Analitičari kažu da bi izlazak talibanskih boraca izvan njihovih tradicionalnih uporišta u Pakistanu, u plemenskim područjima uzduž granice s Afganistanom, mogao povećati probleme za novu pakistansko-afganistansku strategiju Obamine administracije. Američki plan predviđa povećani broj vojnika u Afganistanu te postupno povećavanje pomoći za Pakistan u borbi protiv pobunjenika. Više američkih vojnika zahtijeva i dodatnu opskrbu, a u Afganistan roba može doći samo na dva načina – cestom ili zračnim putem. Najbolji cestovni pravac za snabdijevanje američkih vojnika u Afganistanu ide kroz Pakistan, ali često je u prekidu zbog pobunjeničkih napada.
Kamran Bokhari, analitičar u privatnoj obavještajnoj kompaniji – Stratfor – naglašava da talibani u Afganistanu i talibani u Pakistanu imaju različite ciljeve. Pakistanski talibani žele destabilizirati vladu u Islamabadu, dok afganistanski talibani žele otjerati vojnike zapadnih zemalja iz Afganistana:
„Očigledno je da napadi na linije opskrbe pomažu „braći" preko granice, u Afganistanu. No, postoji kompleksno razilaženje između onih koji kažu da borba, odnosno, pobuna treba biti fokusirana na Afganistan i onih koji kažu da se treba ustati protiv pakistanske države. Definitivno, oni pomažu jedni drugima, ali istodobno među njima postoji razlika. To je kao da se suradnja i međusobno natjecanje odvijaju u isto vrijeme."
Sedamdeset posto robe iz zapadnih zemalja za vojnike NATO saveza razmještene u Afganistanu prolazi kroz plemenska područja Baluchistana i područje Sjeverno-zapadne granične pokrajine, koja je pod kontrolom militanata. Roba se s brodova istovara u pakistanskom lučkom gradu Karachiju i kamionima se dovozi u skladišta u Peshawaru, a potom kroz klanac Khyber do Kabula.
Upravo je taj prolaz Khyber, koji je pravac za snabdijevanje i trgovinu još od vremena Aleksandra Velikog, posebno ranjiva točka. Dizanje u zrak samo jednog mosta može zaustaviti konvoj i nekoliko dana, kao što se to najmanje sedam puta dogodilo od rujna prošle godine. Vjeruje se da su talibani, također, vršili sabotaže u skladištima i terminalima za prebacivanje robe.
Zanimljivo je da konvoji kamiona, koji voze robu do vojnika NATO saveza od Pakistana do Afganistana nemaju pratnju ni pakistanske ni američke vojske. Korištenje američkih postrojbi za taj posao nije pametan politički potez u Pakistanu, tako da Sjedinjene Države koriste pakistanske privatne zaštitare radije nego pakistansku vojsku kao osiguranje.
Analitičar Kamran Bokhari kaže da vlada u Islamabadu nije sretna s takvim rješenjem:
"Oni ne žele da Sjedinjene Države vode taj posao i da stvaraju svoje izravne kanale s lokalnim sigurnosnim organizacijama i drugim kompanijama, osobito transportnim. Drugo – ukoliko vojska to čini ili ukoliko vodi posao prebacivanja potrepština tu postoji i materijalni razlog zato što je uključeno mnogo novca i što vojska želi nešto sačuvati za sebe."
Brian Cloughley, negdašnji australski vojni attache u Islamabadu, kaže da je korupcija posvuda, pa i među kontraktorima:
„Postoji dosta bojazni oko poštivanja ugovora, jer prolaz nekog vozila može zaustaviti kontraktor koji kaže – ukoliko me ne isplatite pobrinut ću se da vaš konvoj bude napadnut i zapaljen."
Umirovljeni general pakistanske vojske i negdašnji guverner Sjeverno-zapadne granične pokrajine, Ali Aurakzai, kaže da, čak i kada nije riječ o opskrbi oružjem, prolazak NATO-vih konvoja izaziva ogorčenje kod pripadnika lokalnih plemena.
„Militanti smatraju da pakistanska vlada dopušta prolazak tih konvoja preko njihovog teritorija kako bi se oružje i streljivo prebacilo u Afganistan te da se, onda, to isto oružje i streljivo koristi protiv njih. Misle pri tom na napade bespilotnim letjelicama, na topničku vatru ili helikopterske napade koji dolaze iz Afganistana, a u kojima se ubijaju nevini ljudi u plemenskim područjima u Pakistanu."
Osim cestovnih, postoje i zračni pravci za prebacivanje robe do vojnika NATO saveza u Afganistanu, ali tu se umiješala politika. Sjedinjene Države pokušavaju uvjeriti Kirgistan da ne zatvori vojnu zračnu bazu Manas, koja je bila korištena da prebacivanje vojnog osoblja i raznih potrepština u i iz Afganistana.
Sjedinjene Države su imale i zračnu bazu u Uzbekistanu, odakle su morali otići još 2005. godine nakon što je američka vlada kritizirala Uzbekistan zbog kršenja ljudskih prava. Sjedinjene Države su počele prebacivati robu kroz Rusiju i druge zemlje središnje Azije, ali Pakistan je, ako ne najsigurniji - i nadalje najizravniji pravac za opskrbu.
