Svake četiri godine, Dan inauguracije vrijeme je nade i vrijeme novih početaka. Inauguralni govor tek zaprisegnutog predsjednika kulminacija je svečanosti. Tradicija je to stara 220 godina. Riječi kojima će 44. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, prvi predsjednik afričkog porijekla – Barack Obama - izložiti svoju viziju o Americi, mjerit će se i uspoređivati s onim najboljim inaguralnim govorima njegovih prethodnika. Pod takvim teretom povijesti, trenutak nimalo lak čak ni za čovjeka koji se već dokazao u svojim govorničkim vještinama.
Povijesni uspon jednog crnca u Bijelu kuću, kuću izgrađenu, prije više od dvjesto godina, uglavnom rukama robova, zahtjeva i primjerenu retoriku. Ipak, već sâm prizor Obaminog polaganja prisege bit će možda trenutak elokventniji od bilo kojeg govora.
Američki Ustav ne zahtjeva držanje inauguralnog govora. Ne zahtjeva ni polaganje prisege uz Bibliju kao ni spomen Boga, jer ne spominje se ni u Ustavu Sjedinjenih Država, takva je bila odluka očeva-utemeljitelja. Ali tridesetog travnja 1789., prvi je američki predsjednik George Washington, po polaganju prisege, poljubio Bibliju, izrekao riječi “Tako mi Bog pomogao!,” i potom održao svoj inauguralni govor. U tadašnjem glavnom gradu, New Yorku.
Nisu svi nakon njega ruku polagali na Bibliju, niti su se svi pozivali na Boga, ali tradicija inauguralnog govora tad je rođena i održali su ga svi predsjednici nakon Washingtona. Svi osim četvorice koji su predsjedništvo preuzeli nakon smrti izabranog predsjednika – John Tyler, po smrti Williama Henryja Harrisona; Millard Fillmore, po smrti Zacharyja Taylora; Andrew Johnson, po ubojstvu Abrahama Lincolna; te Chester Arthur, po smrti predsjednika Garfielda. Po ostavci Richarda Nixona, Gerald Ford se naciji obratio putem radija. Do sada je 37 predsjednika održalo 54 inauguralna govora. Najkraći je bio drugi inauguralni govor Georgea Washingtona – samo 135 riječi; najduži onaj devetog predsjednika Williama Henryja Harrisona – 8.445 riječi ili – punih sto minuta, vani, po izuzetno hladnom vremenu, zbog čega je Harrison, bez šešira, rukavica i kaputa tog dana, i umro, od upale pluća. Najduži govor, najkraće predsjedništvo, samo mjesec dana.
Jedna od nezaboravnih karakteristika inauguralnih govora ta je da većina njih vrlo lako i brzo u zaborav pada. Od inauguralnog govora Baracka Obame, međutim, povijest traži nešto za vječnost, za pokoljenja, nešto što će se ponavljati u školama i nakon sto godina.
Tijekom predsjedničkih kampanja, kandidati se često služe citatima nekih od svojih prethodnika. Barack Obama, znamo, pozivao se na Abrahama Lincolna. Inauguralni govor, međutim, moraju biti vlastite riječi novog predsjednika.
Jedan govor koji se ne zaboravlja, koji živi u srcima Amerikanaca, onaj je koji je, 1865. godine, održao Abraham Lincoln. Završio ga je ovim riječima: “Ni prema kome zlonamjerni, prema svima milosrdni, s nepokolebljivom vjerom u ono što je pravo, onako kako nam je Bog dao da pravo vidimo, nastojmo završiti ovaj posao, povezati rane zemlje ... učiniti sve što nam može donijeti pravedni i trajni mir među nama i sa svim zemljama.”
Obama, koji će uz Lincolnovu Bibliju položiti prisegu, možda će, kažu neki, preuzeti moralnu i duhovnu poruku iz Lincolnovog govora.
Uz taj Lincolnov, njegov drugi inauguralni govor, ističe se možda još samo osam, devet drugih. Svakako prvi Thomasa Jeffersona, 1801. godine, za prve inauguracije održane u Washingtonu, kojim je obilježen bio prijenos vlasti s jedne stranke na drugu: “Svi smo mi republikanci; svi smo mi federalisti,” riječi su kojima je Jefferson pokušao pomiriti uzburkane političke strasti i izbrisati gorčinu i gnjev među suparničkim strankama.
Franklin Delano Roosevelt je 1933. godine, usred teške gospodarske krize, rekao da je “strah jedino čega se treba bojati. ”John Kennedy je rekao da je “baklja predata u ruke novoj generaciji i Amerikance pozvao da stanu u službu svojoj zemlji, riječima: “Ne tražite od nje da ona za vas nešto učini, pitajte što vi možete za nju učiniti.”Kennedy je također upozorio hladnoratovske neprijatelje ovim riječima: “Platit ćemo svaku cijenu, podnijeti svaki teret, da bi obranili slobodu. ”Ali naglasio je i diplomaciju, rekavši da “Amerikanci nikada ne smiju pregovarati iz straha. ”Ronald Reagan, koji je predsjedništvo preuzeo 1981., također usred ekonomske krize, s optimizmom se obratio Americi, rekavši “Počnimo s razdobljem nacionalne obnove. ”Signalizirao je i filozofski pomak kad je rekao “Vlada nije rješenje našem problemu, vlada je problem. ”Pamti se i ona Billa Clintona: “Nema te loše stvari u Americi koja se ne može popraviti onim što je dobro u Americi. ”George Herbert Walker Bush obećao je, 1989., “dati Americi prijaznije i dati svijetu blaže lice.”
Tijekom godina, predsjednici su unosili novine, donekle mijenjali rituale. Andrew Jackson, odlučan da njegovo predsjedništvo bude predsjedništvo naroda, i pretvorio je svoju inauguraciju, 1829., u populističko slavlje. Inauguracija Jamesa Buchanana, 1857., bila je prva zabilježena na fotografijama. Ona Williama McKinnleyja, 1897., prva zabilježena filmskom kamerom. William Harding je, 1921., bio prvi koji je na inauguraciju stigao automobilom. Inauguracija Calvina Coolidgea, 1925., bila je prva prenošena preko radija. Franklin Delano Roosevelt bio je prvi, 1937., čija inauguracija je održana 20. siječnja. Ukazom predsjednika Eisenhowera, 1957., taj datum i postaje savezni praznik. Trumanova inauguracija, 1949., bila je prva prenošena putem televizije. Clintonova, 1997., prva preko Interneta. Jimmy Carter je, 1977., izašao iz limuzine i pješke nastavio niz Pennsylvania Avenue, kao znak otvorenosti nakon tajnovitosti Watergate razdoblja. Reagan je, 1981., svečanost premjestio s istočnog pročelja Capitola na zapadno – simboličan, ali značajan potez za čovjeka koji je tražio promjenu smjera i za zemlju koja je uvijek na Zapad za mogućnosti gledala.
Dan inauguracije je vjerojatno najvažniji trenutak za Sjedinjene Države. Vrijeme novih početaka i vrijeme nade. Iznad svega, inauguracija je simboličan događaj. Prva Lincolnova, 1861., održana je pred zgradom Capitola još uvijek pod skelama. Prizor ostaje vječno urezan kao simbol zemlje u izgradnji. Svoj prvi govor Lincoln je završio riječima “Nismo neprijatelji nego prijatelji. Neprijatelji ne smijemo biti.” Šest tjedana nakon druge inauguracije, njegovog povijesnog drugog inauguralnog govora, održanog 1865., Lincoln je ležao mrtav, od ruke ubojice, ali njegove se riječi pamte.
Mnogo se očekuje od Obaminog govora – u nekoliko jezgrovitih i nezaboravnih rečenica treba iznijeti novu viziju Amerike, iznijeti je ne praznim frazama i kićenim rečenicama nego riječima koje će biti istinska inspiracija Amerikancima. Ne očekuje se, međutim, da će se zadržati na temi svog rasno miješanog porijekla; te potrebe oslobađa ga već sama činjenica da se nalazi na stubama Capitola!
