Danas se u Sjedinjenim Državama slavi Thanksgiving, Dan zahvalnosti. Na taj dan, prije gotovo 400 godina, engleski naseljenici u prvoj koloniji na američkom kontinentu, koloniji Plymouth, proslavili su svoju prvu godišnjicu - u tada za njih još uvijek stranoj zemlji. Proslavili su je s Indijancima, pripadnicima obližnjeg plemena, koji su im pomogli da prežive u divljini. Naseljenici su se zahvalili bogu za dobru žetvu, kao i slobodu i nove prilike za uspjeh koje im je podario “Novi svijet”.
Četiri stoljeća kasnije, kako javlja Faiza ElMasri, današnji useljenici u Ameriku također slave Thanksgiving, zahvalni za obilje, osobnu slobodu, te nove prilike za uspjeh koje su stekli dolaskom u ovu zemlju.
Obitelj Lee, koja se u Ameriku doselila iz Kine, moli se prije blagdanske večere… Zahvaljuju bogu što je omogućio da se s prijateljima i rodbinom okupe oko stola, zahvaljuju za dobre stvari koje su se dogodile u prošlosti, nadaju se boljem sutra.
Wan Lee sjeća se svog prvog Thanksgivinga u Americi. Bila je studentica i jedna ju je američka obitelj pozvala na večeru. "Jasno, prije no što sam došla u Ameriku, nisam bila na večeri povodom Dana zahvalnosti. Događaj mi je zaista ostao u sjećanju. Prije večere, uhvatili smo se za ruke i pomolili bogu. Za mene je i to bila novost – nikad prije se nisam držala za ruke s toliko stranaca. To me je ispunilo toplinom, jer i ja sam se, iako stranac, osjećala dijelom njihove obitelji. Shvatila sam da je bit ovog blagdana – okupljanje obitelji za stolom" - rekla nam je ova Amerikanka kineskog podrijetla.
40-godišnja Manal Ezat, koja je u Ameriku došla iz Egipta, također voli Dan zahvalnosti zbog toga što je to prilika za obiteljsko okupljanje: "To je prilika da se sretnemo za stolom i da na trenutak stvorimo svoju drugu, alternativnu obitelj, daleko od one prave koja je ostala u zemlji iz koje smo došli. Naravno, Dan zahvalnosti je i prilika da se zahvalimo bogu za sve dobre stvari s kojima nas je obdario ovdje, u našim domovima i u našim obiteljima."
Zeba Khadom je Dan zahvalnosti počela slaviti prije dvadesetak godina, kada se u Ameriku doselila iz Afganistana. "Blagdan mi znači mnogo jer sam odrasla u društvu koje je tradicionalno, u obitelji koja vjeruje u to da se dobre tradicije trebaju poštivati. Tradicija čini društvo jačim. Volim Thanksgiving jer je to prilika da ljudi sjednu zajedno i porazgovaraju."
Za Ronalda Cesara, koji je u Ameriku došao s Haitija, važan dio Dana zahvalnosti je odlazak u crkvu. "Za Amerikance s Haitija ovo je jedan od najdražih blagdana. Jer, mi dolazimo iz zemlje gdje je život zaista težak: stalni politički problemi, jedan za drugim. A ovdje, u našoj drugoj domovini, u Americi, uživamo u slobodi i svemu ostalom što Amerika nudi."
Jedna od stvari što Amerika nudi je i obilje hrane. Zato se na blagdanskom stolu danas u pravilu može naći pečena purica te niz priloga – od krumpira, onog običnog kao i slatkog, kuhanog kukuruza, mahuna, umaka od brusnica a na kraju – pita od bundeve.
Amerikanci koji potječu iz neke druge zemlje često ovom dodaju i vlastita jela, u skladu s njihovom etničkom tradicijom. Jill Prescott, poznati američki gastronom, o tome kaže: "Dan zahvalnosti se može prilagoditi bilo čijoj gastronomskoj tradiciji. Perad i krumpiri univerzalne su namirnice, popularne u svim zemljama. Purica se može ispeći na niz načina, kao i nadjev za nju."
“Obilje načina pripreme blagdanske večere za Dan zahvalnosti također svjedoči o pluralizmu Amerike” – kaže Jill Prescott.
