Vijesti i analize o mogućoj vojnoj akciji protiv Iraka već tjednima ne silaze s naslovnica američkih dnevnika. Informativne televizijske emisije iračkoj krizi također posvećuju veliku pozornost. Međutim, jesu li američki građani potpuno i objektivno informirani o mogućem ratu s režimom Saddama Husseina te njegovim posljedicama?
Na to je pitanje nedavno niječno odgovorio britanski pisac John LeCarre, člankom naslovljenim “Jesu li Sjedinjene Države stvarno poludjele?”, koji je objavio londonski dnevnik Times. U svojoj kritici, kako je napisao, “pro-ratne politike Bijele kuće”, ovaj glasoviti autor hladnoratovskih špijunskih trilera napisao je da “u Americi vlada i velike korporacije sustavno podrivaju slobodu tiska”, te da se otvorena rasprava o ratu protiv Iraka danas vodi tek u nekoliko liberalnijijih elitnih dnevnika na Istočnoj obali.
"Dajte nam drugu stranu!"
U ovom mišljenju, John LeCarre nije sam – slične se kritike čuju s raznih strana. Jedna od njih stigla je i od hrvatske novinarke Morane Sušec, koja radi na zagrebačkom Radiju 101. Nakon kraćeg studijskog boravka u Sjedinjenim Državama, u organizaciji američkog Državnog tajništva, naša nam je sugovornica rekla da su je američki mediji, kada je u pitanju izvještavanje o iračkoj krizi, vrlo razočarali:
"Mislim da ljudi ne dobijaju pravu sliku onoga što se zapravo događa. Sve je veliki show. Svraća se pažnja na ljudski faktor – kao svi smo mi tužni i žalosni – ali dajte nam istinu! dajte nam drugu stranu! – naše je pravo da budemo informirani objektivno! Vidjela sam tek nekoliko komentara u dnevniku Boston Globe koji problematiziraju situaciju na način na koji ja mislim da bi to trebalo činiti.
Anderson: Solidne i dobro provjerene informacije
Međutim, američka javnost ima na raspolaganju do sad neviđenu količinu kvalitetnih informacija o iračkoj krizi. Laird Anderson, profesor novinarstva na Sveučilištu American ovdje u Washingtonu, kaže da "informacija zaista ima mnogo – i to ne samo iz Amerike, već i iz Bagdada, Europe i drugih dijelova svijeta."
"Informacije koje se objavljuju su solidne i dobro provjerene. Po mom mišljenju, stajališta protiv rata, kao i stajališta koja podržavaju vladu, ravnomjerno su zastupljena. Na primjer – anti-ratni prosvjedi, i ovdje i u Europi, posljednjih tjedana redovito dobivaju mjesto na naslovnici svakog američkog lista" - rekao je Laird Anderson.
Što pokazuje kompjuterska analiza sadržaja medija?
Analiza sadržaja pisanja američkih medija može se provesti i kompjuterskim programom Nexis – što je nedavno učinio časopis Atlantic. U želji da odgovori na kritiku Johna LeCarrea – o pomanjkanju otvorene diskusije o ratu – ovaj je mjesečnik analizirao pisanje američkog tiska početkom prosinca prošle godine, nakon što je Bagdad svjetskoj organizaciji predao navodno potpunu dokumentaciju o svom vojnom arsenalu.
Toj su temi – pokazuje program Nexis – američki mediji posvetili ukupno 829 izvješća, i to samo u jednome danu - točnije osmog prosinca prošle godine. Između 11. i 13. prosinca, dakle u dva dana, o Iraku se izvještavalo u 888 novinskih i televizijskih priloga, od kojih je ogromna većina vrlo skrupulozno citirala argumente i američke i iračke strane.
Navođenje statističkih podataka može ići u nedogled – oni pokazuju da američki mediji, barem prema analizi časopisa Atlantic, posvećuju ogromnu pozornost ne samo vlastitoj vladi već i Iraku, potencijalnom neprijatelju, te kritičarima u svijetu. U izvještavanju je posebno prisutna ljudska komponenta sukoba – moguće civilne žrtve, cijena rata koju će platiti američki porezni obveznici, obnova Iraka i slično.
Uz elitne, i alternativni izvori
“Mi čak objavljujemo i vlastite ratne planove, za što bi se u mnogim drugim zemljama vjerojatno išlo u zatvor” – kaže profesor Anderson. "Siguran sam da ima nekih generala i pukovnika kojim se to ne sviđa. Međutim, radi se o ogromnom medijskom interesu- javnost, građani imaju pravo znati što se događa."
Časopis Atlantic navodi i rezultate istraživanja koje pokazuje da su u Americi sve popularniji alternativni izvori informiranja – a ne samo takozvani “elitni mediji”. Internet, kratkovalni radio, kontaktne emisije, elektronske tribine, časopisi – svi ti politički izvori nude širok spektar mišljenja – od krajnje ljevice i desnice pa do centra. “Ako želite biti informirani, informacije su vam na raspolaganju” – tvrde istraživači iz časopisa Atlantic.
