O iranskim nuklearnim ambicijama razgovaralo se tijekom nedavnog summita u Moskvi između predsjednika Baracka Obame i njegovog ruskog kolege Dmitrija Medvjedeva. Andre de Nesnera pokušava odgovoriti na pitanje može li Rusija utjecati na Iran?
Sjedinjene Države i Europska unija vjeruju da je iranski program obogaćivanja urana usmjeren prema krajnjem cilju, a to je proizvodnja nuklearnog oružja. Teheran tvrdi da želi koristiti obogaćeni uran samo u miroljubive svrhe kao što je proizvodnja električne energije. Administracija predsjednika Busha predložila je postavljanje proturaketnog sustava koji bi se sastojao od 10 raketa presretača u Poljskoj i jednog radarskog postrojenja u Češkoj. Sjedinjene Države kažu da je taj sustav potreban kako bi se zaštitile sebe i Europu od potencijalnih prijetnji od zemalja kao što je Iran.
Predsjednik Obama je oprezniji glede ovog projekta i njegova administracija se nalazi u procesu revidiranja plana. Međutim, Rusi su bili vrlo kritični prema tom prijedlogu, tvrdeći kako je taj potez usmjeren protiv Moskve.
Kremlj također promatra ovoj obrambeni raketni sustav kao prvi korak u uspostavi šireg američkog proturaketnog sustava diljem svijeta. O iranskom nuklearnom programu razgovaralo se na nedavnom summitu u Moskvi.
Međutim, predsjednici Obama i Medvjedev vrlo su malo otkrili o prirodi tih razgovora. Jedno od neslaganja je to da Rusija promatra Iran manje kao prijetnju negoli Washington.
Analitičar Steven Anderson sa Sveučilišta Minnesota kaže da zajednička izjava objavljena nakon summita ukazuje na to da se naširoko razgovaralo o Iranu: "U kontekstu zajedničke izjave o proturaketnoj zaštiti, primjerice, iako Iran nije spomenut, tu je jedna rečenica pri kraju u kojoj se kaže da su dvojica predsjednika "pozvala sve zemlje koje imaju raketne potencijale da se suzdrže od koraka koji bi mogli dovesti do proliferacije raketa i potkopati regionalnu i globalnu sigurnost". I iako nijedna zemlja nije imenovana u toj izjavi, jasno je da postoje dva očigledna kandidata na koje se ta formulacija može primijeniti – to su Sjeverna Koreja i Iran."
Mnogi stručnjaci kažu da će odluka Teherana hoće li odustati od svojih nuklearnih ambicija ili ne ovisiti o tome koliko pritiska će Rusija izvršiti na Iran. Na ekonomskom planu Rusija je jedan od glavnih iranskih trgovinskih partnera. Gradi nuklearnu elektranu u Bushehru i opskrbljuje Teheran s potrošačkom robom i oružjem.
Bivši dužnosnik američkog Državnog tajništva David Kramer danas radi u njemačkoj Zakladi Marshal u Sjedinjenim Državama. On kaže da su prije nekoliko godina Teheran i Moskva potpisali sporazum o ruskoj prodaji sofisticiranog proturaketnog obrambenog sustava S-300 Iranu: "Brine me mogućnost transfera tih raketa. Otkako je sporazum postignut, to se još nije dogodilo, međutim, mislim da postoji izrazita mogućnost da će do toga doći. Ako Rusija izvrši transfer ovih raketa, vrlo sam zabrinut mogućnošću izraelskog zračnog udara prije negoli rakete budu postavljene u operativno stanje. Nepotrebno je reći da bi to poremetilo dinamiku odnosa na Srednjem istoku."
Na diplomatskom planu Moskva – kao i Peking – snažno podržava Iran. Obje zemlje igrale su u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda smirivačku ulogu kad su se donosile odluke o Iranu.
Wiiliam Cohen, bivši senator i bivši ministar obrane u administraciji predsjednika Clintona, kaže: "I Rusija i Kina potpisale su rezoluciju kojom se osuđuju iranski postupci glede razvijanja nuklearnih kapaciteta. Međutim, nisu to potkrijepile dovoljno oštrom akcijom. Vjerujem da sve dok Iran misli kako može podijeliti Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda tako da mu Rusija i Kina nastave pružati moralnu ili materijalnu podršku, nećemo vidjeti odustajanje od nuklearnog programa – bar ne diplomatskim putem."
William Cohen smatra da je Rusija ključni faktor u sprječavanju Irana da razvija program nuklearnog oružja. "Ukoliko Rusija ne bude aktivno angažirana i predana tom problemu, tad ne vjerujem da je moguće mirno rješenje tog pitanja" – kaže bivši američki ministar obrane William Cohen.
Međutim, naš drugi sugovornik David Kramer smatra da je ruski utjecaj na Iran ograničene prirode i nije odveć optimističan da će Moskva surađivati po tom pitanju sa zapadnim zemljama. On ukazuje na to da je predsjednik Obama tek ovlaš spomenuo Iran na tiskovnoj konferenciji nakon summita u Moskvi – predsjednik Medvjedev nije ga uopće spomenuo. Po mišljenju negdašnjeg višeg dužnosnika američkog Državnog tajništva Davida Kramera to ukazuje na to da još uvijek postoje značajne razlike između Washingtona i Moskve o tome kakav pristup zauzeti prema Iranu.
