Mnogi Amerikanci pronalaze jedinstvene načine kako bi pomogli ljudima pogođenim tragičnim događajima od 11. rujna. Neki stanovnici američkog Zapada i Kanade odlučili su prikupiti donacije za pomoć obiteljima žrtava – jahanjem. Dobrotvorno putovanje nazvano Kauboji za Ameriku počelo je u Kanadi, no na kanadskoj granici uzde su preuzeli – američki kauboji. Prva skupina kauboja nastavila je putovanje preko Montane, a zatim su palicu predali – kaubojima iz Wyominga.
Jim Kent zatekao je kauboje iz Montane 16 kilometara sjeverno od granice Wyominga, dok su se spremali za posljednju noć svojeg jednomjesečnog puta.
Svježe je i sunčano jutro, kakvo je bilo i 11. rujna. 16 kauboja iz Montane sprema se za posljednji dan njihovog puta, koji je započeo kao ideja, a kasnije se pretvorio u cijeli pokret. U sjeni planina Big Horn, izvode konje iz prikolica parkiranih uz auto-cestu 90, sedlaju ih i vrše posljednje pripreme prije nego što će uzjahati.
Za 27 dana - 20 tisuća dolara
Dok se donose odluke o tome tko će jahati kojega konja, a tko će voziti vozila koja ih prate, Don Compton, organizator puta kauboja kroz Montanu, odgovara na pitanja prolaznika o njihovoj misiji. Tijekom proteklih 27 dana, gospodin Compton i njegovi jahači prikupili su oko 20 tisuća dolara u donacijama za obitelji žrtava Svjetskog trgovinskog centra.
Jedan od jahača Jay Dean kaže da ga je zapanjila širokogrudnost stanovnika Montane. "Do sada smo imali odlična iskustva. Drago mi je zbog toga. Doista su me impresionirali stanovnici Montane. Zaustavljaju se i doniraju novac. Neki čak doniraju i dok smo u punoj brzini. Jednom smo, dok smo jahali galopom, od jedne osobe dobili pet dolara."
Kauboji su doveli i rezervne konje za one koji bi se možda u posljednji trenutak željeli uključiti u njihovo putovanje. Don Compton jaše Cisca, na čijem su sedlu obješene torbe koje su američki kauboji preuzeli od svojih kanadskih kolega. Kada su se susreli na granici, gospodin Compton im se namjeravao zahvaliti za sve što su učinili. Umjesto toga, kada je preuzeo torbe u koje su Kanađani skupljali donacije, odlučio je nastaviti njihovo putovanje.
"Nešto treba poduzeti"
Kauboji iz Montane prešli su tisuću kilometara kroz planine po dobrom i po lošem vremenu. Dnevno su znali prijeći i do 30 kilometara. No, Don Compton se ne žali – kako kaže – punim srcem podržava kanadsku inicijativu. Ideja o Kaubojima za Ameriku rođena je 13. rujna, dok je kanadska rančerica Debbie Hampton iz Alberte gledala televiziju. "Televizija mi je bila uključena. Slušala sam vijesti iz Sjedinjenih Država. Prikazivali su jednog mladog čovjeka, koji je pokušavao doznati je li mu netko vidio suprugu, koja je radila u Svjetskom trgovinskom centru. Njihova godišnjica braka pada na isti dan kao i moja. Nakon tog priloga, zaključila sam da treba nešto poduzeti."
Gospođa Hampton i njen suprug Gregg odmah su počeli telefonirati prijateljima i rodbini s prijedlogom da se uključe u dobrotvorni put na konjima do američke granice. Dok su stigli na svoje odredište, udaljeno 220 kilometara, broj jahača porastao je s 23 na 57, a prikupljeno je 50 tisuća dolara.
Na granici ih je čekalo više od stotinu američkih jahača, koje je sakupila supruga Dona Comptona, Pat, članica indijanskog plemena Blackfeet. Kako kaže, kada je doznala da se kanadski jahači približavaju granici, obratila se svojim prijateljima kaubojima, ali i poglavici svojeg plemena. "Pomislila sam da je kanadska incijativa doista plemenita i da bismo im trebali izraziti zahvalnost. Na granici je Kanađane čekalo oko 120 američkih jahača, a bili su tu i pripadnici mog plemena. Došao je i poglavica u tradicionalnoj nošnji. Otpjevali smo himnu, što je mnoge natjeralo u suze. To je bio prizor kao sa starog Divljeg Zapada."
Kauboji za Crveni križ
Neki od prvih jahača još uvijek putuju. Dok se kauboji iz Montane bliže granici s Wyomingom, Kanađani Ray Watier i Jane Burrows kažu da su sretni što su sudjelovali u putovanju s obje strane granice, no žao im je što je kraj blizu. Na granici ih čeka 20 kauboja iz Wyominga, koji će pronijeti torbe za donacije kroz svoju državu. Predvodi ih Lee Yake. "Ono što se dogodilo doista je vrlo bolno. Nećemo to tako lako preboljeti. No, barem ovako možemo pokazati stanovnicima New Yorka da smo uz njih."
Nakon kraće molitve, torbe s donacijama, zajedno sa zastavama Kanade, Montane i plemena Blackfeet predaju se kaubojima iz Wyominga. Oni se nadaju da će se put nastaviti kroz Južnu Dakotu, Nebrasku, Minnesotu, Wisconsin i druge savezne države, sve do New Yorka, gdje će zastave i donacije biti predane Crvenom križu.
Simbolični kraj letova od 11. rujna
U međuvremenu, diljem Amerike putuje i jedna druga hvalevrijedna inicijativa. Nakon napada od 11. rujna, pet pilota kompanije American Airlines, odlučilo je organizirati simbolični kraj letova otetih zrakoplova. No, umjesto letenja, izabrali su trčanje. Organizirali su štafetu, koja će od Bostona do Los Angelesa prenijeti veliku američku zastavu. Za svoju su inicijativu pronašli i pokrovitelje, koji će platiti troškove štafete i dati donacije za pomoć obiteljima žrtava.
U štafeti uglavnom sudjeluju piloti raznih avio-kompanija, te vojnici i drugi dobrovoljci. Štafeta je krenula 11. listopada s bostonskog aerodroma Logan, s kojega su uzletjela dva oteta zrakoplova, koji su udarili u Svjetski trgovinski centar. Ukoliko sve bude išlo kako je planirano, zastava će stići u zračnu luku u Los Angelesu 11. studenoga – na američki Dan veterana. Zadnji kilometar puta, zastavu će nositi predstavnici avio-kompanija čiji su zrakoplovi bili oteti.
Nosači štafete, poput Curta Jarvisa, doznali su za ovu incijativu putem Interneta. Gospodin Jarvis prije se profesionalno bavio američkim nogometom, a danas je pilot avio-kompanije Delta. Želio je zastavu nositi kroz svoju rodnu državu Alabamu, gdje smo ga zatekli. "Iako nisam poznavao niti jednu od žrtava, nisam shvatio koliko volim slobodu do 11. rujna. Tada mi je postalo jasno da bi nam sloboda mogla biti oduzeta. Nisam imao priliku služiti svojoj zemljil, pa sam učinio što sam mogao. Nosio sam štafetu u znak sjećanja na žrtve napada i na naše vojnike u Afganistanu. Nadam se da će čuti za našu inicijativu, kako bi znali da smo uz njih."
Zastavu bi mogao nositi do Kalifornije
Štafetu kroz Alabamu predvodi policijski automobil, za kojim ide trkač sa zastavom. Zajedno s drvenim držačem, velika zastava teška je oko pet kilograma, a na vjetru ili kiši – još je teža. Za trkačem ide velika kamp-prikolica, koja služi kao baza za planiranje i mjesto za odmor. Iz nje Pat Ryan, koordinator štafete kroz Alabamu, planira daljnji put trkača. Gospodin Ryan, pilot United Airlinesa, ponekad i sam ponese zastavu. Kako kaže, zapanjuje ga predanost trkača. "Zastavu je na jednoj dionici nosila gospođa imenom Martha Faye Baker, koja upravo ide na kemoterapiju. Ipak, pridružila nam se i tri puta nosila zastavu. Svima nam je bila inspiracija."
Gospodin Ryan opisuje događaje od 11. rujna kao poziv na buđenje cijeloj zemlji i njemu osobno. Ron Palmer, pripadnik Nacionalne garde Alabame, mehaničar je koji radi na održavanju vojnih zrakoplova-cisterni. Svoju je dionicu štafete, dugu nekoliko kilometara, završio obliven znojem. "Nošenje zastave pomalo otežava trčanje. Više me brinulo da mi ruke neće izdržati, nego da će mi noge popustiti. No, nije bilo tako teško. Ponos vam može pomoći da izdržite. Želio bih da zastavu mogu nositi cijeli mjesec dana, sve do Kalifornije."
Drugi trkači kažu da su se uključili u štafetu u znak sjećanja na putnike i članove posade otetih zrakoplova. Tijekom prva tri tjedna štafete, prikupljeno je oko 20 tisuća dolara u donacijama za obitelji žrtava. Štafeta ovoga vikenda prolazi saveznom državom New Mexico.
