Zbivanja oko robotske sonde Spirit, na površini Marsa, s punom pažnjom ne prate samo znanstvenici – jednako zanimanje vlada i među piscima znanstvene fantastike. Osim novih ideja - koje su za pisce nasušna potreba - svi oni koji su već pisali o Marsu žele vidjeti kako će njihova djela preživjeti nova saznanja.
Kad je NASA-ina sonda Spirit uspješno sletjela na Mars, zajedno s mnogim drugima radovao se i pisac znanstvene fantastike Kim Stanley Robinson. Kako kaže, sada jedva može dočekati odgovore na ono jedno isto pitanje koje već dugo muči i sve druge zaljubljenike zvjezdanog neba:
"Slijetanje je obavljeno u – kako se čini – suhom koritu jezera, s idejom da, ako su ikada na dnu tog jezera živjele bakterije, one su za sobom ostavile slojeve fosila. To bi, pak, bio znak da je nekad na Marsu postojao život. A, ako je postojao nekad, onda možda postoji još uvijek, negdje u podzemlju, uz izvor topline. Saznati nešto takvo o Marsu dalo bi nam ishodišnu točku u poimanju koliko jesmo ili nismo usamljeni u svemiru."
Mogućnost života na Marsu proganjala je generacije pisaca, od H. G. Wellsa i Edgara Rice Burroughsa, krajem 19. i početkom 20. stoljeća, pa do autora nedavnih science-fiction filmova, poput “Crvenog planeta”. Literarnom opusu Marsa svoj je udio dao i Kim Stanley Robinson, trilogijom, objavljenom tijekom devedesetih godina. U romanima “Crveni Mars”, “Zeleni Mars” i “Plavi Mars”, on piše o ekspediciji koja se tijekom 21. stoljeća zapućuje u kolonizaciju tog planeta. Ne zamišljajući ‘male zelene’, on se držao teme ‘teraformiranja’ Marsa, odnosno stvaranja uvjeta nalik Zemljinim, uz pomoć ogromnih zaliha podzemne vode. Sretan je zbog izbora teme, jer, kako kaže, romani će preživjeti test novih istraživanja, bez obzira na nalaze.
Manje je spokojan njegov književni kolega Ben Bova, koji nije u tolikoj mjeri siguran da će njegova dva romana, - “Mars”, iz 1992, te “Povratak na Mars” -, ostati neokrnjena nalazima novih NASA-inih robotskih sondi. "Taj planet nalikuje Zemlji više od ijednog drugog u Sunčevom sustavu. Pa ipak, on je toliko drugačiji od našeg svijeta. Od jednog do drugog pola, to je potpuno suha pustinja … uz to i vrlo hladna. Što se pitanja života na Marsu tiče, ja sam se poslužio ‘pjesničkom slobodom’ i stvorio na njemu život – mikroskopski i vrlo zanimljiv, ali drugačiji od našeg."
A ako se pokaže da postoji život, ili mogućnost za život, što onda? I Ben Bova i Kim Stanley Robinson pišu o suprotstavljenim i međusobno konkurentnim interesima i moralnim dilemama, stvorenim otkrićem novih bioloških granica u svemiru. Recimo, kažu njih dvojica, već se može zamisliti konkurencija između onih koji će htjeti Mars proučavati i istraživati i onih koji će ga željeti komercijalno iskorištavati. No, iz njihove perspektive, kao pisaca, najveći izazov, kako kažu, izrasta iz sve većeg zbližavanja znanstvene fantastike i znanosti: što je fantastici još uopće ostalo za reći nakon što se toliko fantastike već pojavilo kao vijest u stvarnom životu?
