Godina je bila 1944. Amerika se nasla pred ozbiljnim i teskim pitanjem: Sto uciniti da se NE ponovi situacija nastala po svrsetku prvog svjetskog rata? Sto uciniti da se veteranima drugog svjetskog rata izrazi zahvalnost na zrtvama koje su podnijeli? Sto, zapravo, uciniti sa 16,354.000 muskaraca i zena koliko ih se, po sluzenju u oruzanim snagama, trebalo vratiti kucama? Javnosti je jos uvijek zivo u sjecanju bila recesija koja je nastupila nakon prethodnog rata – na nisku proizvodnju i visoku nezaposlenost jos i povratak milijuna ratnih veterana! Olaksati im povratak u civilno drustvo i pruziti mogucnosti da sami sebe uzdrzavaju, to je, cinilo se, bio jedini nacin da se zdravim odrzi poslijeratno gospodarstvo.
Prvo je, putem svojih radijskih programa, predsjednik Franklin Roosevelt iznio neke ideje i prijedloge; njih je objerucke docekao samozvani lobby veterana – American Legion; a onda je novinski magnat William Randolph Hearst, putem svojih listova u cijeloj zemlji, zapoceo svoj gorljivi i, kako ce se ubrzo pokazati, vrlo uspjesan lobby, kod javnosti i kod clanova Kongresa. U proljece 1944, prijedlog zakona jednoglasno je usvojen u oba doma Kongresa i 22. lipnja te iste godine, samo nekoliko dana poslije saveznickog iskrcavanja u Normandiji, potpisom predsjednika Roosevelta, donesen je zakon zvan “G. I. Bill.”
Senator sa Havaja, Daniel Inouye, nazvat ce ga “najvaznijim zakonom koji je Kongres donio u 20. stoljecu!”
Zakon je povratnicima iz rata omogucio zajam u visini do $2000 za kupovinu kuce, osnivanje businessa ili farme. Puna 52 tjedna po povratku, odnosno dok nisu nasli posao, jamcio im je $20 na tjedan. Za svaki mjesec proveden u uniformi, zakon je veteranu bez obitelji, jamcio $50 na mjesec, na ime zivotnih troskova, i nesto vecu svotu veteranu s obitelji. I dozivotnu zdravstvenu pomoc te bolje usluge onima koji su se iz rata vratili kao invalidi.
Uspjeh programa bio je ogroman i trenutacan. Do godine 1955, izdano je bilo blizu cetiri i pol milijuna zajmova za gradnju kuca, u visini od 33 milijarde dolara. Dvadeset posto svih kuca podignutih u godinama nakon rata cinile su one koje su podigli povratnici iz rata. Umjesto da zapadne u jos jednu gospodarsku krizu, zemlja je, citavu generaciju, uzivala neusporedivi prosperitet.
Onih $20 na tjedan, na ime nezaposlenosti, ubirao je tek mali broj veterana. Vecina ih se odlucila taj novac investirati u najunosniji od svih programa – obrazovanje. Originalni je G. I. Zakon veteranima takodjer nudio $500 godisnje za nastavak skolovanja, u ono vrijeme – obilna svota. Prije donosenja zakona, bilo je onih koji su izrazavali bojazan da ce tako privlacna novcana pomoc u svrhu obrazovanja dovesti do prenatrpanosti u koledzima i sveucilistima koji su, prije rata, bili pristupacni uglavnom pripadnicima viseg drustvenog staleza. I doista, skolske su ustanove, u godinama poslije rata, bile dupkom pune. Sedam milijuna i osamsto tisuca veterana iskoristit ce obrazovne beneficije G. I. Zakona. Do 1947, polovicu svih studenata, cinili su ratni veterani. Dva milijuna i tristo tisuca zavrsit ce koledz. G. I. Bill ce transformirati americko obrazovanje i biti kljucan u osnivanju srednje klase. Za one koji su dosli iz rovova, koledz je bio - raj. Izgubljeno je vrijeme trebalo nadoknaditi, steci potrebno obrazovanje, osnovati obitelj. Motiviranost tih dvadeset i tridesetgodisnjaka bila je izuzetno visoka.
Kad je, nakon debakla vijetnamskog rata, broj vojnih dragovoljaca naglo opao, zastupnik iz drzave Mississippi – Sonny Montgomery, dao je prijedlog novog G. I. Zakona kako bi mlade potaknuo da u oruzanim snagama sluze i u razdobljima mira. Godine 1984, Montgomeryjev je prijedlog, potpisom tadasnjeg predsjednika Ronalda Reagana, zakonski usvojen pod imenom Montgomery G. I. Bill. Obrazovne mogucnosti i dalje su na raspolaganju onima koji su spremni zemlji sluziti.
Obje verzije G. I. Billa smatraju se uspjesnima. Tijekom godina, program je kostao oko 70 milijardi dolara. “Najbolja investicija koju je savezna vlada ikad napravila,” rekao je senator iz drzave Arkansas, Dale Bumpers. Za ilustraciju, jedan podatak – godine 1996, 95% onih koji su usli u oruzane snage dobilo je diplome koledza. Prema kongresnom ispitivanju provedenom 1986, za svaki je dolar ulozen u G. I. program, zemlja natrag dobila izmedju 5 i 12 dolara, rezultat viseg poreza koji placaju oni s prihodima povecanima zahvaljujuci upravo visem obrazovanju stecenom u okviru G. I. programa.
Neki od njegovih korisnika? Predsjednici Gerald Ford i George Bush; dopredsjednik u administraciji Billa Clintona – Al Gore; Drzavni tajnik u istoj administraciji – Warren Christopher; sudac Vrhovnog suda William Renquist; novinari – David Brinkley i John Chancellor; glumci – Jason Robards, Paul Newman i Clint Eastwood. I milijuni drugih……
Porijeklo naziva G. I.? Neki kazu da dolazi od “galvanized-iron”, pocincani lim od kojega su izradjene bile vojne kante za otpatke. Drugi kazu – od “government issue”, vladino izdavanje, zig koji je nosilo sve vojnicko tijekom drugog svjetskog rata – od donjeg rublja do dijelova za tenkove. Kakogod dobili to ime, “GIs su bili momci,” pisao je Ernie Pyle, slavni dopisnik iz drugog svjetskog rata, “bez kojih ratovi nikad ne bi bili dobijeni!”
