Linkovi

Thomas Jefferson-pokretačka sila iza poduhvata Meriwethera Lewisa i Williama Clarka - 2003-01-17


Jefferson je, kazu mnogi, bio najsvestraniji kojega je Amerika ikad imala u Bijeloj kuci. Imao je on jos jednu veliku viziju, jos jednu dalekoseznu zamisao, kad je Lewisa i Clarka u istrazivanje Zapada poslao. Osamnaestog sijecnja, inauguralnom svecanoscu u Monticellu, Jeffersonovom domu u Virginiji, otpocinje proslava 200. obljetnice njihove povijesne ekspedicije. Prema ukazu predsjednika Busha, proslava ce, u cijeloj zemlji, narocito na podrucju saveznih drzava kojima je ekspedicija prije 200 godina prosla, trajati do 2006. godine. Tri godine, dakle, koliko je i ona sama trajala.

Osamnaestog sijecnja, 1803, Jefferson je, iz svog Monticella, Kongresu poslao povjerljivo pismo u kojemu je zatrazio dvije i pol tisuce dolara za financiranje vojne ekspedicije uz rijeku Missouri do “Zapadnog oceana...sa ciljem pregovora s domorocima o mogucnosti medjusobnog trgovanja...Povratak, s prikupljenim informacijama – zemljopisnom znanju, podacima o indijanskim plemenima, flori, fauni, tlu i klimi - bio bi za dva ljeta.” Tako je pocela ekspedicija Lewisa i Clarka, najvaznija u povijesti Sjedinjenih Drzava!!

Davno prije nego sto je postao njihov treci predsjednik, Thomas Jefferson je sanjao o slanju skupine istrazivaca preko sjevernoamerickog kontinenta. Kad je Jefferson u Bijelu kucu usao, 1801, vecina stanovnistva Sjedinjenih Drzava zivjela je pedesetak milja udaljena od obale Atlantika. Znanje o zapadnim dijelovima kontinenta bilo je ograniceno na price francuskih trgovaca i trapera i spanjolskih i britanskih istrazivaca. Jefferson je uvijek na Zapad gledao i nadao se uspostaviti trgovinu s indijanskim plemenima te pronaci vodeni put do Pacifika.

Kad je Jefferson svoje pismo Kongresu poslao, niti jedno od podrucja koja je on zelio da budu istrazena, nije bilo unutar Sjedinjenih Drzava. Ogroman teritorij izmedju rijeke Mississippi i Stijenjaka, zvan Louisiana, pripadao je Francuzima. Dijelovi pacifickog Sjeverozapada bili su u rukama Engleza, Spanjolaca i Rusa.

Nekoliko mjeseci nakon zahtjeva upucenog Kongresu, bas u trenutku kad su planovi za slanje transkontinentalne istrazivacke ekspedicije poceli sazrijevati, Napoleon Bonaparte ponudio je Amerikancima teritorij Louisiana. Ambiciozni francuski vladar podrucje je kupio od Spanjolske samo dvije godine ranije, 1801, nadajuci se od njega napraviti srediste svog novosvjetskog carstva. No, Hispaniolu, koja mu je trebala kao baza, kao strateska pozicija za upravljanje novim teritorijem, nije uspio osvojiti, a i novci su mu trebali za ocekivani rat s Velikom Britanijom. Napoleon je Americi podrucje ponudio po dobroj cijeni od 15 milijuna dolara.

Jeffersona je jako zanimala strateska luka New Orleansa, no ipak je sest mjeseci nokte grizao prije nego sto se na kupovinu odlucio. Ustav mu, naime, za kupovinu nije prava davao, stoga je o ponudi tako dugo i ozbiljno i razmisljao. Kad su ga drugi, medjutim, podsjetili na Napoleonovu prevrtljivost, Jefferson je shvatio “sad ili nikad.” I najbolju kupovinu u povijesti Amerike obavio. Kupljeno za samo 15 milijuna dolara, odnosno - samo tri centa po jutru zemljista, podrucje ce, u iducih stotinu godina, Sjedinjenim Drzavama dati 15 saveznih drzava! S novim teritorijem u svojim rukama i s ekspedicijom vec u fazi priprema, Jefferson je jos odlucniji bio u svojoj nakani da sazna sto sve Zapad krije.

Za vodju ekspedicije, Jefferson je odabrao svog privatnog sekretara, kapetana Meriwethera Lewisa. Taj je, uz pristanak Jeffersona, pozvao svog starog prijatelja, Williama Clarka, kao svog glavnog pomocnika. Obojica su imala zavidna vojna iskustva. Po svemu drugome, potpuno su se razlikovala, ali u svemu, tijekom ekspedicije, jedan na drugoga oslanjala, u svemu suradjivala. Jefferson ih je ispratio rijecima:”Istrazite tlo i lice zemlje. Nadjete li i vodeni put do Pacifika, tim bolje!”

Nekoliko mjeseci dvojica su prikupljala ljude i pripremala kanue i camce. Cetrnaestog svibnja, 1804, skupina od 45 muskaraca, sa Lewisom i Clarkom na celu, krenula je, iz St. Louisa, na svoj povijesni put uz rijeku Missouri. Prije nego sto su se rijekom Columbia spustili do Pacifika, morali su Stijenjak i kontinentalno razvodje prijeci na konjima. Kupili su ih od Shoshone Indijanaca, zahvaljujuci jedinoj zeni koja je bila s njima, Sacajawei, iz istoga plemena.

Lewis i Clark i njihova druzina bili su prvi bijelci koji su presli preko zapadne polovice sjevernoamerickog kontinenta. I unatoc zimi, gladi, opasnostima i cudima nevjerojatnima, bili prvi koji su vidjeli vode Pacifika. Na obali Pacifika su i prezimili i u proljece 1806, podijeljeni u tri skupine, kako bi jos vise vidjeli i istrazili, krenuli natrag u St. Louis. Stigli su 23. rujna 1806, kad su vec svi bili digli ruke od njih, svi osim Thomasa Jeffersona.

Ekspedicija je trebala biti zavrsni cin jednog dugog i neuspjesnog traganja, traganja koje je pocelo ubrzo nakon Kolumbovog otkrica Novoga svijeta, za vodenim putem preko kontinenta, za Northwest Passage. Iako vodeni put nisu nasli, ekspedicija Lewisa i Clarka bila je izuzetno uspjesna. Za 28 mjeseci, prevalili su udaljenost vecu od osam tisuca milja. Na cijelom su tom dugom putu izgubili samo jednoga clana.

U susretima s tisucama Indijanaca, ekspedicija je samo jednom, u samoobrani, oruzje koristila. Ukupna cijena poduhvata, ukljucujuci one dvije i pol tisuce dolara koje je Kongres dodijelio, iznosila je manje od $40.000. Obiljem informacija s kojima su se vratili – o indijanskim plemenima, o biljkama i zivotinjama, o zemljopisnim odlikama kontinenta, i vise su no udovoljili uvijek znatizeljnom umu Thomasa Jeffersona. Zemljovidima koje su nacinili, omogucili su ekspanziju Amerike na Zapad, njegove daleke granice otvorili americkom narodu. Uz zanemarivu cijenu od $40.000, postignuce Meriwethera Lewisa i Williama Clarka, na nagovor Thomasa Jeffersona, najsavrsenije je od svih slicnih u cijeloj povijesti svijeta.

XS
SM
MD
LG