Onima koji su u Hrvatskoj, ali i mnogim, mnogim drugim zemljama, u Evropi i puno dalje, pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina odrastali uz program Glasa Amerike, Jazz Hour, legendarnog Willisa Conovera, dobro su također poznati jazz-ambasadori američkog Državnog tajništva.
Prvi je, 1956. godine, bio Dizzy Gillespie; s orkestrom od 18 članova, nastupao je u zemljama južne Evrope, Srednjeg Istoka, južne Azije.Dvije godine kasnije – 1958., Dave Brubeck je, sa svojim kvartetom, krenuo na turneju zemljama iza Željezne zavjese. "Ambassador Satchmo," Louis Armstrong, išao je, pedesetih i šezdesetih godina, za Državno tajništvo, više puta na jazz-turneje dobre volje, zemljama Afrike kao i Južne Amerike.I Benny Goodman, u Sovjetski Savez, 1962.; šezdesetih i 70-ih godina i Duke Ellington, također u Sovjetski Savez i Afriku te zemlje jugoistočne Azije.
Nakon one Brubeckove turneje, jedan će Poljak, puno kasnije, Brubecku reći: "Ono što ste donijeli u Poljsku nije bio samo jazz.Bio je to Grand Canyon, bila je to Empire State Building, bila je to Amerika."
Za mnoge, pak, američke glazbenike, bila je to prilika da upoznaju druge zemlje, druge glazbene tradicije koje će neki od njih, potom, inkorporirati u vlastite kompozicije.
Jazz-turneje dobre volje, američkog Državnog tajništva, bile su i vrlo inovativan i vrlo uspješan oblik javne diplomacije.
Slavne, nezaboravne "Jazz Ambassadors" – Gillespieja, Armstronga, Brubecka – zamijenila su, u međuvremenu, druga imena, možda manje poznata, ne tako slavna, ali Državno tajništvo i dalje ima svoj program u jazz diplomaciji, u kulturnoj diplomaciji; prvotna je ideja u međuvremenu evoluirala, program ima donekle promijenjenu misiju i ciljeve, prilagođen je novom vremenu, željama i potrebama.
Od 2005. godine, program Državnog tajništva, njegovog Bureau of Educational and Cultural Affairs, u tijesnoj suradnji i partnerstvu sa Jazz at Lincoln Center, nosi ime The Rhythm Road: American Music Abroad. Evo kako ga predstavlja Colombia Barrosse, direktorica Odjela za kulturne programe, Ureda Državnog tajništva za obrazovanje i kulturu:
Colombia Barrosse: "Na kulturnoj diplomaciji i dalje radimo, i dalje smo joj predani.Glazba je svakako jedan način zbližavanja s ljudima drugih zemalja.[Program] Rhythm Road vodi nas i korak dalje, jer publiku vidimo više kao aktivne sudionike, manje kao statične slušatelje.Unosimo [u program] niz elemenata – radionice, predavanja, jam sessions – koji glazbenicima pružaju mogućnost interakcije s publikom u drugim zemljama. Smatramo da je to veliki korak naprijed, od bitnog značaja za obje strane, i za publiku i za glazbenike."
Svake godine, američko Državno tajništvo šalje 10 bandova, uglavnom jazz, hip-hop i roots music, originalne američke glazbe, dakle, u cijeli niz zemalja. Prije par tjedana lansiran je program za ovu godinu, objavljena koncertna turneja za 2009. i imena 10 kvarteta koji će krenuti u svijet u ime Državnog tajništva.
Jedan od njih je kvartet saksofonista Chrisa Byarsa koji je za Državno tajništvo, u sklopu programa Rhythm Road, već bio u Rusiji i zemljama Srednje Azije, prošle godine u Slovačkoj, Sloveniji, Crnoj Gori, na Cipru, u Saudijskoj Arabiji. Ove godine, u travnju i svibnju, nastupat će u zemljama Srednjeg istoka i Sjeverne Afrike. Inspiriran turnejom po Rusiji i Turkmenistanu, Byars je prošle godine, sa svojim kvartetom, objavio album pod naslovom "Jazz Pictures at an Exhibition of Himalayan Art," na kojemu je u vlastiti jazz idiom uvrstio i azijske zvuke i koncepte.
Colombia Barrosse: "Uzajamna korist, uzajamna dobrobit, to je ono što je u fokusu naše kulturne diplomacije u 21. stoljeću. Bili smo mi zadovoljni i s onim prije, bilo je prikladno za ono vrijeme - koncerti legendarnih glazbenika, naših jazz-ambasadora, u koncertnim dvoranama. Sada, međutim, želimo izaći iz dvorana. Naši glazbenici odlaze u škole, trgovačke centre, na trgove, u sela, ne samo da bi svirali drugima nego da bi bili viđeni, da bi susretali druge, da bi razgovarali s ljudima, da bi svirali zajedno s njima."
Po povratku u Ameriku, kaže Colombia Barrosse, oni ne mogu prestati govoriti o svojim iskustvima, susretima s divnim ljudima u drugim zemljama, njihovim uzbuđenjima nema kraja. Puni su entuzijazma kad odlaze, puni entuzijazma kad se kući vrate. Smatraju velikom privilegijom to što slijede stopama nekih legendarnih prošlih glazbenika. Turneje po drugim zemljama utječu na njih i osobno i profesionalno. Vraćaju se inspirirani onim što su vidjeli i čuli, vraćaju se s osjećajem da su nešto naučili o drugim zemljama i kulturama, ali da su i oni učinili nešto dobro za svoju zemlju, za Sjedinjene Države.
Duende Quartet, Eli Yamin Blues Band, Hoppin’ John String Band, The Student Loan, Helen Sung & NuGenerations, Brian Horton Quartet, Ryan Cohan Quartet, Vice Verse All Star, Roseanna Vitro and The Jazz I Am Band, uz već spomenuti Chris Byars Quartet, imena su kvarteta uključenih u ovogodišnju koncertnu turneju američkog Državnog tajništva, imena ne baš svima poznata. Kako ih odabiru? Kako oni sami znaju za program, kako se prijavljuju?
Jazz At Lincoln Center, objašnjava Colombia Barrosse, objavljuje i otvara audiciju. Svake godine ona je sve šira kako bi obuhvaćeno bilo što više raznih glazbenika. Audicija je rigorozna, jer pojedinci koji će biti odabrani, bit će, zapravo, kulturni ambasadori Sjedinjenih Država; to moraju, ističe Colombia Barrosse, biti ljudi koji su, u prvom redu, talentirani, koji su istinski predani onome što rade, i koji su dobri i vješti u interpersonalnoj komunikaciji, jer vodit će radionice, držati predavanja, moraju, dakle, biti sposobni komunicirati s drugima i moraju biti svjesni i osjetljivi na moguće razlike između kultura.
I ne samo to, dodaje Colombia Barrosse, turneje nisu lake, vode ih u područja koja nisu uvijek laka za kretanje i putovanje.Upravo je to jedan od razloga za biranje manjih bandova, praktičnije od, recimo, orkestra sa 20-ak članova, manji ansambl lakše putuje i može lakše doći do više mjesta. Lakša je i ugodnija i interakcija članova banda s publikom koja im prilazi s pitanjima.Također, jeftinije je, na taj način, dodaje direktorica Odjela za kulturne programe Državnog tajništva, i za američkog poreznog obveznika.
Jazz ostaje čvrsto u okviru programa, jazz je američki, dio je, kaže Colombia Barrosse, kako
Colombia Barrosse: "No prije par godina dodali smo urban music, uvrštavamo sada i roots music, nastojimo prezentirati i druge aspekte našeg kulturnog i glazbenog nasljeđa, uspostaviti vezu s drugom publikom.Urban music, recimo, način je za dijalog s mlađima u drugim zemljama koji za tu glazbu moguće već imaju interesa, ali preko nje, a to je ono što je zanimljivo, saznaju i više na temu jazza."
Tko odlučuje ili po kojem se ključu biraju zemlje u koje će poći ti kullturni ambasadori Sjedinjenih Država?
Colombia Barrosse: "Sve je vrlo demokratski. Mi poruku šaljemo svim našim veleposlanstvima i pitamo gdje ima interesa. Informiramo ih o skupinama, o vrsti glazbe koju sviraju. Kad od njih dobijemo odgovore, organiziramo turneju. Proces je vrlo, vrlo složen, jer što je veći broj onih koji saznaju za naš Rhythm Road program, to je veći i njihov interes i odaziv. Ove godine, broj zahtjeva bio je tri puta veći od onoga što smo mogli organizirati. Nismo naše glazbenike još slali u Hrvatsku, ali sigurna sam da bi mnogi voljeli ići i predstaviti našu kulturu i hrvatskoj publici. Ako ona pokaže interes, bit ćemo sretni i nastojat ćemo učiniti sve da bi tom interesu udovoljili."
Postoje, dodaje Colombia Barrosse, i mnogi drugi programi unutar Odjela za obrazovanje i kulturu, oni za ples, kazalište, film, književnost i vizualne umjetnosti, ali ovaj program – Rhythm Road: American Music Abroad – posvećen je isključivo američkoj glazbi.Glazba je doista univerzalan jezik, savršeni način komuniciranja.
Svih deset kvarteta imamo, ovih prvih mjeseci godine, prilike upoznati i mi, u Washingtonu, na besplatnim koncertima u National Geographic Society, a i njujorška publika, u Jazz At Lincoln Center/Frederick P. Rose Hall. Prilika je to da se i Amerikanci upoznaju s programom – da čuju glazbenike, da vide tko su oni i što su, što predstavljaju, da čuju njihove priče o zemljama i mjestima i ljudima koje su već upoznali na turnejama -i vide kamo i u što također idu njihovi porezni dolari.
Nasljeđe jazz-diplomacije nastavlja se. Iz programa Jazz Ambassadors razvio se program Rhythm Road. Od 2005., kad je ostvareno partnerstvo između američkog Državnog tajništva i Jazz at Lincoln Center, u svijet je otišlo više od stotinu američkih jazz, urban i roots bandova, u blizu stotinu zemalja. U najboljoj tradiciji onih pionira – Gillespieja, Armstronga, Brubecka – program Rhythm Road nastavlja njegovati kulturnu razmjenu i američku glazbenu umjetnost prenositi publici diljem svijeta.
Za više informacija – o programu Rhythm Road: American Music Abroad, koncertnim turnejama za 2009., i o glazbenicima koji u njima sudjeluju - posjetite http://exchanges.state.gov/cultural/rhythm.html i http://www.jalc.org/theroad
