"Da se Tramp nije kandidovao, nisam siguran da bih se ja kandidovao. Međutim, ne možemo da mu dozvolimo da pobijedi", rekao je Biden na jednom skupu za prikupljanje donacija za predizbornu kampanju u Vestonu, u Masačusetsu.

Biden je pozdravio "snažan glas" bivše republikanske članice Predstavničkog doma Liz Čejni koja je u nedelju upozorila da bi SAD "nesvjesno ušle u diktaturu" kada bi se Trump - koji je dva puta opozvan - vratio na vlast.

Takođe je pomenuo članak u časopisu Atlantik u kojem se iznose prijetnje od drugog Trumpovog mandata, nakon što su slična upozorenja proteklih dana objavljena u dnevnicima Vašington post i Njujork tajms.

Tokom ranijeg skupa u Bostonu, Biden se pozvao na Trumpovu sve ekstremniju retoriku na predizbornim mitinzima na kojima je, između ostalog, protivnike nazvao "gamadima". Američki predsjednik je ocijenio da to podsjeća na retoriku u Njemačkoj 1930-tih godina, tokom uspona Adolfa Hitlera.

"Trump više ne krije ništa. Govori nam šta će da uradi. Ništa ne skriva...Mislim da niko ne sumnja u to da je naša demokratija ponovo ugrožena", rekao je Biden.

Demokratski predsjednik (81), koji je Trumpa porazio 2020. godine na izborima čiji rezultat bivši predsjednik i dalje odbija da prizna, više puta je za sebe rekao da brani američku demokratiju na glasanju 2024.

Međutim, prema trenutnim anketama Trump ima tijesnu prednost, uprkos tome što su protiv njega podignute četiri krivične optužnice - između ostalog i za podrivanje izbora.

Birače naročito brinu Bidenove godine, a neke demokrate su tražile da predsjedničku kandidaturu prepusti nekom drugom. Biden je kandidaturu objavio u aprilu, nakon što je došao do zaključka da ni potpredsjednica Kamala Haris niti neki drugi demokratski kandidat ne bi mogli da poraze Trumpa, prenosi Reuters pozivajući se na jednog zvaničnika Bijele kuće.

"Joe Biden je pravi diktator", odgovorio je Trump u utorak, na svojoj društvenoj mreži.

Jovančić, koji ima prebivalište u Srbiji, jučer je uhapšen u Hrvatskoj i trebao bi biti priveden pred sud u Istočnom okrugu New Yorka, saopštava Ured državnog tužioca tog okruga.

Uss je ranije bio optužen u predmetu Orekhov i drugi za krijumčarenje osjetljivih vojnih tehnologija i tehnologija dvostruke namjene, rte nafte iz Venecuele sankcioniranim ruskim oligarsima i kompanijama.

„Ovaj optuženi je drsko pomogao Artemu Ussu da pobjegne pravdi na osnovu optužnice koja ga tereti za njegove radnje u podsticanju ruskog rata u Ukrajini, izbjegavanju sankcija i radeći za oligarhe”, rekao je američki tužilac za Istočni okrug New Yorka Breon Peace. „Želim da se zahvalim našim partnerima u Italiji na njihovoj dragocjenoj pomoći i podršci. Nastavit ćemo raditi zajedno kako bismo osigurali da svi koji su uključeni u ovaj očigledni plan ometanja pravde budu pozvani na odgovornost.”

Kako se navodi u optužnici i drugim sudskim podnescima, Uss je sin Alexandera Ussa, bivšeg guvernera ruskog regiona Krasnojarskog kraja i bliskog saveznika predsjednika Vladimira Putina. Uss ima vlasničke udjele u nekoliko ruskih kompanija u Krasnojarskom kraju i drugdje. Uss je također imao nekoliko značajnih posjeda u Italiji, uključujući luksuzni hotel na Sardiniji, vinograd i druge nekretnine.

Artem Uss je bio uhapšen u Milanu u oktobru 2022. Nakon hapšenja, uz kauciju mu je određen kućni pritvor u njegovoj rezidenciji u Milanu. Pobjegao je 22. marta 2023. godine.

Jovančić i drugi povezani sa srpskom kriminalnom grupom otišli su u rezidenciju Artema Ussa kako bi mu pomogli da pobjegne. Jovančić je dao Ussu kliješta koja je iskoristio da ukloni elektronsku narukvicu sa noge i baci je kroz prozor.

Tokom narednih nekoliko dana, Jovančić i njegovi saučesnici prevozili su Ussa kroz Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu prije nego što su prešli u Srbiju, gdje je Uss platio Jovančiću dodatnih 40.000 eura prije nego što je ušao u avion za Rusiju. Prethodno je Ussova supruga isplatila Jovančiću 10.000 eura i dala ključ od njegove rezidencije.

Ukoliko bude proglašen krivim, Jovančiću prijeti maksimalna kazna od 20 godina zatvora.

Realnost za njega u 2023. godini je takva da su suze stvarne, u Izraelu, Gazi i Ukrajini i da kao američki državni sekretar, najmoćniji diplomata na svijetu, pred sobom ima dvije najveće svjetske krize decenijama unazad.

Od napada Hamasa na Izrael 7. oktobra i sukoba koji je uslijedio, Blinken je nekoliko puta boravio na Bliskom istoku u pokušaju da spriječi širenje sukoba, ublaži patnje civila u Gazi i pokaže da Sjedinjene Američke Države stoje rame uz rame sa Izraelom.

Blinken je karijerni diplomata, koga je predsjednik Joe Biden, kada ga je imenovao za državnog sekretara, nazvao “superzvijezdom”.

“Vrlo malo državnih sekretara suočilo sa ovako velikim izazovom. Mnogo toga mu je istovremeno ‘palo u tanjir’”, kaže za Glas Amerike, Antony Gardner, bivši američki ambasador pri Evropskoj uniji i višedecencijski Blinkenov prijatelj.

“Naravno, ovo nije prvi put od Drugog svjetskog rata da imamo komplikovanu međunarodnu situaciju, ali nema sumnje da je posljednjih nekoliko godina situacija baš kompleksna. Ako pogledam unazad, možda najkomplikovanija od Kubanske raketne krize”.

U napadu Hamasa na Izrael ubijeno je 1.200, a oteto 240 ljudi, a u ofanzivi IDF-a na Gazu koja je uslijedila, ubijeno je više od 15.000 ljudi. Biden i Blinken kao vodeći dvojac aktuelne američke politike našli su se na meti kritika određenog dijela javnosti, i to naklonjenog Demokratskoj stranci, koji zahtijeva da SAD urade više na zaštiti palestinskih civila.

Met Das, nekadašnji spoljnopolitički savjetnik demokratskog senatora Bernija Sandersa, a sada potpredsjednik vašingtonskog Centra za međunarodnu politiku, ističe da je veoma važno to što radi američki državni sekretar, “jer on diktira ton i ostatku svijeta”.

“Blinken je osoba sa velikim iskustvom i velikim znanjem, mi smo prijatelji i ja ga veoma poštujem. Iako se ne slažem sa nekim odlukama koje je ova administracija donijela, mislim da je on veoma pristojan čovek i sposoban državni sekretar”, kazao je Das u ragovoru sa Glas Amerike.

“Rođen” za diplomatiju i priče o Holokaustu

Blinken je rođen u jevrejskoj porodici u Jonkersu u državi Njujork koja je dala dvojicu američkih ambasadora. Donald Blinken, Antonijev otac, bio je ambasador u Mađarskoj, a ujak Alan u Belgiji. Poslije razvoda, njegova majka Džudit se udala za Samjuela Pisara, poljskog advokata i autora, čovjeka koji je preživio Holokaust i postao savjetnik američkog predsjednika Džona Kenedija.

“Kada je bio mladić, zanimalo ga je i slušao je ono što se meni dešavalo kada sam bio tih godina. Mislim da je to ostavilo jak utisak na njega i dalo mu drugu dimenziju, drugačiji pogled na svijet. Kada danas mora da brine o otrovnom gasu u Siriji, gotovo neizbježno razmišlja o gasu kojim je eliminisana cijela moja porodica”, rekao je Pisar za Vašington post 2013.

On je preminuo 2015, a Blinkenov prijatelj Antony Gardner kaže da je Pisarovo životno iskustvo uticalo na Blinkena. “Bio je mlad kada se suočio sa pričama o Holokaustu i Drugom svjetskom ratu, čini se da je to uticalo na njegov način rada”, kaže Gardner. “Semova priča o snazi volje koja mu je pomogla, ne samo da preživi, već i da stvori sebi novi život, a zatim i da nastavi da igra tako veliku ulogu je inspirišuća. Toni je imao mnogo uzora oko sebe i odrastao je noseći se devizom: ‘Ja mogu da napravim razliku.“

Ipak, uprkos porodičnom naslijeđu, Blinken je kao student umio da bude kritičan prema izraelskoj politici, kao što je to bio slučaj 1982. dok je pisao za univerzitetski časopis Harvard Krimson o ulasku IDF-a na teritoriju Libana.

“Izrael nije, nikada nije bio, niti će ikada biti besprijekorna, savršeno moralna država kako bi neke od njegovih pristalica željeli da ga vide”, napisao je tada Blinken.

Prema riječima Meta Dasa, Blinkenova lična i porodična iskustva, mogu da budu dobar argument u rješavanju diplomatskih izazova. “Važno je da državni sekretar bude osoba sa velikim iskustvom, a takođe kod njega postoji i ta važna lična priča koje može da mu pomogne u razumijevanju sukoba i rješavanju pitanja ljudskih prava”.

U vrijeme administracije Baraka Obame, Blinken je obavljao funkcije savjetnika za bezbjednost tadašnjeg potpredsjednika Bidena, a potom i zamjenika državnog sekretara.

Prijateljstvo sa Evropom, vodeća uloga SAD

Blinken je kao srednjoškolac živio u Parizu i pohađao srednju školu Žanin Manuel. U glavnom gradu Francuske živeo je skoro 10 godina, otuda i njegovo odlično poznavanje jezika. Po dolasku u prvu posjetu toj zemlji kao državni sekretar SAD, Blinken je kazao da je Pariz “njegov drugi dom”.

“Uvijek mu je bilo prijatno da ima veze sa ljudima iz mnogih zemalja i da govori više jezika. Njegov francuski je izuzetno dobar”, navodi Antony Gardner.

On kaže da kod sadašnjeg prvog diplomate SAD nije uoči nikakvu promjenu političkih stavova u odnosu na dane u mladosti.

“Kod njega i dalje postoji suštinsko uvjerenje da su svijetu potrebne SAD u nekoliko u nekoliko važnih pitanja. To nije zato što SAD ne prave greške, jer, naravno, griješe, već zato što nema drugog lidera”.

Gardner objašnjava da je “Blinken svjestan koliko je važna međunarodna saradnja” u svijetu u kojem posljednjih godina krizna situacije eskaliraju sve češće.

“Drugim riječima, to je suprotno od viđenja Amerike koje ima Donald Trump. Moramo da radimo sa našim saveznicima, ne samo evropskim. Tu su Koreja, Japan, Australija, Indija i drugi. Borba protiv klimatskih promjena i sankcije Rusiji su dobar primjer”, navodi Gardner koji je sa Blinkenom sarađivao i u Savjetu za nacionalnu bezbjednost u vrijeme predsjedničkog mandata Bila Klintona.

Kritike, ali i pohvale republikanaca i demokrata

Met Das, bivši savjetnik demokrate Bernija Sandersa, kao najveću kritiku administraciji Bidena, pa i Blinkenovog State Departmenta navodi to što su, tvrdi, dali Izraelu odriješene ruke za operaciju u Gazi.

“Mislim da je to katastrofa, imate više 16.000 ubijenih ljudi u Gazi. Jasno je da izraelska vlada odgovornost da zaštiti svoj narod poslije užasnog zločina Hamasa, ali je IDF pretvorio sjevernu Gazu u ruševine, a mnogo ljudi je raseljeno”, navodi Das.

Das smatra da Amerika nije iskoristila značajnu ulogu koju ima kao glavni saveznik Izraela da spriječi stradanje civila. “Suština je da je predsjednik jasno stavio do znanja da neće koristiti značajnu američku moć da izvrši pritisak na donošenje odluka o Izraelu. Pa je skinuo te alate sa stola. I mislim da to zaista onemogućava ono što je sekretar Blinken u stanju da uradi”.

Das dodaje da mu se čini da ipak, kako vrijeme prolazi, Amerika polako počinje da mijenja kurs i da “administracija želi da Izraelci zauzmu drugačiji pristup operaciji u južnoj Gazi” u odnosu na ono što se dešavalo na sjeveru.

Tokom treće posjete Izraelu krajem novembra, Blinken je prihvatio da Izrael planira da nastavi vojnu operaciju, ali je takođe „podvukao imperativ za Sjedinjene Države da se masovni gubitak civilnog života i raseljavanje razmjera koje smo vidjeli u sjevernoj Gazi ne ponove na jugu“.

Zbog načina na koji vodi američku spoljnu politiku tokom najnovije krize na Bliskom istoku, Blinken je dobio pohvale i pojedinih republikanaca, poput Lindzija Grejema, senatora iz Sjeverne Karoline.

„On ulaže velike napore da ostane u kontaktu sa arapskim svijetom i pokušava da ih ubijedi da je ovo drugo vrijeme za Izrael“, rekao je Grejem za NBC News.

Ipak, Niki Hejli, koja se takmiči za republikansku predsjedničku nominaciju, kritikovala je Blinkena i odluku iz septembra o razmjeni zatvorenika sa Iranom i odmrzavanju fonda od šest milijardi dolara za tu zemlju, tvrdivši da je na taj način direktno pomognut Hamas koji ima podršku Teherana.

„Hamas zna, a Iran zna, oni premiještaju novac dok razgovaramo, jer znaju da će šest milijardi dolara biti oslobođeno. To je realnost", rekla je ona. Blinken je odbacio te optužbe.

Sukob na Bliskom istoku došao je godinu i po dana od početka ruske agresije na Ukrajinu, što je predstavljalo prvi veliki test za Blinkena na funkciji državnog sekretara.

Amerika i zapadni saveznici su konstantno pružali novčanu i podršku u oružju Kijevu, za šta je uglavnom postojala dvopartijska podrška u Kongresu i Senatu.

“Mislim da je pristup administracije ruskom ratu protiv Ukrajine bio veoma vrijedan divljenja i ispravan. Napori State Departmenta da održe red i neka pravila u suočavanju sa ruskom agresijom bili su veoma važni. I mislim da je veliki dio tih napora potkopan pristupom koji su zauzeli kada je u pitanju odgovor Izraela na napad Hamasa”, ocjenjuje Das.

Pritisak funkcije

Uprkos kritikama u vezi sa pristupom sukobu na Bliskom istoku, koje uglavnom dolaze sa lijevog, demokratskog spektra, kao i zbog povlačenja američkih snaga iz Afganistana 2021, što su zamjerke republikanaca i desnice, utisak je da Blinken uspijeva da za sada “kormilari” brodom spoljne politike SAD.

“On je veoma miran, čak i pod velikim stresom i to je od suštinske važnosti u ovom poslu. Naporno radi i dobro se ophodi prema ljudima”, tvrdi Antony Gardner. “Znate, u Vašingtonu nema mnogo onih koji će za njega reći neku lošu riječ, što je rijetko jer na na tom nivou diplomatije stvarate neprijatelje”.

Možda nisu pričali loše o njemu, ali grupa zaposlenih u Sate Departmentu je u oktobru izrazila nezadovoljstvo zbog politike prema Gazi i Palestincima. Blinken je, prema navodima agencije Reuters, poslao zaposlenima email u kojem je rekao da shvata da postoje razlike u pogledima na problem kao i da je sukob na Bliskom istoku i u odjeljenju koje vodi donio dosta emocija.

“Te razlike se vide i među zaposlenima u State Departmentu i u Kongresu. I to je sasvim za očekivati jer mlađe demokrate imaju sasvim drugačiji pogled od pristupa ove administracije”, objašnjava Met Das.

Blinken i Balkan

Od dolaska na funkciju državnog sekretara, Blinken se zalagao za evropske integracije država Zapadnog Balkana.

Američka administracija ulaže veliki napore da trajno riješi pitanje odnosa Kosova i Srbije, ali je ta inicijativa stavljena na ozbiljan test u septembru ove godine kada je grupa naoružanih Srba u selu Banska napala i ubila jednog kosovskog policajca.

"Kada sam preuzeo dužnost tri godine ranije, centar naše brige bio je Balkan: Bosna i Kosovo. Jedna stvar koja nam nije potrebna je povratak u prošlost kada je u pitanju sukob na Balkanu", rekao je Blinken u novembru u Briselu na sastanku zemalja članica NATO alijanse.

Prethodno je morao da se suoči i sa izazovom u Bosni i Hercegovini gdje je predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik uporno odbijao da prizna ovlaštenja Visokog predstavnika Kristijana Šmita i potpisao zakon kojim se njegove odluke više ne objavljuju u tom entitetu.

"Potpisivanjem zakona predsjednika Republike Srpske Dodika kojim se odbijaju ovlaštenja visokog predstavnika krši se ustav Bosne i Hercegovine i potkopava Dejtonski sporazum. SAD podržavaju OHR, BiH i njen suverenitet, teritorijalni integritet i multietnički karakter", objavljeno je na Blinkenovom nalogu na društvenoj mreži X.

Još dok je bio savjetnik Bidena za nacionalnu bezbjednost, Blinken se 2010. povodom 15. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, obratio na ceremoniji u Muzeju Holokausta u Vašingtonu.

“Moramo opet da priznamo da svijet nije djelovao, nije uspio da spriječi pokolj nevinih Srebreničana. Ubijanje koje je predsjednik Obama nazvao mrljom na našoj kolektivnoj savjesti”, istakao je tada Blinken.

Gitara i “evropski fudbal”

Antony Gardner kaže da je Blinken oduvijek volio muziku, a kako svira gitaru, američki državni sekretar demonstrirao je krajem septembra u Bijeloj kući, kada je odsvirao i otpjevao "Hoochie Coochie Man" Madi Votersa.

Za sebe je jednom rekao da je gitarista amater, na njegovom profilu na platformi Spotifaj postoje tri snimljene pesme "Lip Service," "Patience" and "Without Ya."

“On je čovek koji voli zabavu, gitaru i muziku, o čemu se izvještava. Pogotovo zbog njegove majke koja ja bila veoma aktivna na pariskoj kulturnoj sceni. Tako je odrastao”, navodi Gardner i dodaje da je u mladosti često putovao zajedno sa Blinkenkom širom Evrope.

Blinkenova majka Džudit Pisar bila je poznata kulturno-muzička radnica.

Kada nisu putovali, nastavlja Gardner, znali su da sjede u pariskom stanu i vode duge razgovore sa Blinkenovim očuhom Samjuelom Pisarom.

“Pričao bi o svojim iskustvima u logorima koje je preživio, o svojoj advokatskoj karijeri, koja je bila zaista sjajna i veoma raznolika. U to vrijeme su u njihovu kuću stalno svraćali ugledni političari”, kaže on.

Jedan od Blinkenovih hobija je fudbal, ali ne američki, nego “soccer” - evropski, potvrđuje Gardner, iako je priznao da sa prijateljem nije igrao, niti dijelio naklonost ka tom sportu.

U novembru 2020, američki Politiko je pisao da je Blinken ranije svake nedelje u Vašingtonu sa nekim od prijatelja iz svijeta spoljne politike igrao fudbal, a među njima su bila i kongresmen Tom Malinovski, Robert Mali, bivši američki izaslanik za Iran, kao i Filip Gordon, nekadašnji pomoćnik državnog sekretara za evropska pitanja.

Upitan da li mu je u mlađim danima djelovalo da bi Blinken umjesto diplomatske karijere, mogao da ode u muzičke ili ne druge vode, Gardner je rekao:

“Sumnjam da je razmišljao o muzici. Možda bih prije rekao da je imao veće interesovanje da se bavi pisanjem, radio je svojevremeno za New Republic, koji je bio sjajan časopis”.

Gardner je sada u Evropi i kaže da je i dalje u kontaktu sa Blinkenom, uglavnom preko poruka, a da ga je poslednji put video prije nekoliko mjeseci u kućnoj atmosferi.

“On je čovjek koji ima uravnotežen život, odvaja vrijeme za svoje hobije i porodicu. Svijet je u teškoj situaciji, ali mislim da ga on dobro razumije”.