Političari, aktivisti i analitičari uspoređuju sadašnju razinu nasilja s palestinskom intifadom 1987. U proteklih 18 mjeseci ubijeno je više od 1.400 Izraelaca i Palestinaca, dok je tijekom prve i pol godine prve intifade poginulo manje od 450 osoba. O sličnostima i razlikama između ova dva događaja prilog je pripremila Laurie Kassman.
Intifada iz 1987. izbila je nakon što su četiri Palestinca ubijena kada se izraelski kamion sudario s dva kombija u izbjegličkom logoru Jubaliya u pojasu Gaze. U to doba, Izrael je nadzirao i kontrolirao svakodnevni život na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze. Izraelski vojnici bili su raspoređeni u svakom gradu, selu i izbjegličkom logoru. Prometna nesreća poslužila je kao katalizator za prerastanje već postojećeg nezadovoljstva u spontani ustanak protiv više desetljeća okupacije. Izraelski su se vojnici gotovo svakodnevno sukobljavali s mladim Palestincima, koji su ih gađali kamenjem. Sukobi su su uskoro, poput požara, zahvatili osiromašena područja Zapadne obale i pojasa Gaze.
Zeev Schiff je urednik za obrambena pitanja izraelskog dnevno lista Haaretz, te jedan od autora povijesti prve intifade. On trdi da je "to bilo iznenađenje ne samo za Izrael, već i za Jasera Arafata i njegove ljude. Oni su većinom bili izvan zemlje, uglavnom u Tunisu. Lokalni su se Palestinci pobunili zbog dva glavna razloga, ne samo nacionalističkih, već prvenstveno ekonomskih".
Intifada je oslabila nakon što su 1991. pokrenuti arapsko-izraelski mirovni razgovori. Izraelski analitičari kažu da je međunarodna simpatija za intifadu izblijedila kada je Jaser Arafat tijekom rata u Perzijskom zaljevu 1991. podržao iračkog predsjednika Sadama Huseina. No, mnogi Palestinci pripisuju intifadi zaslugu za ozbiljan izazov izraelskoj okupaciji Zapadne obale i pojasa Gaze, te za utiranje puta za mirovni sporazum, sklopljen u Oslu 1993.
S druge strane, sadašnja intifada, poznata kao Al-Aksa intifada dovela je mirovni proces na mrtvu točku. Planula je u rujnu 2000, nakon kontroverznog posjeta Ariela Sharona spornom svetom mjestu u Istočnom Jeruzalemu.
52-godišnji Jusef iz izbjegličkog logora Jubaliya u Gazi, proveo je neko vrijeme u zatvoru zbog svojih aktivnosti tijekom prve intifade. "Ova je intifada nasilnija. Prva je više bila narodni ustanak. Ova više ima prirodu vojnog sukoba i pogoršala se otkako je Ariel Sharon postao premijer", tvrdi ovaj Palestinac.
Psihijatar iz Gaze Eyad Seraj kaže da je druga intifada bolje organizirana i smrtonosnija. Kako kaže, djeca prve intifade sada su – militanti u drugoj.
Vojni analitičar Schiff ističe da Palestinci više ne bacaju kamenje. Organizirane militantne grupe sada koriste granate i ručne bombe i u akcije šalju napadače-samoubojice. Sukobi više nisu ograničeni samo na palestinske teritorije. "Dolaze u Izrael s namjerom da napadnu restorane, vjenčanja, te da izazovu žrtve među civilima. Ovo je bliže oružanom sukobu, nego ustanku", rekao je gospodin Schiff.
Ovoga puta i Izrael odgovara na palestinske akcije oštrije. Lovci-bombarderi tipa F-16 i helikopteri-topovnjače napadaju objekte palestinskih snaga sigurnosti i osumnjičene teroriste. Tenkovi i vojnici upali su u palestinska sela i izbjegličke logore u okvilru najvećeg vojnog upada otkako je Izrael 1967. zauzeo Zapadnu obalu i pojas Gaze. U proteklih 18 mjeseci umrlo je preko tisuću Palestinaca, dok ih je tijekom svih šest godina prve intifade ubijeno oko 1.500. Znatno je veći i broj žrtava među Izraelcima. Ubijeno ih je više od 150, dok ih je u prvu godinu i pol prve intifade stradalo samo 18. Ta je činjenica potkopala povjerenje u premijera Ariela Sharona. Gospodin Schiff kaže da je teror radikalizirao obje zajednice. Svi su – kako kaže – frustirani i vrlo ogorčeni, te traže osvetu.
Palestinski aktivist za ljudska prava Raji Sourani kaže da najnoviji ustanak također održava dubinu očaja Palestinaca: "Ti ljudi nemaju što izgubiti. Ne nadaju se ničemu od mirovnog procesa, niti od budućnosti."
Analitičari na obje strane ne žele prognozirati kako će ova intifada završiti. No, Palestinci tvrde da prekid vatre koji ne bi bio povezan s razgovorima o osnivanju palestinske države neće riješiti krizu.
