U inozemstvu, mnogi kritiziraju američke medije zbog – kako se tvrdi – “ratnohuškačkog izvještavanja”, kada je u pitanju iračka kriza. Prema tim kritikama, američki novinari nisu dovoljno oštro reagirali na politiku Bijele kuće prema Iraku. Kakva je uloga medija, kada se vlada priprema za rat? I jesu li američki mediji u svom izvještavanju o tome – objektivni? Na ova pitanja za Glas Amerike odgovaraju američki i strani medijski stručnjaci.
1898. godine – neposredno pred američko-španjolski rat – američki je “žuti tisak” bio prepun šovinističke, provokativne i ratoborne retorike. Kao da je pozivao i priželjkivao rat. Terrence Moran, profesor novinarstva na Sveučilištu New York, kaže da je američka medijska scena – u usporedbi s krajem 19. stoljeća – vrlo različita, mnogo raznovrsnija i objektivnija. Međutim, on nazire i nešto što je zajedničko za medije i rat – bez obzira na povijesnu epohu:
"Rat sa Španjolskom glasovit je u povijesti američkih medija. Rat su novine otvoreno promovirale, one su zapravo vladu i gurnule u njega. Međutim, bez obzira na sve promjene, može se reći da i danas novine, časopisi, radio, televizija na izvjestan način pridonose ratnom naporu zemlje."
Terrence Moran kaže da su neki američki dnevnici prenaglili u svojoj podršci ratnoj opciji. “Ja nisam protiv rata, međutim smeta me otvoreno zauzimanje za ratnu opciju od strane recimo dnevnika Wall Street Journal i nekih drugih medija”, kaže ovaj profesor novinarstva.
Geyer: Wall Street Journal otvoreno želi rat
Georgie Ann Geyer, utjecajna konzervativna vanjskopolitička komentatorica čije članke prenose deseci američkih listova, također smatra da je Wall Street Journal – kad je u pitanju Irak - postao odveć otvoreni pristaša rata:
"Mislim da je to izvrstan dnevnik, međutim, kada je u pitanju Irak, mislim da su stvar u svoje ruke potpuno preuzeli urednici koji imaju vrlo desničarska stajališta. Sve podsjeća na američko-španjolski rat, kada je tisak upravo priželjkivao sukob. Očito je da uredništvo Wall Street Journala želi rat."
Gigot: Nikome se ne trebamo ispričavati
Paul Gigot, urednik rubrike Wall Street Journala u kojoj se objavljuju uvodnici i komentari, smatra da njegov list ima pravo izraziti svoje mišljnje: "Smisao novinskog uvodnika i komentara jest da predstavi određenu točku gledišta. U ovoj situaciji, mi mislimo da treba podržati ideju oslobođenja Iraka te zbacivanja Saddama Husseina s vlasti. On naime predstavlja prijetnju – i za Srednji istok, a i za Ameriku. Mislim da se mi ne trebamo ispričavati zbog toga što tako mislimo. Tako smo mislili i prije no što je naša vlada usvojila ovo stajalište."
Paul Gigot smatra da američki mediji svakodnevno objavljuju stajališta i protivnika rata i pristaša službene američke politike, koja smatra da će se kriza riješiti razoružanjem Iraka i uklanjanjem Saddama Husseina s vlasti.
Rueb: Američki mediji nisu jednostrani
Matthius Rueb, direktor washingtonskog dopisništva njemačkog dnevnika Frankfurter Allgemeine Zeitung, također smatra da su američki mediji u svom izvještavanju vrlo pluralistični i objektivni:
"Ne slažem se s onima koji tvrde da je američko izvještavanje o ovoj krizi jednostrano, da se 'navija' za rat. Ako želite biti informirani, stvarno imate prilike da saznate sve što vas zanima. Uz to, mediji ne samo što informiraju javnosti, oni i odražavaju javno mnijenje. Zbog toga, u Americi ćete pronaći više članaka o oslobađanju Iraka nego recimo što ćete takve članke pronaći u Europi, gdje su ljudi kritičniji prema ovoj ideji. Međutim, u američkim medijima također možete pročitati mnoge kritike vojne opcije, te prijedloge o drugačijem riješavanju problema."
Za očekivati je da će medijsko izvještavanje u sljedećih nekoliko mjeseci postati još kontroverznije – u slučaju da koalicijske snage stvarno počnu s vojnom intervencijom protiv režima Saddama Husseina.
