Linkovi

Mnogi Afganistanci pakuju svoje stvari, nadajući se prilici da napuste zemlju


Talibanski vojnici stoje ispred znaka na međunarodnom aerodromu u Kabulu, Afganistan, 9. septembar 2021.

Kako je njihov avion za Islamabad konačno trebao poletjeti, Somaya je uhvatila supruga Alija za ruku, naslonila glavu i zatvorila oči. Napetost je u njoj rasla sedmicama. Sada se to događalo: napuštali su Afganistan, svoju domovinu.

Par je pokušavao otići otkad su talibani preuzeli vlast sredinom augusta, iz više razloga. Ali je novinar, a Somaya građevinski inženjer koja je radila na razvojnim programima Ujedinjenih naroda. Zabrinuti su kako će se talibani ponašati prema svima koji imaju takve poslove. Oboje su pripadnici većinski šiitske manjine Hazara, koja se boji sunitskih militanata.

Najvažnije od svega: Somaya je u petom mjesecu trudnoće. Odlučili su da kćerki dati ime Negar.

"Neću dozvoliti svojoj kćerki da zakorači u Afganistan dok su talibani na vlasti", rekla je Somaya za Associated Press na letu s njima. Kao i drugi koji odlaze ili pokušavaju otići, par je zatražio da se njihova puna imena ne koriste radi zaštite. Ne znaju hoće li se ikada vratiti.

Pitajte gotovo bilo koga u glavnom gradu Afganistana šta žele sada kada su talibani na vlasti, a odgovor je isti: Žele otići. Isto je na svim nivoima društva, na lokalnom tržištu, u brijačnici, na Univerzitetu u Kabulu, u kampu raseljenih osoba. U restoranu koji je nekada bio popularan među poslovnim ljudima i tinejdžerima više klase, konobar navodi zemlje u koje je podnio zahtjev za vize.

Neki kažu da su im životi u opasnosti zbog veza sa svrgnutom vladom ili sa zapadnim organizacijama. Drugi kažu da njihov način života ne može izdržati pod strogim talibanima, ozloglašenim po ograničenjima prema ženama, građanskim slobodama i oštrom tumačenju islamskog zakona. Neki nisu toliko zabrinuti za same talibane, ali strahuju da će pod njima već urušena ekonomija potpuno propasti.

Desetine hiljada ljudi evakuirale su Sjedinjene Države i njihovi saveznici u užasnim danima između talibanskog preuzimanja vlasti 15. augusta i službenog završetka evakuacije 30. augusta. Nakon tog vala, evakuacije su usporene, ostavljajući mnoge koji žele napustiti zemlju, ali se bore da pronađu izlaz. Neki nemaju novca za putovanja, drugi nemaju pasoše, a afganistanski uredi za pasoše ponovno su otvoreni tek nedavno.

Egzodus prazni Afganistan i od mnogih mladih ljudi koji su se nadali da će pomoći u izgradnji svoje domovine

"Odrastao sam s jednim snom, da vrijedno učim i da budem neko, pa bih se vratio u ovu zemlju i pomogao", rekao je Popal, 27-godišnji inženjer. "S ovim iznenadnim kolapsom, svaki san se ruši. (...) Gubimo sve što ovdje živimo."

Kad je Popal imao 5 godina, otac ga je poslao u Britaniju kod rodbine da se školuje. Odrastajući, Popal je radio i slao novac svojoj porodici, dok je studirao inženjerstvo. Na kraju je stekao britansko državljanstvo i radio u nuklearnom sektoru.

Nekoliko sedmica prije preuzimanja talibana, Popal se vratio u Afganistan u nadi da će izvući svoju porodicu. Njegov otac je nekada radio u vojnoj bazi u provinciji Logar, gdje mu je majka bila učiteljica. Njegove sestre su studirale medicinu u Kabulu.

Posljednje sedmice bile su burne. Kuću njegove porodice u Logaru uništili su talibani, pa su se preselili u Kabul. Smatraju da je to zato što su odbili dati informacije rođacima koji su povezani s talibanima. Jedna od njegovih sestara nestala je dok je putovala između Kabula i Logara, a sedmicama se nisu čuli. Porodica strahuje da bi to moglo biti povezano s upozorenjima koja su dobili od rodbine da spriječe kćerke u studijama, rekao je Popal za AP.

Popal je sedmicama bio u kontaktu s britanskim zvaničnicima koji pokušavaju organizirati evakuaciju. Ali rekao je da su mu rekli da ne može povesti roditelje i braću i sestre. Početkom oktobra Popal je uspio izaći u Iran. Žaleći se da mu nije pomoglo britansko Ministarstvo vanjskih poslova, vraća se u Britaniju, gdje će pokušati pronaći način da izvede svoju porodicu.

Britansko ministarstvo vanjskih poslova u saopćenju je navelo da radi na osiguravanju britanskih državljana u Afganistanu da mogu otići.

Bivši savjetnik višeg ministra kabineta u svrgnutoj vladi Afganistana rekao je da traži izlaz. Preživio je samoubilački napad 2016. godine koji je pogodio protestnu šetnju u Kabulu i ubio više od 90 ljudi. Njegovi prijatelji poginuli su u napadu kasnije te godine na Američkom univerzitetu u Afganistanu, kada je ubijeno najmanje 13 osoba.

U prošlosti je imao prilike i ponude da ode u Sjedinjene Države ili Evropu. "Nisam ih uzeo jer sam htio ostati, htio sam raditi i htio sam napraviti razliku", rekao je, govoreći pod uslovom da ne bude imenovan zbog svoje zaštite.

Sada se krije i čeka priliku da pobjegne.

Američki univerzitet u Afganistanu, privatni univerzitet u Kabulu, organizuje letove za mnoge svoje studente.

Jedan student, 27-godišnjak, ispričao je jedan pokušaj univerziteta da evakuiše studente na aerodrom u Kabulu 29. augusta, pretposljednjeg dana kada su tamo bile američke trupe. U haosu, autobusi sa studentima vozili su se satima po glavnom gradu, pokušavajući pronaći put do aerodroma, rekao je. Nisu uspjeli.

Student je posljednjih mjesec dana čekao mjesto na drugom letu, koji je univerzitet dogovorio, za sebem svoju suprugu i dvoje male djece. Nada se da će nakon što izađe, moći podnijeti zahtjev za vize za Sjedinjene Države. Njegova porodica spakovala je sve u svojoj kući, prekrivši namještaj plahtama kako bi ga zaštitila od prašine. Njegovi roditelji pokušavaju doći u Ujedinjene Arapske Emirate.

U Pakistanu, na aerodromu Islamabad, grupa studenata Američkog univerziteta, tek pristigla iz Kabula, čekala je da pređe imigraciju. Ići će u sestrinske škole u Centralnoj Aziji.

Ali njihove porodice nisu mogle poći sa njima, pa se za sada sami suočavaju sa neizvjesnom budućnošću.

Bez svoje porodice prvi put u životu, Meena, 21-godišnja studentica političkih nauka, zgrčena od poniženja dok je službenik aerodroma grubo vikao studentima.

"Ne znam svoju budućnost. Imala sam mnogo snova, ali sada ne znam", rekla je i počela plakati.

Pokazala je školsku olovku koju je ponijela sa sobom jer na njoj stoji zastava njene zemlje, ona koja je sada u Afganistanu zamijenjena talibanskom zastavom. "Samo smo uništili svoje snove (...) Mi smo samo slomljeni ljudi."

XS
SM
MD
LG