Mogućnost da Srednji istok postane regija u kojoj neće biti oružja za masovno uništavanje danas je izvjesnija nego ikad prije. Iran je nedavno najavio obustavu svog programa obogaćivanja urana te pristao na međunarodne inspekcije svojih nuklearnih postrojenja. Libija je najavila slične mjere. No, mnogi u regiji predbacuju navodno postojanje dvostrukog mjerila, jer Izrael i dalje posjeduje nuklearno, biološko i kemijsko naoružanje.
Razoružavanje Libije, odnosno obustava iranskog nuklearnog programa, mogao bi biti složen problem. Naime mnoge arapske zemlje, kao i Iran, upozoravaju na činjenicu da Izrael već desetljećima posjeduje oružje masovnog uništavanja, ali se ne nalazi pod sličnim međunarodnim pritiskom.
Veleposlanik Robert Einhorn, bivši visoki dužnosnik američkog Državnog tajništva, smatra da će se ove pritužbe na Izrael u budućnosti čuti još češće: "U bliskoj budućnosti, Izrael će biti predmet sve veće međunarodne pozornosti. Libija, Egipat i Sirija već su postavili pitanje dvostrukih mjerila, te su pozvali Izrael da uništi svoje nuklearno oružje."
Međutim, vojni stručnjaci ne očekuju da će se to dogoditi u bliskoj budućnosti. Iako pad Saddama Husseina i obustava libijskog naoružavanja jačaju izraelsku sigurnost, Iran i dalje predstavlja prijetnju židovskoj državi. Avner Cohen, znanstvenik u washingtonskom Centru za međunarodna i sigurnosna istraživanja, objašnjava da izraelski nuklearni program predstavlja jamstvo sigurnosti te države:
"Na Srednjem istoku još uvijek postoje zemlje – primjerice Iran i Sirija – koje smatraju da rat s Izraelom nije gotov. Postoje organizacije poput Hezbollaha, čiji je cilj uništenje Izraela. Sve dok postoji takvo činjenično stanje, ne očekujem da će Izrael dragovoljno odustati od svog nukelarnog programa, pogotovo ako u obzir uzmemo povijest židovskog naroda, a naročito holocaust."
Izrael nikad nije potvrdio, ali niti zanijekao, navode da razvija nukelarno oružje. Federacija američkih znanstvenika – neovisna organizacija koja prati razvoj nuklearnih programa diljem svijeta – procjenjuje da Izrael posjeduje oko 200 nuklearnih glava, što ga čini po redu petom nuklearnom silom na svijetu. Prema jednom izvješću američke vlade, Izrael također posjeduje kemijsko i biološko naoružanje.
Avner Cohen smatra da Izrael treba otvoreno priznati postojanje svog nukearnog programa, ali i obustaviti proizvodnju drugih netradicionalnih oružja – biološkog i kemijskog.
Al Venter, novinar stručnog vojnog časopisa Jane’s Defense Review, smatra da na Srednjem istoku po ovom pitanju neće biti napretka sve dok su neke zemlje u ratu s Izraelom: "Izrael je, u doslovnom smislu, pred zidom. Ako oslabi svoju obranu, Izraelu prijeti ne samo poraz, već potpuno uništenje. Ne smatram se pristašom izraelskog militarizma, ne sviđaju mi se mnoge stvari u današnjem Izrealu, međutim s njihove točke gledišta radi se o opstanku države. Izrael neće odustati ni od čega, ne bude li zaista primoran na to."
Kako će se to onda odraziti na Iran? Hoće li se ta zemlja odreći svog nuklearnog programa? Al Venter je skeptičan. On smatra da će Iran pozvati međunarodne inspektore, nakon toga ih izbaciti iz zemlje, te da će u roku od tri godine ta zemlja vjerojatno imati atomsku bombu. Robert Einhorn ipak smatra da bi Washington mogao uvjeriti čelnike u Teheranu da nuklearni program nije u njihovom nacionalnom interesu.
No, prije no što se to dogodi – kaže on – moraju se popraviti iransko-američki odnosi. “Iran razvija atomsku bombu zbog toga što smatra da Amerika želi uništiti tamošnji teokratski režim” – kaže Robert Einhorn, bivši viski dužnosnik Državnog tajništva. S obzirom na sve komplikacije i neprijateljstva, analitičari ne očekuju da će Srednji istok u bliskoj budućnosti postati zona bez nuklearnog naoružanja. Srednji istok još je uvijek vrlo opasan dio svijeta.
