Na summitu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju, koji je danas u Johannesburgu ušao u svoju završnu fazu, raspravlja se o nizu globalnih problema – od očuvanja prirodnih resursa pa do poljoprivrednih subvencija koje zapadne države daju svojim farmerima. Treći svijet smatra agro-subvencije dvoličnom politikom Zapada, koji se inače zalaže za liberalizaciju trgovine, bez prepreka poput visokih carina i drugih vanjskotrgovinskih pristojbi. Problem subvencija objašnjava John Mullen, australski agronom, urednik jednog stručnog časopisa u toj zemlji.
Upitali smo gospodina Mullena, zbog čega bi, recimo, poljoprivrednik u Nigeriji uopće trebao brinuti o tome da li francuski seljaci dobivaju subvencije od države ili ne?
John Mullen: Problem subvencija sastoji se u tome što su one vezane uz proizvodnju. Subvencije ohrabruju farmere da sade dodatne količine konkretne kulture, bilo to pšenica, žito ili bilo što - što utječe na cijenu tog proizvoda na svjetskom tržištu. Prema tome, subvencije imaju korumpirajući utjecaj na tržište, što naravno brine zemlje koje također žele izvoziti hranu, a svojim poljoprivrednicima ne mogu davati velike subvencije. Ne znam konkretno kakav je slučaj u Nigeriji, ali ako proizvodite u tržišnoj ekonomiji, poput američke ili australske, onda vas itekako brinu subvencije francuske vlade domaćim farmerima.
John Mullen kaže da je jedan od glavnih razloga zbog čega Afrika i dalje ima problem s nedostatkom hrane to što tamošnje vlade održavaju umjetno nisku cijenu hrane za svoje urbano stanovništvo, što negativno djeluje na proizvodnju. A da li bi europski i američki farmeri mogli uspješno poslovati i bez državnih subvencija?
John Mullen: To je zanimljivo pitanje. Da nije subvencija, postojao bi mnogo snažniji pritisak da se agro-proizvodnja u nizu zemalja reorganizira. Poljoprivredni bi se posjedi morali povećati, tako da bi mnogi ostali bez farmi, morali bi otići negdje drugdje raditi. S druge strane, europski i američki farmeri su u pravilu vrlo produktivni, bez obzira na državne subvencije. Zbog toga ne mislim da bi korist od ukidanja subvencija bila toliko velika koliko neki misle."
Jedna od najkontroverznijih tema na području globalne poljoprivrede je genetski modificirana hrana. Europska unija, primjerice, zbog toga ne želi uvoziti američko žito. Međutim, afričke zemlje odbile su primiti američko žito i na ime pomoći, besplatno – i to zbog toga što se radi o genetski modificiranom proizvodu. Zbog čega?
John Mullen: "To mi je teško shvatiti. Pretpostavljam da se radi o zdravstvenim razlozima. Ja mislim da je opasnost od takvih proizvoda mala, no ona postoji. O tome se još malo zna. Međutim, u zemljama juga Afrike, opasnost od smrti od gladi je mnogo veća i direktnija, no što je to moguće oboljenje od genetski modificiranog žita. Teško je shvatiti takav postupak afričkih zemalja."
