Dok američki sekretar za finansije Steve Mnuchin najavljuje skori odlazak u Peking, kinesko ministarstvo spoljnih poslova saopštilo je da mora da postoji dobra volja da bi se održali smisleni razgovori sa SAD o rješavanju trgovinskog rata, koji traje već mjesecima. Za to vrijeme, posljedice osjeća većina američkih poljoprivrednika.
Život na farmi je pun rutinskih radnji. Dio rutine Pam Johnson je sada da provjerava vesti iz ekonomije.
“Prvo što ujutru uradim je da skuham kafu, sjednem za kompjuter i vidim šta se tokom noći dogodilo sa cijenama žita i obično me zaboli stomak jer one padaju, sada su najniže u posljednjih pet meseci.”
Johnson i njen suprug su šesta generacija ponosnih farmera. Kao i mnogi drugi poljoprivrednici, trenutno prolaze kroz neke od najtežih ekonomskih uslova koje su iskusili u životu.
“Zatežemo kaiš”, konstatuje Pam.
Dok se spremaju za sjetvu, američkim farmerima prijeti šesta uzastopna godina smanjenih prihoda sa farmi. Cijene kukuruza i sojine sačme su pale dok cijena njihove proizvodnje – raste.
Uz neizvjesnost oko toga da li će Kongres podržati novi trgovinski sporazum sa Kanadom i Meksikom, i uz posljedice recipročnih carina koje je Kina uvela na uvoz američkog žita, krakotoročne brige zbog američke trgovinske politike pretvaraju se u dugoročni strah.
“Čujemo da će neka od tih tržišta da nam se vrate tek 2025., ako i tada. To nas najviše boli – pitanje da li je načinjena nepopravljiva šteta?”
To je šteta sa kojom će morati da se nosi i njen sin, Ben Johnson, kada preuzme porodični posao.
“Sve će farme ispaštati zbog ovoga. Postoji razliku između toga da li jedva preživljavate ili cvjetate.”
Johnsonovi smatraju da postoji sve veća distanca između farmera i ostatka američke radne snage koju produbljuju političari, sve više neprijateljski nastrojeni prema trgovinskim političkim mjerama od kojih zavisi poljoprivredna industrija.
“Potrebna nam je što otvorenija trgovina sa što više mjesta na svijetu je moguće. To važi za svaki biznis – želite što više mušterija. A kada se oni namjerno odvraćaju od vaših proizvoda – to nas frustrira”, navodi Ben.
“Vrlo me je razočaralo što je trgovina postala prljava riječ u obje stranke”, dodaje njegova majka.
Pam Johnson kaže da nije glasala za predsjednika Trumpa 2016. zbog njegovih stavova o trgovini. Ništa od tada nije smanjilo njenu zabrinutost.
“Brine me kada neko kaže – 'a sam čovek tarifa', ili 'lako je pobijediti u trgovinskim ratovima.' I dalje ima mnogo farmera koji podržavaju predsjednika Trumpa. Mislim da međutim, sve više postoji sjeme sumnje kako prolazi 2019.-ta bez rješenja naših problema a svjetlo na kraju tunela djeluje sve mutnije i manje.”
Bez obzira na politiku, Pam Johnson priznaje da je uspjeh njenog porodičnog biznisa tijesno povezan sa uspješnom američkom trgovinskom politikom.
“Ne želim da predsjednik Trump doživi neuspjeh u svojim pokušajima u trgovini. Svima nam je potrebno da on uspije kako bismo svi zajedno odnijeli pobjedu.”
Pobejdu koju njen sin - ne može da dočeka.
“Već smo propustili vrhunac sezone izvoza soje tako da je na neki način već kasno… Pretpostavljam da nikad nije kasno, ali bilo bi dobro da se situacija već razriješila do sad”, kaže Ben.
Dok SAD i Kina nastavljaju pregovore, Trumpova administracija ističe da aktivno radi na novom programu finansijske pomoći kako bi pomogla farmerima da prebrode trgovinsku oluju.
