Skupi benzin ima negativan utjecaj na američku, a s time i na svjetsku ekonomiju. Analitičari tržišta nafte smatraju da bi se situacija mogla popraviti kada bi se u Amerci uvele mjere štednje, koje će, pak, sasvim sigurno biti vrlo nepopularne.
Galon benzina, što je oko četiri litre, košta u prosjeku oko dolar i 75 centi. U nekim dijelovima zemlje – recimo u San Franciscu i na sjeveroistoku- cijena je znatno viša. Prije samo pet godina, benzin je bio za polovicu jeftiniji. Zbog čega je gorivo tada bilo jeftino, a zašto je danas skupo – upitali smo Paula Robertsa, novinara koji piše za publikaciju koja analizira trendove u naftnoj industriji.
"Gotovo 25 godina, barel nafte koštao je oko 23 dolara, danas je gotovo 35 dolara. Nafta je bila jeftina zbog toga što je postojalo obilje nafte. Saudijska Arabija i Kuvajt držali su u rezervi posebne naftovode, posebne rafinerije i posebne tankere za slučaj da u nekom drugom dijelu svijeta dođe do krize, tako da je takva ‘ekstra-nafta’ uvijek bila na raspolaganju Zapadu."
Cijene su odraz i ponude, ali i potražnje. Kako se globalna ekonomija ponovno zahuktava, nafta je na većoj cijeni. Standard je viši, ljudi imaju više novca – žele kupiti automobil. Gospodin Roberts kao primjer navodi Kinu. Zemlje izvoznice nafte, okupljene u organizaciji OPEC najavile su nedavno smanjenje proizvodnje za oko četiri psoto, što je milijun barela dnevno. Razlog za ovu odluku je stanje na tržištu u zemljama uvoznicama nafte - kaže Herman Franssen, koji radi u washingtonskom Institutu za Srednji istok.
"OPEC tvrdi da tržište nije toliko ‘gladno’ nafte koliko se smatra u nekim zemljama. Također, dionice naftnih kompanija ne kotiraju toliko visoko – možda dobro stoje u Americi, ali u drugim zemljama naftna industrija nije u tako dobrom položaju. Osim toga, zemlje izvoznice nafte smatraju da je poskupljenje benzina u Americi – posljedica američke energetske politike, a ne odluka OPEC-a".
Herman Franssen navodi probleme u kojima se nalaze mnoge američke rafinerije, kao i zabranu miješanja benzina s drugim elementima, kako bi se pojačala njegova snaga. On smatra da bi Sjedinjene Države trebale ojačati vlastitu naftnu industriju – većim iskorištavanjem nafte u Meksičkom zaljevu, a trebala bi se početi eksploatirati i nafta na Aljasci – što je vrlo kontroverzna tema, zbog mogućnosti zagađenja do sada netaknutog okoliša. Analitičar Phillip Verlegger pak smatra da se Amerika treba vratiti mjerama štednje, kakve su postojale prije 25 godina.
"Treba uvesti poseban porez na benzin, od recimo dva dolara po galonu. Treba ga uvesti postupno, u roku od pet godina, s mjerom otkupa velikih športsko-rekreacijskih vozila, koja troše ogromnu količinu goriva. Vozila bi otkupila vlada, i potom ih uništila. Automobilaska industrija bi imala rok od pet godina da počne proizvoditi automobile koji troše manje benzina."
Prijedlog možda nije baš realističan – iako svjesni problema, milijuni Amerikanaca teško bi se rastali od svojih športsko-rekreacijskih vozila. Međutim, ako galon benzina sljedećeg ljeta bude koštao 3 dolara – što neki predviđaju – džipove će moći napuniti do vrha tek neki, a mnogi i neće!