Istraživanja pokazuju da su Sjedinjene Države možda jedna od najreligioznijih zemalja svijeta. Gotovo polovica Amerikanaca kaže da ide na misu najmanje jednom tjedno. Godišnje donacije pojedinaca raznim vjerskim institucijama - u ukupnoj visini od 55 milijardi dolara - veće su nego bruto nacionalni proizvod mnogih zemalja. Amerika je, također, jedna od vjerski najpluralističnijih zemalja svijeta. Kao nacija useljenika, Sjedinjene Države su oduvijek bile dom različitih vjera. Premda su, povijesno gledano, njeni stanovnici bili većinom kršćani to ne znači da su se Amerikanci uvijek slagali po pitanju vjere. Teološke razlike koje razdvajaju pojedine kršćanske, uglavnom protestantske denominacije mogu biti vrlo velike.
Upravo je to bila bojazan utemeljitelja sustava američke vlade u 18. stoljeću. James Madison, Thomas Jefferson i John Adams bojali su se da bi razmirice između luterana i baptista ili prezbiterijanaca i katolika mogle uzrokovati probleme za tada mladu i krhku naciju.
Christine Heyrman, profesorica povijesti religije u Americi na Sveučilištu Delawarea, o tome kaže: "Odgovor Madisona, Jeffersona i Adamsa bio je da se vlada ne miješa u vjerska pitanja odnosno da se podigne, kako je rekao Jefferson, ”zid razdvajanja između države i crkve” kako niti jedna religijska skupina ne bi mogla iskoristiti moć vlade i pretvoriti zemlju u njenu verziju svete zemlje."
Takva ideja bila je prilično radikalna za svoje vrijeme. Niti jedna zemlja prije Sjedinjenih Država nije bila utemljena bez državne religije, a neki su čelnici vjerovali da će bez utemeljene Crkve, Amerika postati zemlja bezbožnika. Ako zakon ne prisiljava ljude da podrže neku crkvu, razmišljalo se tada, onda oni to ni neće napraviti.
Međutim, dogodilo se upravo suprotno: sve je veći broj Amerikanaca počeo ići u crkve. U 19. stoljeću, kada su se razne crkve morale nadmetati za članove i njihovu financijsku podršku, svećenici, posebno protestanti, uveli su vrlo emocionalnije službe, pa čak i zabavne, kako bi ih ljudi željeli čuti. "Bili su vrlo inventivni i kreativni u smislu tehnika kojima se provodi evangelizacija" - kaže ova američka povjesničarka.
Tijekom 19. stoljeća broj kršćanskih denominacija u Sjedinjenim Državama kao i broj onih koji su se smatrali kršćanima znatno je porastao. Prema neslužbenim procjenama, osim kršćana, u Americi trenutno ima pet i pol milijuna Židova, četiri milijuna muslimana, dva i pol milijuna budista i oko pola milijuna hindusa.
Takva vjerska raznolikost nije samo rezultat useljavanja. Gary Laderman, profesor religije na sveučilištu Emory u Atlanti, kaže da su tijekom šezdesetih godina pokret za građanska prava crnaca i rat u Vijetnamu skrenuli pozornost mnogih Amerikanaca na ne-kršćanske religije, a neki od njih su i prešli na te vjeroispovjesti.
"Nakon šezdesetih javnost je postala znatno otvorenija za druge vrste vjerskih ideja i vrijednosti. Prije šezdesetih, nije bilo takvih mogućnosti učenja o drugim religijama, sudjelovanja u njima, pa i promatranja pripadnika drugih religija na ulici…" - kaže Gary Laderman.
Gospodin Laderman dodaje da Amerikanci više ističu svoju religioznost nego građani mnogih drugih zemalja. To je i zbog određenog “poduzetničkog duha” koji vjera u Americi često poprima. Amerikanci, ističe on, vole i žele biti religiozni jer su se oni za to opredjelili, to je bio njihov izbor. Uz to, ovdje je i komponenta potrošačkog duha: "Kada vjeroispovjest učinite dobrovoljnom aktivnošću, one skupine koje žele uspjeti poduzet će maksimalne napore u privlačenju novih članova. Dakle, tu postoji i element marketinga. Neki povjesničari pišu o svojevrsnom 'prodavanju Boga'. Izlažete zapravo religiju na policu, poput drugih proizvoda potrošačkog društva i onda se nadate da će potrošači doći i sudjelovati u vašoj religiji."
Nedavno istraživanje odnosa Amerikanaca prema vjeri pokazalo je da 75 posto ljudi vjeruje da svaka religija sadrži barem neke elemente istine. Isto istraživanje pokazalo je da su nakon 11. rujna pripadnici ne-muslimanskih vjera u Sjedinjenim Državama postali sumnjičavi prema Islamu. Međutim, 75 posto ispitanika drži da je vjerska raznolikost jedna od najvećih snaga Amerike.
Kako ističe povjesničarka Christine Heyrman ta raznolikost rezultat je upravo postojećeg ustavnopravnog “zida razdvajanja” između države i crkve, koji su oblikovali utemeljitelji Amerike prije više od dva stoljeća.
