Sjedinjene Države danas drže tisuće zatvorenika u mreži zatvora u više zemalja. Sve veći broj navoda o zlostavljanju dovodi u pitanje cijeli taj koncept. Bivši američki vojni istražitelj Chris Mackey u novoobjavljenoj knjizi vjerno opisuje postupanje prema zatvorenicima – uspjehe, neuspjehe i mogućnosti za zlostavljanje.
Bivši američki vojni istražitelj Chris Mackey, koji je radio na ispitivanju zatvorenika, piše u svojoj knjizi "Isljednici" da kada jedna skupina ljudi ima potpunu kontrolu nad drugom skupinom, javlja se tendencija zlostavljanja.
U knjizi koju je napisao u suradnji s novinarom "Los Angeles Timesa" Gregom Millerom, Mackey opisuje kako je, zajedno s drugim istražiteljima u američkim vojnim bazama u Afganistanu, ispitivao zatvorenike, pazeći da izbjegne zlostavljanje, iako mu je posao bio da od njih dobije korisne informacije u što kraćem vremenu. To je značilo da se brzo odustalo od "nježnijih metoda". Čak i bez kršenja Ženevske konvencije, njegovi isljednici su uskoro počeli pribjegavati lažima, pretvaranju i direktnom zastrašivanju. Zatvorenike je, kako vjeruje, da progovore više tjerao strah, nego fizičko zlostavljanje. No, to je, piše u svojoj knjizi tek početak, objašnjavanjući da su mu ponekad trebali tjedni da bi od zatvorenika dobio jednu jedinu korisnu informaciju.
Gerilski ratovi, poput onih u Iraku i Afganistanu, kaže bivši analitičar CIA-e Ray McGovern, pogotovo su veliki izazov za isljednike, jer neprijatelj operira u dubokoj tajnosti. "Svatko zna samo ono što ga se izravno tiče. Možda samo dvoje-troje ljudi zna pojedinosti cijele operacije. Tako da su vrlo mali izgledi da ćete uhvatiti neprijatelja koji će znati sve o nekoj operaciji," objašnjava naš sugovornik.
Ratni zarobljenici, kaže McGovern, samo su jedan dio mozaika obavještajnog rada, koji obuhvaća i presretanje komunikacija, pregledavanje fotografija i mnogo što drugo. Chris Mackey ocjenjuje da je ispitivanje zatvorenika jedan od najnezahvalnijih poslova u vojsci. Isljednici su pod velikim pritiskom, kaže Brian Linn, direktor Instituta za vojne studije na sveučilištu Texas A&M.
"Informacije kojima zatvorenici raspolažu imaju vrijednost samo ako se do njih dođe odmah. Za tri ili četiri dana, kada je bomba eksplodirala, ili su se gerilci sklonili na drugo mjesto, bit će kasno. Istražitelji su dakle uvijek suočeni s dilemom – treba li slijediti pravila, čak i ako tako neće doći do informacije; ili će prekršiti pravila i posegnuti za silom i mučenjem, da bi došli do informacije," izjavio je.
Suprotno uvriježenom mišljenju, kaže Brian Linn, mučenje može dati rezultata i koristit će se, ukoliko se ne inzistira na njegovom izbjegavanju. To je bio problem u zatvoru Abu Ghraib u Iraku i drugdje.
"Vojska nije imala sistem po kojem se postupalo prema tim zatvorenicima. To nije vojnicima otežalo zlostavljanje zatvorenika. Vojnicima možete izdavati naredbe koliko hoćete, ali od toga neće biti ništa ukoliko nemate sustav koji će im omogućiti da izbjegnu iskušenje da zlostavljaju zatvorenike," kaže Linn.
Istražitelji su i tako naginjali tome da budu oštri, piše Mackey o svojim iskustvima iz Afganistana, dodajući da je većina njih duboko mrzila zatvorenike i da ih je smatrala suučesnicima u terorističkim napadima na Sjedinjene Države. Ipak, prema njegovom mišljenju, mučenje ponekad daje rezultata, jer će zatvorenik, koji progovori da bi izbjegao bol, vjerojatno početi govoriti istinu. No, autor knjige "Isljednici" ipak vjeruje da Sjedinjene Države ne biti trebale mučiti zatvorenike, jer to, između ostaloga, potkopava njihove ciljeve i dugoročno samo stvara nove neprijatelje."
