Predsjednika Georgea Busha u drugom mandatu niz vanjskopolitičkih izazova – od mirovnog procesa na Srednjem istoku i uspostavljanja demokracije u Iraku, pa do nuklearnih programa Irana i Sjeverne Koreje.
Dan nakon što je George Bush osvojio svoj drugi mandat, skupina stručnjaka iz Instituta Brookings u Washingtonu raspravljala je o vanjskopolitičkim problemima koji čekaju predsjednika u sljedeće četiri godine. Na vrhu dnevnog reda Bushove administracije ostat će uspostavljanje demokracije u Iraku.
Martin Indyk, koji je u Clintonovoj administraciji služio dva mandata kao američki veleposlanik u Izraelu, smatra da bi izbori u Iraku, planirani za siječanj, mogli otuđiti sunitsku manjinu, ukoliko se zbog nezadovoljavajuće sigurnosne situacije u sunitskim dijelovima izbori ne budu mogli održati. No, s druge strane, ukazuje Indyk, odgađanje izbora dok se sunitski trokut ne stabilizira moglo bi otuđiti dominantnu šijitsku većinu: "To nije jednostavna odluka, ali se ne može izbjeći. Mislim da je važno upamtiti da izbori nisu isto što i demokracija, te da će za proces izgradnje demokracije u Iraku, kao i za izgradnju iračke vojske i policije, trebati vremena."
Predsjedatelj senatskog Odbora za međunarodne odnose Richard Lugar govorio je o vanjskoj politici predsjednika Busha u drugom mandatu u marketinškoj organizaciji Schwab Washington Research Group. Osvrćući se na pitanje Iraka, rekao da neće biti niti lako, niti jeftino pomoći Iračanima da provedu izbore i sastave novi ustav, no da je to jedino razumno rješenje, koje su, uostalom, podržali i predsjednik Bush i John Kerry. "To je samo putokaz za naše buduće postupke. Zapravo nemamo drugog izbora. Nadam se, a tako se nadaju i moji kolege demokrati i mnogi drugi diljem svijeta, da ćemo ostati na zadanom putu, jer ako to ne učinimo, kaos u ratu protiv terorizma i nestabilnost na Srednjem istoku neće biti samo problematični, već će se pretvoriti u pravu krizu."
Veleposlanik Indyk vjeruje da će vanjskom politikom dominirati i mirovni proces na Srednjem istoku, točnije budućnost izraelsko-palestinskih mirovnih pregovora bez palestinskog čelnika Jasera Arafata. Kako kaže, budući vođa Palestinaca trebat će jaču podršku Sjedinjenih Država i Izraela nego ranije.
Treće važno vanjskopolitičko pitanje je Iran i mogućnost da Teheran možda razvija nuklearno oružje. Veleposlanik Indyk ističe da se Bushova administracija do sada oslanjala na Europu, no sada ima dvije opcije: "Želimo li da ovaj proces i dalje vode Europljani, koji će biti popustljiviji prema Iranu, nego što bismo to bili mi, u nadi da neće uspjeti i da ćemo dobiti njihovu podršku za upućivanje iranskog problema Vijeću sigurnosti? Ili ćemo sami početi pregovarati s Irancima kako bismo zaustavili njihov nuklearni program?"
Predsjedatelj senatskog Odbora za međunarodne odnose Lugar kazao je da su europski pregovori s iranskom vladom o nuklearnom programu Teherana važni, no da bi, ukoliko ne uspiju, pitanje Irana trebalo proslijediti Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. "Jasno je da administracija i svi drugi trenutno misle da se to pitanje treba rješavati diplomatskim putem, no nadamo se da će, ukoliko Iranci ne budu spremni na suradnju, iranski problem biti upućen na Vijeće sigurnosti, koje će zatim odlučiti kakve mjere treba poduzeti."
Sjeverna Koreja je još jedna zemlja s nuklearnim programom, koji izaziva zabrinutost. Znanstvenik koji radi na Institutu Brookings, Richard Bush, vjeruje da je Pjongjang zapravo zadovoljan zbog izborne predsjednika Busha, jer su se između Sjedinjenih Država i njihovih saveznika pojavila razilaženja oko pristupa pregovorima sa Sjevernom Korejom: "To se čini prilično bizarno, jer je Sjeverna Koreja svojedobno bila uvrštena u 'osovinu zla'. No, administracija je zapravo dovela Pjongjang u prilično povoljan položaj. Naš nepopustljiv stav prema pregovorima doveo je do razilaženja između nas i naših saveznika.
Osim Iraka, Irana i Sjeverne Koreje, kandidati u predsjedničkim debatama gotovo uopće nisu govorili o drugim vanjskopolitičkim izazovima. Niti same glasače nisu zanimala druga vanjskopolitička pitanja poput suradnje sa saveznicima i međunarodnim institucijama. No, na prvom sastanku Bushovog kabineta poslije izbora razgovaralo se i o potrebi uklanjanja razilaženja sa saveznicima, pogotovo u NATO savezu.
Senator Lugar je istaknuo da Amerika treba NATO, no da bi europski saveznici trebali brže jačati svoje vojne potencijale, te da bi trebali razviti spremnost za angažiranje izvan Europe: "Ideja da bi NATO trebao 'iskoračiti' iz Europe, da bi se suočio s eventualnim neposrednim prijetnjama na Srednjem istoku ili od strane radikalnih muslimana, zaživljava prilično sporo. Zato mislim da bi to trebao biti jedan od važnih ciljeva američke vanjske politike, no još je važnije za uspostavljanje boljih odnosa sa saveznicima."
Senator Lugar je dodao da će jačanje vojnih kapaciteta europskih saveznika tražiti odlučno čelništvo u samom savezu. Prema njegovim riječima, Sjedinjene Države su spremne surađivati s europskim čelnicima na provođenju potrebnih reformi. Europski saveznici – istaknuo je Lugar – već igraju važnu ulogu u misijama na Balkanu i u Afganistanu, no Washington bi pozdravio njihovo angažiranje i u drugim područjima, pogotovo u Iraku.
