Prije vise od 150 godina, francuski je spisatelj Alexis de Tocqueville prosperitet i snagu americke nacije pripisao superiornosti njenih zena! Prije vise od 150 godina, rodjen je i Pokret za prava zena, konvencijom odrzanom 19. srpnja 1848, u mjestu Seneca Falls, u drzavi New York. Godine 1987, americki je Kongres, u znak doprinosa zena u americkoj povijesti, cijeli mjesec ozujak proglasio Nacionalnim mjesecom zenske povijesti.
Ovaj je prilog posvecen jednoj koja je odigrala kljucnu ulogu u borbi za jednakost zena, u borbi za pravo na slobodu odlucivanja nad vlastitim karijerama i vlastitim zivotima. Zeni koja je, 60-ih godina 20. stoljeca, feministicku svijest podizala idejom da sloboda za zene znaci i - sloboda za muskarce!
Kuhati, prati, peglati? Ostati kod kuce i time biti zadovoljne? Mijesati i prinositi martinije svojim muzevima? Glasovati kao i oni, nesebicno se posvetiti djeci i, na razne nacine, same zauvijek ostajati djeca? Not a good idea, razmisljala je Betty Friedan. I sama pocela shvacati: Sto vise glancas pod, sve mu vise glancanja treba! A "samo kao domacica", pisala je kasnije, i ona je zapocela vlastiti, izvanredni i jedinstveni, zivot. S doktoratom iz psihologije sa sveucilista Kalifornije, u Berkleyju, udala se iz straha da ce zivot zavrsiti poput tolikih drugih stereotipnih zena-akademika, kao - navorana stara usidjelica! Ta kriza identiteta dovela ju je indirektno do feminizma. Napisala je knjigu kojom je digla revoluciju, zapalila pravu vatru drustvenih promjena u Americi i trajno promijenila americku psihu, udarila temelje suvremenom feministickom pokretu! Bile su prije nje i druge - Sojourner Truth, Elizabeth Cady Stanton, Susan B. Anthony…..Mnoge druge su dosle poslije nje, od nje mladje i puno radikalnije. No, kad buduci narastaji budu birali svoju heroinu, izabrat ce, zacijelo, Betty Friedan. Cini se, cijela je vjecnost vec prosla otkako je, 1963, ta americka feministica objavila svoju zametnu, prvu knjigu - Feminine Mistique, Zenska mistika. I njome napala neke davno etablirane americke stavove i siroko rasprostranjena misljenja da zena svoje ispunjenje mozi naci samo u tradicionalnoj ulozi majke i supruge, samo kroz ostvarenja svojih muzeva i svoje djece. Izraz "feminine mistique" odnosi se na idealizaciju te tradicionalne zenske uloge. Betty Friedan je tvrdila da se u toj idealizaciji krije i urota protiv zena, urota koja ih sprijecava da se ravnopravno takmice s muskarcima. I citateljice bodrila da za sebe traze nove uloge i odgovornosti, da stvaraju vlastite, osobne i profesionalne, identitete umjesto da njih odredjuje drustvo kojim dominiraju muskarci. Poput one medju prvima od americkih sufrazetkinja, Susan B. Anthony, koja je rekla: "Muskarci, njihova prava i nista vise; zene, njihova prava i nista manje!", tako niti Betty Friedan nikad prema muskarcima nije ispoljavala neprijateljstvo, kao sto su to cinile neke kasnije feministice, nikad nije muskarce mrzjela, nikad u njima nije vidjela neprijatelje vec samo su-zrtve. "Pravi je neprijatelj," pisala je ona, "u zenama, u njihovom potcjenjivanju samih sebe, u njihovom prihvacanju pasivne uloge, u njihovoj ovisnosti o muskoj dominaciji." Svojim senzacionalnim i smionim intelektualnim pothvatom, knjigom "Feminine Mistique", Betty Friedan se zauzela ne samo za vecu srecu zena nego i za vecu srecu njihovih supruga i njihove djece. Takodjer, za razliku od nekih kasnijih feministica, Betty Friedan je bila uvjerenja da zene ne moraju odustati od zenstvenosti kako bi postigle jednakost s muskarcima.
Knjiga "Feminine Mistique" izvrsila je ogroman utjecaj. Objavljena u vrijeme kad je Amerika prolazila kroz velika drustvena i politicka previranja i sama je otvorila razdoblje promjena koje i danas traje. Betty Friedan je njome, 1963, i tri godine kasnije, kao jedna od zacetnica National Organization for Women, organizacije poznate pod akronimom NOW, svijet promijenila tako sveobuhvatno da je tesko sjetiti se koliko je to promjena bilo potrebno. No negdje izmedju prvih znakova zivota liberalnog feminizma i radikalnijeg, anti-muskog i pro-lezbijskog tona koji je pokret poprimio kasnije, neke druge feministice zasjenile su i istisnule Betty Friedan. U prvom redu, Gloria Steinem, na kratko i Bella Abzug. Mnogi danas otpisuju 78-godisnju Betty Friedan kao zastarjelu - suvise burzujska za ljevicarske feministice, suvise feministicka za desnicu orijentiranu ka starim obiteljskim vrijednostima. Ali feminizam Betty Friedan nije irelevantan. Jedino ga, mozda, vise ne vidimo. Zene vise ne pate od "bezimenog problema", amorfne bolesti od koje su patile tolike majcinskoj i bracnoj verziji zenstvenosti odane. Danas je potpuno prihvaceno to da zena radi i donekle prihvaceno to da ce njihova djeca, ukoliko ih zena zeli, majku imati samo dio njenog vremena. A feministicki manifesto koji bi barem upola bio tako pametno srocen i barem upola tako siroko i otvoreno human, kao sto je "Feminine Mistique", Betty Friedan, jos nije napisan!
Ironicno, Gloria Steinem je, u medjuvremenu, postala prominentnije lice americkog feminizma: uzdrzana, puritanska, lijepa i stroga, ili kako je netko rekao "lose raspolozena Djevica Marija". Betty Friedan je bila drugacija - ratoborna, bucna i vesela, muskarcima naklonjena i s njima srdacna. Ona je bila ta koja je revoluciju zapocela i, ako je tesko sjetiti se danas, ona je bila ta koja se borila za jednake place, za jednaka prava, za pravo zene na pobacaj.
U danasnjoj je kriki i viki mozda tesko jos uvijek cuti i njen glas, ali posvetivsi desetljeca svog zivota drustvenom aktivizmu, snaznom i utjecajnom pisanju, Betty Friedan je bila ta koja je iz korijena promijenila americke stavove prema zenama, prema njihovom zivotu i njihovim pravima.
