Linkovi

Sto godina westerna, Treći dio


Kad su oni prvi, davni westerni bili snimani, na samom pocetku proslog stoljeca, pravi je Zapad jos uvijek bio ziv u mnogim dijelovima Sjedinjenih Drzava, a mitski Zapad bio je svijeza, potpuno nova kreacija. Prvi narativni western, onaj Edwina Portera – The Great Train Robbery – snimljen 1903, odredio je predloske, postavio mnoge kliseje, koje ce koristiti svi buduci westerni, njih blizu cetiri i pol tisuce.

Privlacna snaga westerna lezala je dobrim dijelom u privlacnoj snazi samoga Zapada – siroka, prostrana zemlja slobode, mogucnosti, pustolovina... Snimljen u “divljini” New Jerseya (!), Porterov je film bio prvi od mnogih snimljenih na istocnoj obali Sjedinjenih Drzava. Ali vec do kraja prvog desetljeca proslog stoljeca, vecina prvih filmskih kompanija u Kaliforniju je preselila – bolja klima i bolji krajolici za snimanje westerna.

Medju prvima koji su se u Hollywood uputili bili su glavni glumac Porterovog filma – Broncho Billy Anderson (on ce postati i prva western-zvijezda) te David Griffith koji ce u Hollywoodu, za kompaniju Biograph, s westernima i zapoceti svoju slavnu redateljsku karijeru. Od samog pocetka, filmska je industrija westerne dijelila na one niskobudzetne, B-westerne, i na one “ozbiljne,” A-westerne, kojima se poklanjalo i vise novaca i vise paznje.

Tom je podjelom, misljenja su mnogi, industrija zanru nanijela najvise stete. Zbog opcenito niskog umjetnickog kvaliteta, B-westerni su bili cesto predmet kritika. Radjeni na brzinu i radjeni u velikom broju, kako bi zadovoljili, ne umjetnost, nego milijunsku publiku koja je jedva cekala subotnju matineju, B-westerni su pretjerivali i do te mjere romantizirali Zapad da su gotovo potpuno zasjenili njegovu stvarnost. Tom Mix, Ken Maynard, Gene Autry, Roy Rogers...samo su neke od tadasnjih kaubojskih zvijezda.

Ima li ista apsurdnije i nestvarnije, kritika je koja se najcesce cuje, od serije filmova s Autryjem i Rogersom – “raspjevanim kaubojima”?! B-westerni, cija radnja se cesto temeljila na nasilju, bili su na meti kriticara i zbog svog idealiziranja odmetnika i odmetnistva. Ali kriticari i moralisti nisu bili ti koji su B-western ubili, bila je to pojava televizije, 50-ih godina, te raspad holivudskog sistema velikih studija. U povijesti western-filma, oni ipak ostaju glavna komponenta. U svijesti publike ucvrstili su kljucne elemente zapadnog mita i Americi 30-ih i 40-ih godina pruzili ono sto je ona trazila – fantaziju, bijeg u romanticnu povijest Zapada.

Ozbiljnih ili A-westerna bilo je takodjer obilje, jos 20-ih godina. “The Covered Wagon,” Jamesa Cruzea, snimljen 1923, bio je znacajan trenutak u povijesti pravljenja westerna. Prica o kopnenom putovanju pionira na Zapad, u Kaliforniju, snimljena u drzavama Nevada i Utah, taj film je, u western, i unio onaj njegov epski element.

Slijedili su “Jahaci rumene kadulje,” 1925; “U staroj Arizoni,” Raoula Walsha, 1929; iste godine, s Garyjem Cooperom, i “Covjek iz Virginije,” Victora Fleminga; i “Billy the Kid,” Kinga Vidora, 1930. godine. Te je godine prikazan i onaj drugi Walshov film “The Big Trail,” i publici predstavljen novi, mladi glumac po imenu John Wayne. Film je dozivio takav komercijalni neuspjeh, da su zbog njega stradali i western i John Wayne. Na rehabilitaciju i glumca i zanra trebat ce pricekati gotovo cijelo desetljece. “Union Pacific,” Cecilea DeMillea, 1939, pomogao je u obnavljanju zanra.

Kao i, iste godine, “Jesse James,” Henryja Kinga, i “Dodge City,” Michaela Curtiza. I najznacajniji od svih – “Stagecoach,” Postanska kocija, Johna Forda, s nezaboravnom ulogom - Johna Waynea. Iako je i on bio romanticni portret Zapada, taj je film westernu odredio nadmocno mjesto u filmskoj industriji 30-ih godina, a u liku Johna Forda dao vjerojatno najveceg redatelja westerna.

U Hollywoodu je sam poceo kao glumac pod imenom Jack Ford, u filmovima Davida Griffitha. Njegov redateljski prvijenac bio je nijemi film “The Iron Horse,” snimljen 1924, prica o izgradnji transkontinentalne zeljeznice. Bavio se Ford, tijekom iducih nekoliko godina, i mnogim drugim temama i nekim drugim zanrovima, ali uspjeh “Postanske kocije” promijenit ce sve. Po zavrsetku drugog svjetskog rata, Ford ce dati seriju superiornih westerna. Snimljenih uglavnom na njegovoj omiljenoj lokaciji, Monument Valley, drzave Utah i Arizona. Ford, a i nekolicina drugih redatelja, odgovorni su za onu salu cesto ponavljanu, u Hollywoodu, 40-ih godina - da je tipicni western film cija prica je iz Teksasa, eksterijere daje Arizona, a novce – Kalifornija.

“My Darling Clementine, “ snimljen 1946, s Henryjem Fondom u glavnoj ulozi, po ocjeni kriticara najbolji je film iz serije Wyatt Earp-OK Corral filmova. Slijedit ce “Fort Apache,” “Nosila je zutu vrpcu” i “Rio Bravo,” svi s Johnom Wayneom u naslovnim ulogama – tri filma koja su i cinila “konjicku trilogiju” Johna Forda. Bilo je i u tim filmovima odstupanja od povijesnih cinjenica. “Americka konjica nikada nije nosila zelene naramenice za hlace i oko vrata zute marame,” zamjerio je Fordu jednom prilikom netko. “Moja ih konjica nosi!,” bio je Fordov odgovor. I sto je itko mogao reci majstoru westerna?!

“Fort Apache,” prvi iz trilogije, bio je i western-prekretnica u portretiranju americkih Indijanaca. Po prvi puta u americkom filmu bili su za njih pokazani razumijevanje i simpatija. G. 1956, Ford snima “Searchers,” Tragace, po misljenju kriticara, najbolji od svih njegovih filmova, neki kazu i najbolji western svih vremena. Snimljen takodjer u spektakularnoj Monument Valley, slozena prica, s Johnom Wayneom u ulozi Ethana Edwardsa, covjeka koji mrzi Indijanca, prica o individualnom i kolektivnom “srcu tame,” glavni je razlog velicine i vaznosti filma.

Pronadjite ga negdje i pogledajte. John Ford, redatelj. Zvijezda filma - John Wayne (dok Hollywood nije tako odlucio, bio je - Marrion Morrison). Nedvosmisleni tehnikolor i beskrajno prostranstvo Monument Valley. Prica skrta – ogorcen i samotan Ethan Edwards, John Wayne, the Duke, sam krece u potragu za djevojcicom, igra je Natalie Wood, koju su Indijanci oteli. Hrabar covjek nalazi je i vraca kuci, u krilo obitelji. Promatra scenu, stezuci jednom rukom, preko grudiju, drugu. Vrata kuce se zatvaraju, John Wayne se okrece i odlazi, onim njegovim korakom, znate ga i sami, dok Sons of Pioneers pjevaju:”Sto covjeka tjera da luta, hoda bez cilja, ne znajuci puta, ride away, ride away.......”

Spisateljica Joan Didion, u svom je eseju o Dukeu rekla, ocito uime mnogih Amerikanaca:”Kad je John Wayne projahao mojim djetinjstvom, a mozda i vasim, zauvijek je odredio neke nase snove i oblik im dao.”

XS
SM
MD
LG