Pred sudom koga ne priznaje sutra počinje suđenje Slobodanu Miloševiću. Kako se čini Tribunal je tek sada u prilici odmjeravati odgovornost onima za koje u optužnicama tvrdi da su najodgovorniji - političarima i onima koji su donosili odluke.
Milošević je inače svoje optužnice nazvao 'monstruoznima', opisao ih je kao, "krajnje nepriJAteljsku i zlonamjernu aktivnost" s ciljem da se opravdaju "zločini nad mojom zemljom". Milošević je u onih nekoliko medijski razvikanih istupa proces nazvao, "medijskom prevarom", "zločinačkim pristupom kako bi se žrtva pretvorila u krivca" i "povijesnom laži u kojoj će se oni koji su se zalagali za očuvanje Jugoslavije optužiti za njezino razbijanje i oni koji su branili svoju zemlju biti optuženi za ratne zločine, a da bi oni koji su se zalagali za separatizam do terorizma bili amnesitrani jer su uz njih stajale sile s ciljem uspostavljanja kontrole nad Balkanom kako bi se s te geostrateške točke dalje uvodila kontrola nad drugim pravcima".
Toliko Milošević, izdvajamo samo neke od njegovih jačih izjava kao ilustriraciju načina na koji on tumači optužnice. Nedavno su tri optužnice, kosovska hrvatska i bosanska, povezane u jedan proces odlukom Žalbenog vijeća, a nakon prigovora Tužiteljstva radi prvostupanjskog rješenja po kome je spajanje optužnica bilo neopravdano.
U bosanskoj optužnici Miloševića se tereti za genocid, u svima su navedeni ratni zločini, dakle teške povrede međunarodnog ratnog i humanitarnog prava za koje je, tvrdi optužnica, odgovoran kao aktivan i vodeći član 'zajedničkog kriminalnog poduhvata' u svim fazama zločina, od zamišljanja i planiranja do organiziranja provedbe i, naravno, haaškog uobičajenog postavljanja odgovornosti u slučajevima kada optuženi propusti kazniti počinitelje. Usprkos diskusijama na temu 'koliko je žrtava potrebno da bi zločin bio genocidom', Tužiteljstvo se odlučilo optužbu za genocid aplicirati na Bosnu jer se Srebrenica nije mogla isključiti.
U najboljem slučaju proces bi mogao trajati dvije godine. Sudsko je Vijeće na pripremnim zasijedanjima učinilo zaista sve za ubrzavanje procesa odredivši Tužiteljstvu rokove u kojima mora obaviti saslušavanje svjedoka i ograničivši broj svjedoka na najbitnije. Naravno, proces se može odužiti uskoči li Milošević s dodatnim zahtjevima i zatraži li negova formalno nepostojeća obrana (inače, prilično šarena ekipa nekoliko vrhunskih pravnika) pravno tumačenje bilo koje etape procesa. Dakle sve su opcije otvorene, a prognoza od dvije godine intenzivnog rada ostaje. Nakon spajanja optužnica u jedno suđenje Tužiteljstvu je naloženo da bude spremno za proces vezan za hrvatsku i bosansku optužnicu do početka srpnja.
Prema obećanju Carle del Ponte – glavna tužiteljica će osobno voditi Tužiteljstvo u prvom danu procesa – Tužiteljstvo osigurava odobrenih 90 svjedoka, 29 ih je zaštićenog identiteta, 123 svjedoka će se pred sucima naći samo posredstvom njihovih pismenih iskaza. Tužiteljstvo će podnijeti 500 materijalnih dokaza, 176 video – zapisa, 775 fotografija, zemljovidi, crteže, skice. Najveći interes razumljivo izazivaju svjedoci, naročito oni anonimni, očekuje se da će se među njima naći ljudi iz najužeg Miloševićevog kruga, što je ne jednom obećala i Carla del Ponte. Tužiteljica je uspjela dobiti ključne dokaze od obavještajnih službi zapadnih zemalja, ali se tužila da joj nisu na raspolaganjhu dokazi iz arhiva u SR Jugoslaviji te je u ovome kontekstu, po tko zna koji put, iskritizirala predsjednika Koštunicu zbog opstruiranja suda. Sam je Milošević obećao za svjedoke obrane pozvati sve lidere uključene u balkanski sukob. Suđenje se održava u najvećoj od tri sudske dvorane, 90 mjesta u publici rezervirano je za novinare, ostatak će Tribunal raspoređivati trudeći se zadovoljiti sve zainteresirane. Stalno mjesto imaju diplomatski predstavici i, potvdio je glasnogovornik kaznenog suda, Miloševićeva stranka SPS.
Inače, Internet je približio Tribunal ljudima i tok suđenja moguće je pratiti na web-site Tribunala. Televizije također pokrivaju suđenje i dati će najinteresantnije detalje, ali ništa se ne može uspoređivati sprocesom praćenim iz sudnice. Suci, obrana i optužba odijeljeni su od publike neprobojnim staklenim zidom, mjere sigurnosti su striktne i svaki se posjetitelje provjerava detektorom za metal, a njihove osobne stvari na rentgenu. Preko 250 agencija, listova , radio i TV postaja prijavilo se za praćenje početka procesa. Prednost za mjesta u dvorani imaju mediji iz bivše Jugoslavije, nom smatraju mnogi da će interes naglo okopniti kada medijska senzacija postane medijskom svakodnevnicom.
