U trenutku kada se Hrvatska priprema za prilagodbu svog zakonodavstva Europskoj uniji, zanimljivo je navesti situaciju iz Amerike, gdje se raspravlja jesu li strani zakoni uopće relevantni za američke sudove, konkretno za Vrhovni sud Sjedijenih Država. O tom pitanju su nedavno na jednom pravnom fakultetu u Washingtonu raspravljala dvojica sudaca Vrhovnog suda.
Mogu li se u presudama citirati odluke stranih sudova? Na ovo su pitanje, pred studentima pravnog fakulteta Sveučilišta American, pokušali odgovoriti suci Vrhovnog suda Sjedinjenih Država Antonin Scalia i Stephen Breyer. Debata je bila jedinstven događaj. Suci Vrhovnog suda naime rijetko govore u javnosti. Vrhovni je sud od svih američkih sudova najmanje otvoren. Kamere u njemu nisu dopuštene, a devet sudaca Vrhovnog suda rijetko daju intervjue.
Debatu na Sveučilištu American inspirirala je činjenica da su neki od sudaca posljednjih godina u svojim stručnim mišljenjima – koja se daju neposredno prije donošenja presude – citirali sudske odluke iz inozemstva. To se dogodilo prilikom odlučivanja o ustavnosti smrtne kazne te legalnosti propisa koji zabranjuju istospolni brak. Sudac Antonin Scalia, najkonzervativniji član Vrhovnog suda, smatra da američki sud ne bi uopće trebao navoditi primjere iz inozemstva. Ako nam treba presedan, imamo ga u vlastitoj zemlji – kaže on.
"Postoje standardi civiliziranog, pristojnog ponašanja u američkom društvu. A ne - standardi pristojnosti u svijetu. Ne trebaju nam načela iz drugih zemalja, zemalja koje imaju drugačije kulturno naslijeđe od našeg, koje nemaju naše moralne vrijednosti. Zbog čega bi uopće netko kod nas navodio kao pouku – strano pravo?"
Stephen Breyer, kojeg smatraju jednim od liberalnijih sudaca Vrhovnog suda, smatra da nije loše barem uzeti u obzir što misle kolege iz inozemstva - bilo da se, primjerice, radi o smrtnoj kazni ili o pravu države da na neodređeno vrijeme pritvara osumnjičenike za terorizam.
"Pokušavate saznati kako drugi postupaju u sličnom slučaju. Je li to utječe na moju odluku? U najmanje ruku, mogu reći da me zanima što drugi misle. Očito, slični se slučajevi ponavljaju, sudovi često dolaze do sličnih presuda… Samo po sebi, nije loše čuti što kolege u drugim zemljama misle – ja mislim da ljudi u Americi nisu puno drugačiji od ljudi u inozemstvu…"
Stephen Breyer uz to smatra da navođenje stranih sudskih odluka, odnosno stranog prava, može ohrabriti demokratske trendove u zemljama gdje sudstvo još nije postiglo punu neovisnost.
"Neke od tih zemalja su demokracije tek od nedavno. Suci žele biti neovisni, žele zaštititi ljudska prava, demokraciju. U inozemstvu se već desetljećima, vrlo afirmativno, citiraju odluke našeg Vrhovnog suda. Zbog čega i mi ponekad ne bi citirali druge?"
Sudac Antonin Scalia kaže da nema ništa protiv da njegovi kolege čitaju presude stranih sudova. “Ali, nemojte ih citirati u svojim službenim mišljenjima, kad glasamo o presudi” – kaže sudac Scalia.
"Lijepo je znati da donosimo pravilne odluke i da nam je etičko i pravno naslijeđe, navodno, slično stranim zemljama. Problem je u tome što naše pravno naslijeđe, kao i etika, nisu identični drugim zemljama. Nikad nisu niti bili. Da osnivači ove zemlje znaju o čemu mi sada debatiramo, bili bi šokirani. Jer, njima nije bila namjera da Amerika sliči Europi."
O ovom pitanju se sada raspravlja i u Kongresu Sjedinjenih Država. Neki njegovi konzervativni članovi nastoje progurati rezoluciju koja kritizira navođenje stranih sudskih odluka i sudskih presedana. Zakon kojem je cilj bio zabraniti takvu praksu prošle godine u Zastupničkom domu ipak nije bio izglasan, jer nije dobio potrebnu većinu.
