Čak Hoskin Mlađi, poglavica naroda Čiroki, jednog od najvećih starosjedilačkih plemena u SAD, govorio je za Glas Amerike o naporima ove administracije i temama iz istorije američkih Indijanaca koje su i danas u centru pažnje.

Glas Amerike: Koji su Vaši ciljevi za pola miliona Vaših građana na ovom samitu?

Hoskin: Cilj nam je da izvršimo pritisak na administraciju da se ispune obećanja američke vlade prema nama, ali i da saznamo više o njihovim planovima. Za narod Čirokija, a vjerujem i sva ostala plemena, najvažnije je efikasno raspoređivanje resursa i zatim dozvola plemenima da donose odluku kako da koriste te resurse. Dakle, efikasniji i jednostavniji proces kako da dođemo do sredstava.

Glas Amerike: Bidenova administracija kaže da će na samitu objaviti svojevrsnu "knjižicu sa ocjenama". Kako Vi procjenjujete uspjehe ove administracije i gdje bi mogla da se poboljša?

Hoskin: Ukupno, mislim da je njen rad bio veoma, veoma pozitivan. Dvostranački sporazum o infrastrukturi je bio važan za narod Čirokija. Omogućio nam je da radimo stvari koje možda djeluju malo ostatku svijeta, na primer da postavimo toranj za mobilnu telefoniju u zajednici koja prethodno nije imala signal za mobilne telefone, ili da popravimo lokalne vodene sisteme.

Glas Amerike: Imate li neke kritike?

Hoskin: Ukoliko je ovo kritika: federalna vlada je veliki, glomazni brod kojim je teško upravljati. Ono što sam vidio tokom godina je da kada dođe nova administracija, potrebno je vrijeme da se izgrade odnosi, vrijeme da se izvršne uredbe o konsultovanju sa plemenima prenesu na agencije koje treba da ih sprovode.

Glas Amerike: Predsјednik Bиden još nije, bar ne javno, govorio o pitanju zemljišta. Da li je to nešto što tražite?

Hoskin: Mislim da je važno da se zemlja podsјeti da su ovdјe živeli starosјedelački narodi mnogo prije nego što je iko čuo za Sjedinjene Države. Ali u smislu toga šta pripadnici plemena žele da vide, i šta žele plemenski lideri - to je veći pristup zemlji, kontrola resursa, izdvajanje više zemljišta koje će se povjeriti starosjediocima.

Glas Amerike: Rat Izraela i Hamasa u svom središtu takođe ima pitanje prava na teritoriju, na zemlju. Imate li neki savet za predsjednika Bidena, izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i predsjednika Palestinske uprave Mahmuda Abasa u ovom napetom momentu?

Hoskin: Vjerujem da postoje paralele. Govorite o ljudima koji kažu da su živjeli na nekoj zemlji od pamtivijeka. Nama, Čirokijima, je u prošlosti oduzeta zemlja. Podsjetio bih ljude da postoji način da se izbalansiraju prava. Mislim da pokušavamo da to uradimo u Sjedinjenim Državama, u smislu indijanske zemlje naspram ostatka zemlje. Nismo to usavršili ali mislim da postižemo napredak. Rekao bih da poštovanje i dostojanstvo koje zaslužuje svako ljudsko biće treba da budu u prvom planu svaki put kada imate takve situacije. To je međutim teško postići u vrijeme velikih teškoća.

Glas Amerike: Neprijatelji SAD koriste patnje američkih starosjedilaca, o kojima se mnogo zna, kao svoj argument i oružje, navodeći da SAD nemaju moralni autoritet na svjetskoj sceni.

Hoskin: Svakako je tačno reći da SAD imaju užasnu istoriju kada je riječ o postupanju prema starosjedilačkim narodima. Da li je sada situacija savršena? Ne, nije. Ali napredujemo. Pogledajte šta se još dešava u svijetu. Australija je nedavno odbila da prizna starosjedilačke narode. U Sjedinjenim Državama, mi smo priznati na federalnom nivou, imamo temelje na kojima smo izgradili mnogo toga. Kritičarima Amerike kažem - dođite kod Čirokija i pogledajte šta radimo, kako smo lideri u stvarima kao što je zdravstvena zaštita i unaprijeđenje ekonomskog položaja naših ljudi. To možda nije slika koju stvaraju neki od tih režima.

Glas Amerike: Vjerujem da ste dobro poznavali Vilmu Menkiler (bivšu poglavicu plemena Čirokija). Ispričajte nam nešto o njoj.

Hoskin: Svako na svijetu koga zanimaju ljudska prava, dostojanstvo drugih, građanska prava, treba da zna za nju... Ona nas je podsjetila ko smo i šta smo oduvek imali u sebi - a to je sposobnost da sami sobom upravljamo, da se štitimo, da razumemo svoju zajedničku istoriju i sudbinu. Podsjetila nas je da smo Čiroki, nakon što su nam generacije živjele pod represijom i pomalo im je slomljen duh. Ona nas je podigla. Činjenica da sada postoji Barbika sa njenim likom, da postoji novčić iz američke kovnice novca sa njenim likom - to pokazuje koliko je moćna osoba bila.

Glas Amerike: Kako se osjećate što niste bili konsultovani prilikom izrade te Barbike?

Hoskin: Mislim da je to bilo nepoštovanje nas, od strane fabrike Matel, ali takođe ću vam reći da su oni to vrlo brzo uvidjeli i u toku je komunikacija sa njima. Drago mi je što je Matel prikazao Vilmu Menkiler, veliku poglavicu Čirokija. Sveukupno, to je dobra stvar.

Glas Amerike: Šta za Vas znači biti Amerikanac?

Hoskin: Puno razmišljam o tome. Mogu da se vratim nekoliko generacija unazad, misleći o svojim precima koji su volontirali da se bore za ovu zemlju u Prvom i Drugom svjetskom ratu a sami su se sjećali vremena velike represije i zverstava koje je ova zemlja počinila prema njihovom narodu. Ali u smislu principa o tome šta želimo u ovoj zemlji, kao što su sloboda i prilike za sve, ako tome težimo, to je nešto što nam je svima zajedničko. Za mene - to znači biti Amerikanac.

Glas Amerike: Šta mislite o praznicima kao što su Kolumbov dan i Dan zahvalnosti?

Hoskin: Prezirem Kolumbov dan. Kristofer Kolumbo je neko ko je učestvovao u velikim zvjerstvima nad američkim starosjediocima. Ima mnogo toga što se može slaviti u američkoj istoriji a da se ne slavi on, i da se ne predstavlja pogrešno šta je radio. Što se tiče Dana zahvalnosti, mislim da je za narod Čirokija postao jednostavno dan kad slavimo nešto što spaja cijelo čovječanstvo, a to je da iskažemo zahvalnost za ono što imamo, i da pokušavamo da budemo još bolji.

Glas Amerike: Da li još nešto želite da poručite našoj publici? Emitujemo program na 48 jezika. Želite li nešto da kažete na svom jeziku?

Hoskin: Svakako: želim da kažem “osiyo,” što znači "zdravo" na jeziku Čirokija. I “donadagohvi,” što znači "videćemo se opet, doviđenja". Ne govorimo "zbogom", ne koristimo riječi za oproštaj. Samo se nadamo i radujemo što ćemo nekoga ponovo vidjeti. Do skorog viđenja.

Troje ljudi, među kojima i jedno dijete, poginulo je kada je tornado pogodio okrug Montgomeri sjeverno od Nešvila blizu granične linije sa saveznom državom Kentaki, objavili su lokalni zvaničnici.

Za sada se ne znaju detalji za još tri poginule osobe.

Operativni centar za hitne slučajeve Nešvila objavio je putem društvenih mreža da su tri osobe poginule u jakoj oluji u kvartu blizu centra grada, a da je još 23 primljeno u bolnice u okrugu Montgomeri zbog povreda.

U snimcima koje je objavila vatrogasna služba Klarksvila putem društvenih mreža vide se oštećene kuće i krhotine razbacane po dvorištima, prevrnut traktor sa prikolicom na autoputu i oštećenja na zidovima zgrada.

"Ovo su strašne vijesti. Grad je uz porodice koje su izgubile voljene, tu smo da im pomognemo", naveo je gradonačelnik Klarksvila, Džo Pits.

Iz kancelarije šerifa okruga Montgomeri navodi se da je tornado pogodio tu oblast u subotu oko 14.00 sati. Otvoreno je sklonište za ljude čiji su domovi oštećeni u lokalnoj školi.

Gradonačelnik Pits je rekao da je načinjena velika šteta i pozvao mještane da ostanu u svojim kućama ako mogu, a one kojima je potrebna pomoć da pozovu i ona će im odmah biti upućena.

Nacionalna meteorološka služba izdala je više upozorenja za tornado u Tenesiju i navela da planira da nadzire oblast u saveznoj državi Kentaki gdje je izgleda udario tornado.

Više od 80.000 domaćinstva ostalo je u subotu bez struje u Tenesiju.

“U mojoj zemlji nema sigurnosti”, rekao je 28-godišnjak iz Ekvadora, koji je ostao bez posla kada mu je poslodavac zatvoren zbog iznude od strane kriminalaca. “Bez obezbjeđenja ne možete raditi. Ne možete živjeti.”

Promjena krijumčarskih ruta dovela je do priliva migranata iz različitih zemalja poput Senegala, Bangladeša i Kine, što je navelo graničnu patrolu da zatraži pomoć od drugih saveznih agencija i privuče pitanje ključno na predsjedničkim izborima sljedeće godine.

Sa stotinama migranata koji svakodnevno prelaze u to područje, američka vlada je u ponedjeljak na neodređeno vrijeme zatvorila obližnji međunarodni prijelaz između Lukevillea u Arizoni i Sonoyte u Meksiku, kako bi oslobodila službenike carine i granične zaštite koji su raspoređeni u ulaznu luku da pomognu u transportu i drugoj podršci. Agencija je također djelimično zatvorila nekoliko drugih graničnih ulaza u posljednjih nekoliko mjeseci, uključujući pješački prijelaz u San Diegu i most u Eagle Passu u Teksasu.

Kritičari tog poteza, uključujući demokratsku guvernera Arizone Katie Hobbs; dva američka senatora te države, guverner meksičke države Sonora i vodstvo obližnje Tohono O'odham Nation, rekli su da bi to moglo naštetiti trgovini i turizmu. Hobbs je pozvao predsjednika Joea Bidena da prerasporedi 243 pripadnika Nacionalne garde koji su već u sektoru Tucson kako bi pomogli u ponovnom otvaranju prijelaza Lukeville.

Jutro nakon što je zatvoren, desetak agenata granične patrole u maslinastozelenim uniformama nadgledalo je oko 400 migranata koji su proveli noć kraj visokog zida čeličnih stubova, umotanih u sjajnu ćebad koju su kasnije bacili među saguaro kaktuse i drveće Palo Verdea.

Tri ili četiri puta više terenskih službenika CBP-a u tamnoplavim uniformama pomoglo je migrantima da uđu u bijele kombije za kratku vožnju do terenskog prihvatnog centra sa nadstrešnicom. Odatle su agenti odveli migrante na obradu u stanicu Ajo granične patrole, pola sata sjeverno, ili na druge lokacije kao što je Tucson.

Američkim vlastima u Arizoni je toliko nedostajalo da su koristile čarter letove za prebacivanje nekih migranata iz Tucsona u tri pogranična grada u Teksasu na obradu, prema Witness at the Border, zagovaračkoj grupi koja analizira podatke o letovima.

Federalni zračni maršali koji obezbjeđuju komercijalne letove, pa čak i službenici Federalne službe zaštite koji čuvaju zgrade američke vlade, bivaju preusmjereni na granicu, rekli su zvaničnici, ne navodeći gdje tačno idu.

"Vidimo mnogo različitih vrsta uniformi ovdje dolje", rekao je humanitarni radnik Tom Wingo u Lukevilleu.

Neprofitne grupe brinu za dobrobit migranata.

"Ovo je humanitarna kriza koja se dešava u našem dvorištu", rekla je Dora Rodriguez, predsjednica neprofitne organizacije Humane Borders u Tucsonu, koja drži rezervoare za vodu na granici za migrante. “Postoje stotine ljudi, uključujući novorođenčad i djecu, koji su danima zaglavljeni u udaljenim područjima pustinje.”

Popularnost oblasti Lukeville kao mjesta za prelazak granice između Meksika i SAD-a pojavila se posljednjih mjeseci. To je jedan od najupečatljivijih primjera migranata koji se sele u udaljeno područje, ostavljajući Graničnu patrolu za petama. Godine 2019. Antelope Wells, Novi Meksiko, postala je popularno mjesto. Ove godine smo također vidjeli stotine migranata koji su kampirali u planinama Jacumba Hot Springs u Kaliforniji, čekajući da ih agenti procesuiraju.

Budući da je Lukeville tako udaljen, osoblja granične patrole je malo, tako da trgovci ljudima u regiji koju kontrolira meksički kartel Sinaloa tamo usmjeravaju ljude. Među pridošlicama prošle sedmice bili su 41-godišnji Luiz Velazquez, njegova supruga i njihovo troje djece iz Zacatecasa, meksičke države pogođene nasiljem narko kartela.

Bolest uzrokovana vrućinom bila je glavna briga prije nekoliko mjeseci kada su se dnevne temperature popele. Sada zabrinjavaju temperature preko noći, na mjestu gdje su najbliže bolnice i neprofitna skloništa za migrante udaljeni skoro dva sata.

Chris Clem, penzionisani šef sektora Yuma, Arizona, rekao je da je dio strategije krijumčara da rastegnu agente što je više moguće, prisiljavajući kontrolne punktove na autoputu da se zatvore i drugi resursi da se preusmjere za obradu migranata. Udaljenost stvara "ogromnu naprezanje" za graničnu patrolu, rekao je on.

Art Del Kueto, potpredsjednik Nacionalnog vijeća za granične patrole iz Tusona, rekao je da sindikat želi strože mjere za odvraćanje migranata od dolaska. Rekao je da nije toliko stvar u premalom broju agenata, već o previše migranata.

Uoči predsjedničkih izbora sljedeće godine, granica je glavno pitanje za birače, posebno republikance, a pitanja imigracije mogla bi biti obaveza za Bidena, demokratu, dok se kandiduje za reizbor.

Nacionalna anketa AP-NORC-a sprovedena u novembru pokazala je da oko polovina odraslih Amerikanaca kaže da bi povećanje sigurnosti na američko-meksičkoj granici trebalo biti "visoki prioritet" za saveznu vladu, a 3 od 10 ih je nazvalo "umjerenim prioritetom". Republikanci su češće nego demokrate to nazvali visokim prioritetom.

Bidenov pristup imigraciji kombinuje nove legalne puteve za ulazak u zemlju sa više ograničenja u pogledu azila za one koji ilegalno pređu granicu. Bivši predsjednik Donald Trump, kandidat GOP-a za nominaciju 2024., obećao je još oštriju politiku imigracije u drugom mandatu.

Dodatna sredstva za sigurnost granica zadržana su u Kongresu zbog paketa za pružanje dodatne pomoći Izraelu i Ukrajini u njihovim ratovima protiv Hamasa i Rusije.

Džon Modlin, šef sektora granične patrole u Tusonu, rekao je u petak da je agencija prošle nedelje uhapsila 18.900 zbog ilegalnih prelazaka u sektoru koji uključuje većinu granice Arizone sa Meksikom. To znači dnevni prosjek od 2.700 hapšenja, što je znatno iznad oktobarskog dnevnog prosjeka od manje od 1.800 i jedva 700 u decembru 2022.

Popis stanovništva iz 2020. godine navodi da Lukeville ima 35 stanovnika, ali park mobilnih kućica u kojem su živjeli mnogi stanovnici sada izgleda napušteno, sa zatvorenim zgradama i razbacanim starim kućama. Prethodno prometna benzinska stanica i prodavnica koja je putnicima prodavala led i grickalice zatvorena je u ponedjeljak na neodređeno vrijeme.

Granični prelaz Lukeville je takođe popularan među stanovnicima SAD koji voze od Arizone do popularnog letovališta Puerto Peñasco, ili Rocky Point. Nazvana "plaža Arizone", nalazi se 100 kilometara južno od granice na sjevernoj obali mora Kortez.

Amerikanci koji sada žele putovati u Puerto Peñasco moraju prijeći preko Nogalesa, tri sata vožnje na istok, ili San Luisa, dva sata vožnje na zapad.

Alfonso Durazo, guverner meksičke države Sonora, zamolio je zvaničnike obje zemlje da "preduzmu sve potrebne napore kako bi se što prije obnovio izvanredni komercijalni, turistički i društveni odnosi koji su povijesno razlikovali Sonoru i Arizonu".

“Rješenje nije zatvaranje graničnih prijelaza”, rekao je Durazo.

Centri za kontrolu i prevenciju bolesti saopštavaju da je taj broj uvećan u odnosu na prethodne studije, a da je jedan od razloga za to i produženi kovid. Jedna od autora izvještaja, doktorka Elizabet Anger, kaže da ovaj sindrom očigledno nije rijedak.

Hronični umor karakteriše najmanje šest meseci ozbiljne iscrpljenosti, kada ni ležanje u krevetu ne pomaže. Pacijenti su takođe prijavili bolove, konfuziju i gubitak sjećanja koji se posebno pogoršavaju poslije vježbanja ili obavljanja posla. Nema lijeka, a ni analiza krvi ili drugih testova koji mogu da uspostave dijagnozu.

Doktori i dalje ne znaju šta je uzrok tome, iako istraživanja ukazuju da je mogući uzrok produžena reakcija tijela na neku infekciju ili drugi problem sa imunitetom.

Itan Krambli, koji je imao 15 godina kada je 30. novembra 2021. godine otvorio vatru iz poluatomatskog pištolja koji mu je otac kupio za Božić, ranio je šest učenika i jednog nastavnika.

"Moja djela su ono što sam izabrao da uradim. Nisamo mogao da se zaustavim. Ja sam veoma loša osoba, radio sam užasne stvari", rekao je Krambli, koji sada ima 17 godina, pred izricanje presude. On se izvinio i djelovalo je da je saglasan sa porodicama žrtava da je za njega najoštrija kazna adekvatna.

"Tražim da budem kažnjen onako kako su oni tražili. Želim da budu srećni, da se osećaju bezbjedno. Ne želim da brinu ni dan više. Jako mi je žao zbog svega što sam uradio i daću sve od sebe da ubuduće pomognem drugima", rekao je Krambli.

Prije izricanja kazne, roditelji učenika ubijenih u srednjoj školi Oksford opisali su u bol zbog gubitka djece. Žrtve zločina u Mičigenu imaju pravo da govore na sudu, a sudija Kvame Rou je više puta dopustio napetost, emocije i očaj tokom posljednje rasprave u predgrađu Detroita.

“Nesretni smo. Nedostaje nam Tejt”, rekao je Bak Majr, otac Tejta Majra. “Naša porodica ima trajnu prazninu koja se nikada neće moći ispuniti.”

Nikol Beusoleil se prisjetila da je vidjela tijelo svoje ćerke, Madisin Boldvin, u mrtvačnici, a njena ruka sa plavo ofarbanim noktima virila je ispod pokrivača.

“Pogledala sam kroz staklo. Moj vrisak ga je mogao razbiti”, kazala je ona.

Ubica se izjasnio krivim po sve 24 optužbe za pucnjavu u srednjoj školi u Oksfordu 2021. godine, uključujući za ubistvo prvog stepena i terorizam.

Džil Soav, majka Džastina Šilinga, rekla je ubici da je pogubio dječaka koji mu je mogao pomoći da prebrodi neugodne tinejdžerske godine.

„Da si tako usamljen, tako jadan i izgubljen i da ti je zaista trebao prijatelj, Džastin bi bio tvoj prijatelj - samo da si pitao“, rekla je Soav.

Krambl je spustio pogled dok su Saov i drugi govorili na sudu. Kajli Osedž je detaljno opisala kako je "hiljadu puta" molila Hanu Sent Džulijanu da nastavi disati dok su čekali pomoć na krvlju natopljenom tepihu. Njena drugarica iz razreda nije uspjela da preživi.

Osedž, sada studentkinja, takođe je tokom napada pretrpjela povrede iz vatrenog oružja i nastavlja da se bori sa svakodnevnim bolovima od povreda kičme.

„Mogućnost prebacivanja noge preko konja je moja terapija. To je čista radost”, rekla je ona. “Nisam bila u mogućnosti da to učinim dvije godine.”

Advokatica odbrane Pauleta Mičel Loftin tvrdila je da Krambli zaslužuje priliku za uslovni otpust nakon što njegov "bolesni mozak" bude popravljen kroz savjetovanje i rehabilitaciju.

No, nakon što je saslušao svjedočenja stručnjaka, sudija Rou je u septembru rekao da je uočio tek "malu" šansu da Krambli bude rehabilitovan iza rešetaka.

Ubica je u dnevniku pisao o svojoj želji da gleda učenike kako pate i o vjerovatnoći da će život provesti u zatvoru. Uoči pucnjave snimio je video u kojem je izjavio šta će raditi narednog dana.

Krambli i njegovi roditelji sastali su se sa školskim zvaničnicima na dan pucnjave, nakon što je učitelj primijetio njegove nasilne crteže. Ali niko nije provjerio njegov ranac i da li u njemu ima oružja, te mu je dozvoljeno da ostane na nastavi.

Kao i njihov sin, Dženifer i Džejms Krambli su zatvoreni u okružnom zatvoru. Čekaju suđenje zbog optužbi za ubistvo iz nehata, optuženi da su oružje učinili dostupnim kod kuće i zanemarili mentalno zdravlje svog sina.

Ubica je ubio Majra, Boldvina, Šilinga i Sent Džulijanu u školi udaljenoj oko 60 kilometara sjeverno od Detroita.

Oksfordski školski okrug unajmio je spoljnu grupu da sprovede nezavisnu istragu. U izvještaju objavljenom u oktobru navodi se da su "pogrešni koraci na svakom nivou" - školski odbor, administratori, osoblje - doprinijeli tragediji.

Kramblijevo ponašanje na času, uključujući gledanje snimka pucnjave i municiju na njegovom telefonu, trebali su da ga identifikuju kao "potencijalnu prijetnju nasiljem", navodi se u izvještaju.