Danas, 20. srpnja, obilježava se obljetnica povijesnog događaja iz 1848, koji se smatra početkom pokreta za prava žena. Te godine, žene i muškarci okupljeni na prvoj američkoj konferenciji o pravima žena u mjestu Seneca Falls u New Yorku usvojili dokument koji su nazvali "Deklaracijom osjećaja". Ta je deklaracija sadržavala tada radikalnu ideju da bi žene trebale imati pravo glasa. Međutim, Amerikanke su dobile pravo glasa tek 70 godina poslije ove konferencije. Ted Landphair nedavno je posjetio Senneca Falls i potražio odgovor na pitanje – je li to mjesto još uvijek žarište pokreta za građanska prava.
"Deklaracija osjećaja" u velikoj se mjeri temeljila na tekstu Deklaracije neovisnosti, osim što je rečenici da su svi ljudi stvoreni isti dodano da su svi muškarci i žene stvoreni isti. U deklaraciji se neuvijeno govorilo o "apsolutnoj tiraniji muškaraca" nad ženama.
Danas, u mjestu Seneca Falls, na starom kanalu Cayuga-Seneca, koji povezuje gradove Rochester i Syracuse, memorijalni park obilježava mjesto na kojem je održana konvencija za prava žena, koju su predvodila – dva muškarca. U jednoj staroj zgradi nalazi se i Nacionalni muzej istaknutih žena. Kao što se može očekivati, Seneca Falls ima gradonačelnicu.
Međutim, ne može se baš reći da je to mjesto prepuno radikalnih feministica. Diana Smith je zapravo prva gradonačelnica u povijesti Seneca Fallsa. Upitali smo je – koliko je, dok je bila dijete, u školi čula o bogatoj povijesti svojeg mjesta na polju prava žena. "O tome nisam znala ništa. Tek sam na studiju čula da je Seneca Falls kolijevka prava žena" - odgovorila nam je Diane Smith.
Gradonačelnica Seneca Fallsa kaže da, unatoč dramatičnom nasljeđu njenog mjesta, njegovi stanovnici danas više pažnje poklanjaju obiteljskom životu i tzv. tradicionalnim vrijednostima, nego društvenim pokretima. Diana Smith dodaje da nju osobno najviše zanima da bude dobra u svojem poslu gradonačelnice, a ne da se 'igra avangarde': "Nadam se da se jednog dana spol neće smatrati posebnom preprekom, pogotovo za žene u politici" - rekla nam je gradonačelnica Smith.
Direktorica lokalnog Nacionalnog muzeja istaknutih žena Billi Louisi Potts kaže da se većina aktivista preselila iz Seneca Fallsa u velike gradove, gdje je nastavila raditi na jačanju pokreta za prava žena. Seneca Falls se pretvorio u prosječno industrijsko mjesto, koje je počelo privlačiti irske i talijanske useljenike. "Te ljude reforme nisu zanimale. Osim sindikalnih aktivnosti, oni su vodili vrlo konvencionalne živote. Otac je zarađivao za život, a majka je ostajala kod kuće. Muškarac je donosio sve odluke u kućanstvu" - objašnjava gospođa Potts.
Ipak, kaže Bili Louisi-Potts, Dvorana istaknutih žena privlače mnoge posjetitelje sa svih krajeva zemlje. Među njima je i Madeleine Hansen, stručnjakinja za kompjutore, koju je slavna prošlost Seneca Fallsa navela da 2002. s obitelji doseli u ovo mjesto. Kako kaže, svjesna je da svi ciljevi iz Deklaracije osjećaja još nisu ostvareni: "Ne zarađujem isto koliko zarađuje muškarac moje naobrazbe i mojeg socijalnog statusa. Da nisam bjelkinja, zarađivala bih još znatno manje. A taj se jaz čak proširuje, pogotovo za žene mlađe od 35 godina."
Iako Senecu Falls posjećuju današnje aktivistice za ženska prava, glavne turističke atrakcije tog mjesta danas su lokalne vinarije, park i povijesni kanal. Redatelj Frank Capra jednom je posjetio tetku koja je živjela u Seneca Fallsu, pa mnogi nagađaju da mu je upravo Seneca Falls, zameten snijegom, poslužio kao inspiracija za slikoviti gradić Bedford Falls u filmu "It's a Wonderful Life".