Međunacionalna tolerancija, dijalog i ekonomski razvoj – tri su čimbenika razvoja suradnje među državama i narodima jugo-istočne Europe o kojima su se na panelu u vašingtonskom Institutu Woodrow Wilson suglasili gotovo svi sudionici skupa.
Sudionike jučerašnjeg panela Instituta Woodrow Wilson saborski zastupnik Milorad Pupovac upoznao je s promjenama do kojih je došlo u hrvatskoj vlasti, te s mogućnostima da to dovede do napretka u stabiliziranju i razvoju hrvatskog društva.
PUPOVAC: “Unatoč činjenici da je sadašnju vladu izabralo konzervativno i snažno nacionalistički orijentirano izborno tijelo, premijer Sanader se odlučio za liberalniju politiku i okretanje liberalnijim stajalištima. … Prije njega, Račanova vlada se, odmah nakon što je dobila podršku birača, okrenula udesno. Za dolazak na vlast dobio je podršku liberalnih i lijevo orijentiranih, ali je nakon izbora odmah počeo voditi računa o tome što misli i kakva su stajališta poraženog, nacionalističkog dijela glasača.”
To je i ujedno i odgovor na pitanje zašto je gospodin Račan izgubio – kaže Milorad Pupovac, ističući da je Sanader odlučio učiniti potpuno suprotno: ne obraćati preveliku pažnju na one koji su ga izabrali, nego se više okrenuti očekivanjima koja ima društvo i međunarodna zajednica. U taj kontekst spada i suradnja sa susjednim zemljama, kaže Milorad Pupovac – tvrdeći da je nova vlada svjesna da bez suradnje sa susjednim zemljama neće biti ni izgleda za učlanjenje u NATO i Europsku uniju.
O regionalnoj suradnji govorio je i premijer Federacije Bosne i Hercegovine Ahmed Hadžipašić. On je ukazao na korake koji se čine ka integraciji, prvo ekonomskom, a zatim – kako je rekao - i političkom, što će zatim voditi i ka euro-atlantskim integracijama.
HADŽIPAŠIĆ: “Mislim da Bosna i Hercegovina ne treba mnogo vremena iza Hrvatske da uđe u euroatlantske integracije, jer to može unijeti dodatni nemir u Bosni i Hercegovini, jer ulaskom Republike Hrvatske u europske integracije, indirektno to znači ulazak i jedne četvrtine stanovnika Bosne i Hercegovine u uniju.”
A to bi dovelo Bošnjake i Srbe, odnosno tri četvrtine stanovnika Bosne i Hercegovine u neravnopravni položaj – tvrdi Ahmed Hadžipašić.
O ravnopravnosti kao uvjetu napretka na Kosovu govorila su dvojica sudionika panela – direktor Koordinacijskog centra ua Kosovo i Metohiju, Vladimir Božović, te predsjednik Odbora za građansku akciju Kosova Ilber Hysa. Gospodin je Knežević upozorio da nužni dijalog na Kosovu otežava činjenica što se ni nakon četiri godine nije vratio niti jedan od 250 tisuća iseljenih Srba, tako da danas u pokrajini s dva milijuna Albanaca živi 100 tisuća Srba i pripadnika drugih manjina. On je naglasio da ljudska prava moraju biti jednaka za pripadnike svih nacionalnosti:
BOŽOVIĆ: “Mislim da se ljudska prava i zakoni općenito temelje na načelima Isusa Krista. Mi nastojimo ta Krisova načela – koja se u novije vrijeme nazivaju ljudskim pravima – provoditi prema svima jednako. Ne postoje albanska ljudska prava, ili srpska ljudska prava, nego opća ljudska prava koja se odnose na sve jednako.”
Drugi govornik koji je upozorio na probleme Kosova - Ilber Hysa –naglasio je da radikalizam koji se pojavi kod jednog naroda, potiče radikalizam kod drugog naroda.
HYSA: “Imat ćemo, u velikoj mjeri, težak posao oko očuvanja krhkog demokratskog bloka na vlasti, s obzirom na jaku oporbu koju čine radikali. Radikali su pobjedili i u Srbiji, a posebno su bili uspješni na Kosovu gdje su dobili pet puta više glasova od svih ostalih stranaka zajedno. To očito nije dobra vijest za one koji se zalažu za brži dijalog. Bojim se da se isto događa i na Kosovu, gdje je već počela predizborna kampanja.”
