Iračka kriza zaoštrila je odnose između Sjedinjenih Država i Europe. Tranatlantsko udaljavanje česta je tema u američkom tisku, a nedavno je objavljena i nova vanjskopolitička studija koja istražuje njegove uzroke.
“Robert Kagan je nova rock zvijezda međunarodnih odnosa, a njegova nova knjiga najutjecajnije djelo od Huntingtonovog 'Sukoba civilizacija' – kažu američki kritičari, koji su najnovije djelo političkog analitičara i kolumnista Washington Posta naslovljeno 'Of Paradise and Power – O raju i moći' dočekali s velikim pohvalama. Ova je knjiga izrasla iz prošlogodišnjeg članka, u kojem je Robert Kagan analizirao uzroke razlaza između Washingtona i europskih prijestolnica, koji je posebno došao do izražaja u aktualnoj iračkoj krizi.
Robert Kagan polazi od teze da Europljani i Amerikanci više ne dijele zajednički pogled na svijet. Europa se odrekla moći i okrenula pomirenju, suradnji i integraciji, ušavši u “raj mira i relativnog blagostanja”. Istovremeno, Sjedinjene Države još uvijek doživljavaju međunarodne odnose kao "džunglu u kojoj vlada zakon jačega”, te ne prezaju od uporabe sile. Parafrazirajući naslov popularne knjige o razlikama među spolovima, autor zaključuje: “Amerikanci su s Marsa, a Europljani s Venere”.
Očuvanje Zapada pred sovjetskom prijetnjom više nije organizacijsko načelo američke i europske vanjske politike, pa je stoga i došlo do razilaženja u određivanju nacionalnih prioriteta, definiranju prijetnji i formuliranju vanjske i obrambene politike. Europa je ekonomski jaka, a politički slaba, piše Robert Kagan, podsjećajući da je ta vojna slabost posebno došla do izražaja tijekom ratova na području bivše Jugoslavije - Europa je donedavno bila spremna živjeti s Miloševićem, a danas je spremna živjeti sa Saddamom Husseinom.
S druge strane, Sjedinjene su Države i vojno i ekonomski jake. Upravo zbog svoje snage – piše Robert Kagan – Washington je spreman upotrijebiti svoju vojnu moć protiv Iraka. Velike sile imaju niži prag tolerancije prema nesigurnosti, ali imaju i načina da se suprostave prijetnjama. S druge strane, Europa nije dovoljno jaka da bi se suprotstavila iračkoj prijetnji, pa se stoga oslanja na diplomaciju, umjesto na silu.
Robert Kagan, koji već nekoliko godina živi u Bruxellesu, jedan je od od idejnih začetnika neokonzervativne ideje o potrebi širenja demokracije i američkih vrijednosti diljem svijeta, ako treba i silom. U skladu s takvom ideološkom podlogom, on odlazi i korak dalje od prihvaćanja uloge Sjedinjenih Država kao “benevolentnog hegemona u svijetu”. Washington bi – smatra gospodin Kagan – trebao odbaciti međunarodne konvencije, koje ga spriječavaju da na svjetskoj sceni djeluje efikasno.
Brojni kritičari upravo u ovom zagovaranju američke jednostranosti nalaze i najveću zamjerku Kaganovoj knjizi. Kagan, naime, zaključuje da bi Sjedinjene Države trebale, uz protokol o globalnom zatopljavanju iz Kyota i Međunarodni kazneni sud, odbaciti i sve druge međunarodne obveze koje bi ih mogle sputavati. Kako piše, Washington bi trebao na Sjedinjene Države primjenjivati jedne, a na ostatak svijeta druge standarde. Takvo je zaključivanje – ističu kritičari – previše pojednostavljeno. Sigurnost ne ovisi samo o vojnoj sili, a globalizacija, koja izmiče kontroli i najvećih sila, sa sobom donosi kako priliku za širenje demokracije i američkih ideja, tako i porozne granice i slobodno kretanje terorista. Za nove prijetnje najbolji je lijek – zaključuju kritičari - suradnja, a ne sila.
