U ratu protiv terorizma, Amerika pobjedjuje, kazu oni koji tu bitku vode. Jedan po jedan, privode se clanovi al-Qaide; od svakoga od njih, dobivaju se nove informacije koje vode do novih uhicenja. Postoje, medjutim, bojazni da bi uhicene teroriste, zbog rata s Irakom, mogli ubrzo zamijeniti novi.
Nakon teroristickih napada na Sjedinjene Drzave, 11. rujna, profesor sveucilista Georgetown – Daniel Byman, ocekivao je, kaze, nove napade. Na njegovo, i olaksanje mnogih drugih, do njih nije doslo:
”Kad su me ljudi pitali iduceg dana, dvanaestog rujna, hoce li, tijekom naredne godine, Sjedinjene Drzave opet biti meta teroristickih napada, moj odgovor je bio “Da!” I da je Richard Reid (s eksplozivom u dzonu svojih cipela) bio manje nesmotren ili stjuardesa manje budna, moja se prognoza mogla obistiniti. Ipak, napredak postignut u smanjenju broja napada protiv americkih drzavljana, cak i izvan Sjedinjenih Drzava, iznenadjujuci je. Nedavna uhicenja to samo potvrdjuju.”
Reći da je danas potpuno siguran, bilo bi pretjerivanje, dodaje prof. Byman, ali svakako se, naglasio je, osjeca puno sigurnije nego što bi to očekivao prije jedne godine.
CIA: Al-Qaida vise nije u stanju izvesti napade slicne onome od 11. rujna, iako su manji napadi mogući
Peter Goss, predsjedatelj obavjestajnog odbora Zastupnickog doma, kaze da za to ima i razloga i objasnjava: “Vjerujem da sreca al-Qaidi nije vise naklonjena. Ako govorimo o strahovanjima, mislim da se oni vise boje nas nego mi njih.”
Nedavno uhicenje Khalida Sheika Mohammeda u Pakistanu pokazalo se narocito korisnim. Dokumenti pronadjeni u njegovom posjedu otkrili su na stotine informacija o planovima i financiranju organizacije. I Savezni istrazni biro FBI i Sredisnja obavjestajna agencija CIA tvrde da su sve blize raskrinkavanju i onesposobljavanju al-Qaide i ne vjeruju da bi ona bila u stanju izvesti napad slican onome od 11. rujna, iako, kazu, manji napadi jos uvijek su moguci.
Bearden: Pakistan ne dobiva zasluženo priznanje u borbi protiv terorizma
Bivsi visoki duznosnik CIA–e Milt Bearden, covjek s dugogodisnjim iskustvom u muslimanskim zemljama, upozorava da se americkim saveznicima, Pakistanu narocito, dovoljno ne priznaje njihov udio u pronalazenju i hvatanju clanova al-Qaide:
"Gotovo svaki od dosad uhicenih clanova, i priveden pravdi u Sjedinjenim Drzavama, u americke je ruke dospio zahvaljujuci Pakistanu. U americkim medijima o tome citamo i slusamo kao o americkim pobjedama u ratu protiv terorizma, Pakistan gotovo prodje bez spomena.”
I ne samo to, dodaje Milt Bearden, nego americki mediji pokazuju tendenciju izvjestavanja samo o onim pakistanskim akcijama koje su neprijateljske prema Sjedinjenim Drzavama. Na taj se način, upozorava g. Bearden, ne pridobija suradnja za borbu protiv terorizma.
Problem terorizma ne rješava se čak niti uhićenjem samog bin Ladena
I Milt Bearden i prof. Byman slazu se u ocjeni da je sposobnost al-Qaide ozbiljno potkopana, ali obojica smatraju da Amerika isti uspjeh ne postiže s onim širim radikalnim elementima koji su i razvili i zasijali tako duboku mrznju prema Sjedinjenim Drzavama. Da uhiceni budu cak i sam Osama bin Laden i svaki, pa i zadnji, al-Qaidin clan, bi li problem terorizma doista bio rijesen, pitaju i Bearden i Byman.
Milt Bearden to pitanje potkrepljuje primjerom izraelsko-palestinskog sukoba koji svojim nastavljanjem predstavlja glavni uzrok muslimanskih neprijateljstava prema Sjedinjenim Drzavama. Prof. Byman navodi i neke druge razloge:
"Postoje jos dva stara problema za koje al-Qaida i druge radikalne skupine optuzuju Sjedinjene Drzave – americka vojna prisutnost u Perzijskom zaljevu te stalna izolacija i ekonomsko slabljenja Iraka. Ta dva problema bi, nakon poraza Saddama Husseina, vjerojatno trebala biti rijesena, u svakom slucaju – smanjena. Dugorocna nada, stoga, postoji iako su kratkorocni izgledi i dalje obeshrabrujuci.”
Upravo su ti kratkorocni oni za koje analiticari kazu da su – duboko zabrinjavajuci, jer rat s Irakom mogao bi posluziti kao sredstvo za pridobivanje novih terorista. Vec je i sama najava rata mnoge privukla na stranu terorista, upozoravaju oni. Napad na Irak koji bi odnio mnoge civilne zivote, posluzit ce im kao najbolje propagandno oruzje, osigurati im i nove ljude i svjeze, novo financiranje.
Vrhunski francuski strucnjak za terorizam – Jean Louis Bruguiere, u New York Timesu upozorava da je sve veci broj onih koji su spremni, za Islam koristiti nasilje, da je medju njima mladih vise nego ikad prije, ukljucujuci i zene. Bin Ladenova strategija, istice on, upravo je ta da pokaze kako Zapad, posebno Sjedinjene Drzave, protiv Islama rat i vode. “Napad na Irak za mnoge bi Muslimane mogao znaciti samo potvrdu toga i ono sto mene brine upravo je val novoregrutiranih terorista,” kaze Jean Louis Bruguiere....Tu zabrinutost s njim dijeli i Milt Bearden, bivsi dužnosnik Sredisnje obavjestajne agencije:
”Mislim da sada treba najviše računa voditi o rasprostranjenom vjerovanju u tom dijelu svijeta da se rat vodi protiv Islama. Dužnosnici američke vlade opetovano su govorili i to i dalje čine – rat se ne vodi protiv Islama! Ali to je isto kao kad netko kaže ‘Gledaj, ne radi se o novcu,’ odmah znate da se radi baš o njemu.”
Na Srednjem istoku, Amerika se dozivljava kao fundamentalistička zemlja
Na Srednjem istoku, odakle se upravo vratio, vidjenje Amerike je, kaze Milt Bearden, kao najfundamentalistickije vjerske zemlje na svijetu. Drugim rijecima, kaze on, islamski je svijet jednako zabrinut zbog nasih vjerskih fundamentalista kao sto je naš – zbog njihovih!
Rezultati nedavno provedene ankete govore u prilog ocjeni g. Beardena. Proveli su je zajedno Arapsko-americki institut i Medjunarodna agencija za anketiranje, Zogby. Samo 10% Jordanaca, primjerice, izjasnilo se pozitivno za Sjedinjene Drzave, cak 81% bilo je protiv. U Egiptu – 13% ZA, 80% PROTIV. U Saudijskoj Arabiji – 3% ZA, 97% PROTIV!
Takvo misljenje treba popraviti, kaze prof. Byman. Uvijek ce biti onih koji ce uvijek misliti da Sjedinjene Drzave ne mogu dobro ciniti, ali veliki dio javnosti moze se pridobiti ukoliko Amerika nauci kako istupati. U tome ce, uz politiku, naglasava on, veliku i vaznu ulogu odigrati i javna diplomacija.
"Prvi korak je – stvoriti osjecaj u njima, uvjeriti ih, da Amerika nije neprijatelj Islama. To ne bi trebalo biti narocito tesko kad se u obzir uzme da je Amerika cesto u rat isla na strani Muslimana, da je njena strana pomoc bas Muslimanima cesto namijenjena. Unatoc tome, vidjenje Amerike kao anti-islamske zemlje, vrlo je stvarno. Mijenjanje tog vidjenja, te percepcije, u dugorocnom smislu, to je najvaznije.”
Po misljenju profesora Bymana, ne samo da treba jacati razne vladine medije, kao sto je Glas Amerike, vec se Sjedinjene Drzave moraju angazirati i u lokalnim medijima muslimanskih zemalja, moraju biti dostupne, moraju se otvoriti muslimanskom svijetu i ukloniti svaku sumnju da se radi o vjerskom ili civilizacijskom sukobu.
