U Srebrenici, gdje su prije 13
godina srpske postrojbe masakrirale tisuće muslimanskih muškaraca i dječaka,
uhićenje vodje bosanskih Srba Radovana Karadžića obnovilo je sjećanja na gubitak
najmilijih.
Vodoskok na mjestu gdje su pokopane tisuće muškaraca i dječaka teče poput vječne rijeke suza. U memorijalnom centru Srebrenica-Potočari stoji oko tri tisuće grobova s bijelim nadgrobnim pločama kao vidljivi podsjetnik na najgori masakr u Europi od Drugog svjetskog rata. Posmrtni ostaci još pet tisuća žrtava nisu identificirani ili se vode kao nestali.
Postrojbe bosanskih Srba, u
kampanji etničkog čišćenja tog područja, ušle su u srpnju 1995. u to mjesto u istočnoj Bosni. Zarobljeni muškarci i
dječaci pogubljeni su streljanjem.
Preživjeli ne slave
uhićenje Radovana Karadžića, koji je - izmedju ostalog - optužen i za čelnu ulogu u
srebreničkom masakru.
Beriza Kandžetović, 48-godišnja majka dvoje djece, koja je izbjegla u Nizozemsku, upravo se vratila u Srebrenicu nakon što je saznala da su pronadjeni posmrtni ostaci njenog brata. Suprug joj je poginuo u obrani Tuzle. Njen otac je, takodjer, medju ubijenima u Srebrenici. Kaže da je uhićenje Karadžica došlo 13 godina prekasno.
'Pogledajte što su nam Karadžić i njegov ratni zapovjednik, Ratko Mladić
učinili' - dodaje ona, i pokazuje prema tisućama nadgrobnih spomenika. 'Kako sada da budem sretna zbog njegova
uhićenja. Sve je to bila igra'- kaže
Beriza Kandžetović, i pita zašto je irački predsjednik Saddam Hussein lociran i
uhićen relativno brzo, ali ne i Karadžić.
Na kraju dodaje da uhićenje Karadžića, i njegovo izručenje tribunalu u
Hagu, 'neće vratiti njenu obitelj'.
U Beogradu, gdje je Karadžić
uhićen, i gdje je živio i otvoreno se bavio alternativnom medicinom pod lažnim
identitetom, neki još uvijek u njemu vide heroja.
Fotografije Karadžića i Ratka Mladića, protiv kojeg je takodjer podignuta
optužnica za ratne zločine, i koji je još uvijek u bijegu, vise na zidu u
jednom baru u Begradu. Pored njih je i
fotografija bivšeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića, koji je umro
u pritvoru u Hagu, prije nego je njegovo sudjenje okončano.
Postoje navodi da je sam Radovan Karadžić često zalazio u ovaj bar. Nitko ga nije prepoznao, jer je imao dugu bijelu bradu i kosu. Nedaleko ovog bara je i zgrada u kojoj je, kako kažu vlasti, Karadzic je živio nekoliko posljednih godina. Na zgradi je grafit na kome piše "ovo je ulica Radovana Karadžića."
Neki kažu da im nije jasno
zašto bi se Karadžića trebalo isporučiti tribunalu u Hagu, dok neki Beogradjani
jasno podržavaju njegovo uhićenje
i smatraju da je to najbolji put za njihovu zemlju da 'pokopa prošlost i pridruži
se Europi'.
No ovakva razmišljanja umjerenijih stanovnika Srbije nedovoljna su utjeha Bošnjacima
koji još uvijek pokapaju svoje najmilije u Srebrenici, pored fontane u
memorijalnom centru u Potočanima, nedaleko spaljene tvornice i razrušenih
domova.
