Prva prepreka može da bude Kongres, ako se zahtjev Prištine zaglavi u političkim prepucavanjima republikanaca i demokrata. Drugi izazov može da bude aktuelna potražnja za Javelinima od strane Ukrajine i drugih zemalja.
Poslije odobrenja State Departmenta, zahtjev za prodaju oružja je u rukama Kongresa - koji ne mora formalno da odobri prodaju, ali ako želi da je spriječi - mora da usvoji rezoluciju o tome. Za sada se prodaji jedino javno usprotivila republikanska članica Kongresa i kopredsjedavajuća srpskog kokusa Claudia Tenney.
„Kongres ima 30 dana za usvajanje takve rezolucije koja zahtijeva većinu u oba doma, a predsjednik također može da stavi veto na to. Međutim, ne djeluje mi da trenutno ima previše protivljenja u Kongresu da bi moglo da utiče na prodaju. Također, pitanja prodaje oružja se često drže podalje od fokusa javnosti – osim ako ne izbije neki skandal. Zbog svega toga, vjerujem da će prodaja biti odobrena u ovom sazivu Kongresa”, objašnjava za Glas Amerike Jonathan Ellis Allen, ekspert za vojna i spoljnopolitička pitanja washingtonskog CATO instituta.
„Kao što znate, Srbija troši mnogo novca na to da utiče na javno mnijenje u Washingtonu i neke stavove u Kongresu, ima prijatelje u Predstavničkom domu i očekujem da će biti protivljenja. Ali, ne vjerujem da će to biti veliko pitanje koje će biti na naslovnim stranama ovdje… A ako ste pratili američku politiku ove godine, vidjećete da aktuelni Predstavnički dom nije u stanju da se dogovori o najjednostavnijim rezolucijama. Zato ne očekujem da će biti dovoljno opozicije u Kongresu kako bi se ova prodaja blokirala”, kaže za Glas Amerike Thomas Countryman, nekadašnji pomoćnik državnog sekretrara SAD zadužen za Evropu i diplomata koji je nadgledao procese prodaje oružja. On je sada direktor borda Asocijacije za kontrolu oružja.
Dugogodišnji diplomata objašnjava da su odobravanje zahtjeva za prodaju i isporuka oružja dvije odvojene stvari. Zahtjev bi mogao da prođe američke institucije tokom ove godine, što ne mora da znači i za isporuku.
Drugim riječima, Kosovo bi moglo da čeka Javeline mjesecima ili godinama.
„Pošto prođe Kongres, obično je potrebno 32 mjeseca da bi oružje i bilo isporučeno. Količina od 246 Javelina je relativno mala. SAD trenutno proizvode oko 2.100 Javelina godišnje, sa namjerom da se taj broj poveća na 3.960 do 2026”, navodi Ellis Allen.
Iako je Kosovo tražilo malo više od desetog dijela godišnje proizvodnje, pitanje je kada će stići na red – koji je poduži.
Javelini su vrlo traženi u Ukrajini i Kijev je uputio zahtjev Washingtonu za dodatnim raketama. Uz to, postoji i potreba da Amerika obnovi svoje zalihe. Javeline za Pentagon inače proizvode privatne firme Lockheed Martin i Raytheon.
„SAD su imale oko 20.000 Javelina u svojim zalihama prije Putinove invazije na Ukrajinu. Najmanje 7.000 Javelina je poslato Ukrajini u 2022. godini, oko trećine zaliha. Ne znam koliko im je dato u 2023, ali vjerovatno manje. Ako se uzme u obzir godišnja proizvodnja, jasno je da se može proizvesti broj raketa za Kosovo. Ali, sada postoji potreba ne samo da se obnove zalihe Javelina u Americi, već da se nastavi isporuka Ukrajini i Tajvanu”, kaže Countryman i dodaje da ne veruje da bi Kosovo moglo ove godine da dobije rakete baš zbog ograničenih zaliha i drugih prioritetnih isporuka.
„Javelini ne dižu tenzije”
Na objavu da će SAD prodati Kosovu Javeline, iz Beograda su stigle poruke „razočaranja” i najave da će se dodatno naoružati svoju vojsku.
Ministar odbrane Miloš Vučićević je u nedjelju rekao da je prodaja Javelina Kosovu „opasnost za Srbiju”, dok je kosovski ministar odbrane Ejup Maćedonci ranije izjavio da će Javelini pomoći Kosovu „da se odbrani od invazije ili bilo koje druge prijetnje”.
Countryman, koji ima višegodišnje iskustvo po tim pitanjima, ističe da se odluke o kupovinama oružja donose iz nekolko razloga: da se poboljša bezbjednost zemlje, ali i da bi se poslala politička poruka.
„Kada Vučićeva vlada kupi oružje od Rusije ili Kine, to je i signal domaćoj javnosti. Također je signal susjedima, posebno Kosovu. I taj signal je još jači kada Srbija pošalje vojne jedinice na granicu sa Kosovom u vrijeme tenzija, ili kada hapse kriminalce na Kosovu sa velikim zalihama oružja – što mi je teško da povjerujem da vlada u Beogradu nije znala unaprijed. I kada vlada Kosova odluči da bi bilo pametno da kupi Javeline u slučaju da neko pošalje tenkove na Kosovo, to je također vojna odluka i politički signal – da je neće zastrašiti vojne prijetnje. Ključno pitanje u vezi sa stabilnošću nije da li Javelini mijenjaju vojni balans – Javelini neće biti upotrijebljeni ako Srbija ne pošalje tenkove na Kosovo, to je vojna logika”, kaže on.
Countryman kaže da stabilnost u regionu „ne zavisi od balansa oružja, već volje lidera u Beogradu i Prištini da rade na političkoj normalizaciji”.
“A ja ne vidim dovoljno volje ni sa jedne strane da po tom pitanju napreduju”, zaključuje Countryman.
