"Ono što vidimo je da Amerika vodi vrlo javnu raspravu o tome kako razgovarati o rasi u našoj zemlji", objašnjava profesor prava sa Stenforda Ralph Richard Banks. “To je razgovor o tome kako govorimo o rasističkim incidentima u našoj prošlosti, ali i o tome kako prošlost nastavlja da oblikuje neravnopravnost u sadašnjosti."

“Ali ono što ovu temu čini posebno napetom”, dodao je, “je to što je ta debata stigla do naše djece i njihovih učionica.”

Banks kaže da je dio problema neslaganje oko pristupa temi kritičke teorije rase.

Liberali to uglavnom vide kao način razumijevanja toga kako je američki rasizam oblikovao javnu politiku. Konzervativci to pitanje posmatraju kao diskurs koji unosi podjele i za cilj ima da osramoti bijelce zbog zločina iz prošlosti, dodatno dijeleći rasne grupe u zemlji.

„Nemam problema sa podučavanjem istorije“, kaže Kody Clark, republikanski glasač iz Dentona u Teksasu. “Ali ne sviđa mi se ideja da nastavnici našoj djeci govore da su neka od njih privilegovana, a neka potlačena. Mislim da to samo prenosi naše podjele na narednu generaciju.”

Republikanski guverner Luizijane Jeff Landry potpisao je ove godine uredbu o zabrani podučavanja kritičke teorije rase u državnim školama, čime je to postala 18. država u SAD koja je ograničila ili zabranila ovaj predmet.

Na takve poteze odgovaraju nastavnici državnih škola i advokati za građanska prava. Na primjer, advokati na federalnom sudu u Little Rocku tvrde da zakon Arkanzasa koji zabranjuje kritičku teoriju rase u školama krši Ustav SAD.

Učiteljica javne škole u Luizijani, Lorraine Jewett (Džuet), naziva zabrane pogrešnim.

"Mislim da je to smiješno i uvredljivo u istom dahu", kazala je ona za Glas Amerike. „Učitelji u školama do 12. razreda ne predaju kritičku teoriju rase. To nije ni u državnim standardima, ni u našim nastavnim planovima i programima i - da budem iskrena - nemamo dovoljno vremena ni da jedemo ručak ili da zadovoljimo sve potrebe naših učenika, a kamoli da kreiramo novi materijal.”

Šta je kritička teorija rase?

Dok Džuet kaže da su zakoni koji zabranjuju kritičku teoriju rase u državnim školama politički trikovi, ona takođe kaže da su tačni prikazi američke istorije od ključnog značaja.

„Naša zemlja ima mnogo neprijatnih i nasilnih istina kao što su ropstvo, kolonizacija, segregacija i masovno zatvaranje“, rekla je ona. „Za naše je učenike važno da shvate zašto su stvari danas takve kakve jesu i kako istorija to pokazuje. Ali to nije kritička teorija rase.”

Da bi se razumjelo šta je kritička teorija rase, profesor prava sa Stanforda Benks kaže da se mora vratiti na značajnu odluku Vrhovnog suda SAD iz 1954. godine u predmetu Brown protiv Odbora za obrazovanje.

„Ta odluka je govorila da je rasna segregacija u našim državnim školama neustavna“, rekao je Benks za Glas Amerike, „ali više od decenije kasnije, lideri borbe za građanska prava su primjetili da se ništa nije promijenilo. Crni učenici su i dalje išli u različite škole slabijeg kvaliteta u odnosu na njihove bijele vršnjake.”

Banks kaže da je kritička teorija rase razvijena kako bi se pomoglo u razumijevanju zašto je - čak i kada su Amerikanci donosili zakone za uspostavljanje ravnopravnosti - izgledalo da prevladava neravnopravnost.

Advokati za građanska prava, uključujući Derricka Bella, čija je misao bila vitalna za razvoj kritičke teorije rase, zaključili su da je rasna pristrasnost svojstvena pravnim i društvenim institucijama zapadnog društva, budući da je rasa sa najvećom političkom moći imala materijalne razloge da zaštiti tu moć nauštrb drugih rasa.

Dobro razvijena među pravnim stručnjacima 1970-ih godina, teorija je uglavnom bila nepoznata javnosti.

„Kritička teorija rase bila je toliko nejasna da se čak nije ni predavala na većini pravnih škola“, kaže Banks. “To nije bilo u praksi u korporativnom pravu ili čak zakonu o građanskim pravima, već više kao okvir ili pristup koji bi neki akademici mogli koristiti za razumijevanje rasnih pitanja".

“Ali sve se to promijenilo nakon što je ubijen George Floyd."

Bauk u javnosti

Banks kaže da je kritička teorija rase dobila veću pažnju uglavnom kao meta republikanske reakcije na pokret Crni životi su važni (Black Lives Matter) koji je nastao nakon što je bijeli policajac usmrtio Džordža Flojda 2020. godine u Minesoti.

Kritička teorija rase "bila je dobra meta jer sadrži tri stvari koje mnogim Amerikancima izazivaju veliku zabrinutost", navodi Banks. Ideja da se „kritike prema ovoj zemlji ne smatraju dijelom ’američkog duha’; [da] imamo niz anti-intelektualaca koji teorije čine odbojnim; i ne osjećamo se ugodno pričati o našoj rasističkoj prošlosti kao da je neriješena.”

Anketa Istraživačkog centra za obrazovanje crnaca na Univerzitetu Kolumbija iz 2023. pokazala je da se 85% ispitanika slaže da učenici državnih škola treba da uče o istoriji rasizma i ropstva u SAD i uticaju toga na današnje događaje.

Taj konsenzus nestaje kada je riječ o ulozi vlade u ispravljanju nepravdi iz prošlosti.

„Naravno, mislim da bi studenti trebali učiti o tome kako je naša vlada imala predrasude u prošlosti u postupanju sa manjinama kroz politike poput ropstva ili zabrane mješovitih brakova“, objasnila je Rebecca Urutia, republikanska glasačica u Tolandu u državi Konektikat. “Takođe mislim da trebamo podučavati o reviziji naših zakona kako bismo promijenili sve koji su i danas nepravedni."

“Ali mislim da nema smisla podučavati našu djecu stvarima poput kritičke teorije rase”, dodala je. „Ako nastavnici pokušavaju da ubijede bijele učenike da imaju urođenu sklonost ka privilegijama i ka diskriminaciji crnaca, onda mislim da to zapravo ovjekovječuje ciklus za koji tvrde da pokušavaju da pobjegnu iz njega. Umjesto toga, podučavajte našu pravu istoriju i naš napredak kako bismo mogli učiti iz svojih grešaka i uspjeha.”

Neki demokratski birači vide napade na kritičku teoriju rase kao dio nastojanja da se diskredituju pokreti koji bi promovisali interese manjina u SAD.

"Pokušavaju da kritičku teoriju rase pretvore u politički bauk, a rezultat je sve bliži cenzuri", kaže demokrata iz Kalifornije Evante Daniels.

„Ovi zakoni protiv kritičke teorije rase su toliko nejasni da škole postaju nesigurne šta mogu, a šta ne mogu predavati. Da li su LGBTQ klubovi i etničke studije u redu? Šta kažete na kulturno relevantnu nastavu? Šta se dešava kada se nastavnici boje da efektivno predaju o našoj prošlosti jer ne znaju da li krše namjerno dvosmislen zakon?", navodi Daniels.

Banks ima slične strahove.

“Zapravo razumijem ako roditelj ima zabrinutost da njegov učenik drugog razreda uči o stvarima kao što je privilegija bijelih”, rekao je. „To je opravdana zabrinutost. Ali ako nastavnik ne zna šta je dozvoljeno, a šta nije, oni onda djeluju iz straha i izostavljaju važne dijelove lekcija. Rezultat, na žalost naše djece i naše zemlje, je osiromašeno obrazovanje.”

U izvještaju Međunarodne agencije za atomsku energiju navodi se da od 26. oktobra Iran ima 182,3 kilograma uranijuma obogaćenog do 60%, što je povećanje od 17,6 kilograma od posljednjeg izvještaja u avgustu.

Uranijum obogaćen čistoćom od 60% samo je kratak, tehnički korak od nivoa za oružje od 90%.

IAEA je u svom tromjesečnom izvještaju također procijenila da od 26. oktobra ukupne iranske zalihe obogaćenog uranijuma iznose 6.604,4 kilograma, što je povećanje od 852,6 kilograma od avgusta. Prema definiciji IAEA-e, oko 42 kilograma uranijuma obogaćenog do 60% čistoće je količina pri kojoj je stvaranje jednog atomskog oružja teoretski moguće - ako se materijal dodatno obogati, do 90%.

Izvještaji dolaze u kritičnom trenutku kada su Izrael i Iran razmijenili raketne napade posljednjih mjeseci nakon više od godinu dana rata u Gazi, kojom upravlja Hamas, grupa koju podržava Iran.

Dodatna složenost, reizbor Donalda Trumpa postavlja pitanja o tome da li i kako bi se nova administracija i Iran mogli angažirati.

Prvi Trumpov mandat obilježio je posebno problematičan period, kada je vodio politiku "maksimalnog pritiska" protiv Teherana. Jednostrano je povukao Ameriku iz iranskog nuklearnog sporazuma sa svjetskim silama, što je dovelo do sankcija koje su kockale ekonomiju i naredio ubistvo visokog generala zemlje.

Zapadne diplomate razmatraju cenzuru Irana

Iran je prošle sedmice ponudio da ne širi svoje zalihe uranijuma obogaćenog do 60%, tokom posjete Teheranu šefa IAEA Rafaela Mariana Grosija.

IAEA je na sastancima saopćila da se "razgovaralo o mogućnosti da Iran ne širi svoje zalihe uranijuma obogaćenog do 60% U-235, uključujući mjere tehničke verifikacije koje su neophodne da bi Agencija to potvrdila, ako se provede".

U izvještaju se navodi da su jedan dan nakon što je Grossi napustio Iran, 16. novembra, inspektori IAEA potvrdili da je "Iran započeo s provedbom pripremnih mjera usmjerenih na zaustavljanje povećanja svojih zaliha uranijuma obogaćenog do 60% U-235" u svom podzemlju nuklearne lokacije u Fordowu i Natanzu.

Izvještaji dolaze uoči ovosedmičnog redovnog sastanka Odbora guvernera IAEA u Beču.

Visoki zapadni diplomata, koji je pod uvjetom anonimnosti razgovarao o osjetljivoj stvari, potvrdio je za AP da Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska i Njemačka, uz podršku SAD-a, nastavljaju sa rezolucijom na ovosedmičnom odboru IAEA-e, sastanku guvernera, koji osuđuje Iran zbog nedostatka saradnje, što dovodi do potencijalne konfrontacije s Iranom uoči Trumpovog povratka u Bijelu kuću.

"Ostajemo čvrsto koordinirani sa našim E3 partnerima (Francuska, Njemačka i Velika Britanija) prije sastanka Upravnog odbora IAEA-e. I snažno podržavamo napore da se Iran smatra odgovornim", rekao je glasnogovornik američkog State Departmenta Matthew Miller novinarima u utorak u Washingtonu.

"Iranski režim nastavlja da gomila rastuće zalihe visoko obogaćenog uranijuma za koji nema kredibilne civilne svrhe i nastavljaju da ne sarađuju u potpunosti s IAEA-om", dodao je.

Visoki diplomata, koji je govorio pod uvjetom anonimnosti zbog osjetljivosti ovog pitanja, rekao je da je moguće da obaveze koje je Iran preuzeo tokom glavne posjete IAEA možda neće stajati u slučaju da se donese rezolucija. U prošlosti je Iran odgovarao na rezolucije Odbora guvernera IAEA daljnjim jačanjem svog nuklearnog programa.

Iran je tvrdio da je njegov nuklearni program samo u miroljubive svrhe, ali Grossi je ranije upozorio da Teheran ima dovoljno uranijuma obogaćenog do nivoa gotovog nivoa oružja da napravi "nekoliko" nuklearnih bombi ako to odluči.

Iranska misija pri Ujedinjenim nacijama u New Yorku nije odmah odgovorila na zahtjev za komentar.

Mali napredak u poboljšanju veza

IAEA je također izvijestila da Iran do sada nije preduzeo konkretne korake za poboljšanje saradnje, uprkos molbama Grosija, koji je prošle sedmice razgovarao s Mohammadom Eslamijem iz Iranske organizacije za atomsku energiju, iranskim ministrom vanjskih poslova Abbasom Araghchijem i iranskim reformističkim predsjednikom Masoudom Pezeshkian.

Međutim, u povjerljivom izvještaju od utorka se također navodi da je tokom Grosijeve posjete Iranu 14. novembra "Iran pristao odgovoriti na zabrinutost Agencije u vezi s iranskim povlačenjem imenovanja nekoliko iskusnih inspektora Agencije razmatranjem prihvatanja imenovanja četiri dodatna iskusna inspektora."

U septembru 2023. Iran je zabranio neke od najiskusnijih inspektora te agencije sa sjedištem u Beču.

U izvještaju se također navodi da do sada nije bilo napretka u ponovnom instaliranju dodatne opreme za praćenje, uključujući kamere, uklonjene u junu 2022. Od tada jedini zabilježeni podaci potiču od kamera IAEA instaliranih u radionici centrifuga u Isfahanu u maju 2023. — iako Iran nije omogućio IAEA pristup ovim podacima, a inspektori nisu mogli servisirati kamere.

Prošle sedmice, Eslami je upozorio da bi Iran mogao uzvratiti ako bude izazvan na predstojećem sastanku odbora IAEA. Grossi je priznao da neke nacije razmatraju poduzimanje mjera protiv Irana.

U nastojanju da osiguraju da Iran ne može razviti atomsko oružje, svjetske sile su 2015. godine postigle sporazum s Teheranom prema kojem je pristao ograničiti obogaćivanje uranijuma na razine neophodne za nuklearnu energiju u zamjenu za ukidanje ekonomskih sankcija. Inspektori UN-a su imali zadatak da prate program.

Prema prvobitnom nuklearnom sporazumu iz 2015., Iranu je bilo dozvoljeno da obogaćuje uranijum samo do 3,67% čistoće, može održavati zalihe uranijuma od 300 kilograma i dozvoljeno mu je da koristi samo osnovne IR-1 centrifuge, mašine koje vrte gas uranijuma velikom brzinom u svrhu obogaćivanja.

Godinu dana nakon povlačenja SAD-a iz sporazuma pod Trumpom, Iran je počeo postupno napuštati sva ograničenja koja je dogovor stavio na njegov program i počeo obogaćivati uranij do čistoće do 60%.