Jutors je u Mornaričkom medicinskom cnetru u Bethesdi, pokraj Washingotna, umro član Zastupničkog doma američkog Kongresa Tom Lantos. Do njegve smrti dolazi mjesec dana nakon što je najavio da se neće ponovno kandidirati na izborima za Kongres.
Svi koji se bore za poštivanje ljudskih prava, kongresmenu Lantosu duguju vrlo mnogo, za sve godine njegova angažmana u borbi za ljudsko dostojanstvo – izjavila je Jennifer Windsor, direktorica ne-vladine ustanove Freedom House. Ona smatra da će na području borbe za ljudska prava nakon Lantoševa odlaska ostati ogromna praznina.
Tom Lantos je 1983. godine bio jedan od osnivača Kongresnog kluba za ljudska prava koji se zalagao za veću pomoć disidentima u sovjetskom bloku, a kasnije i u drugim regijama svijeta – svugdje gdje su kršena ljudska prava. Do smrti bio je utjecajni predsjedatelj Odbora Zastupničkog doma za međunarodne odnose.
Bivši američki diplomat Marc Palmer prisjeća se da Tom Lantoš tih godina nije prezao niti od ne-tradicionalnih poteza za jednog političara, samo kako bi pridonio svrgavanju nekog od svjetskih tirana: "Bio je voljan susresti se s diktatorima poput Gadafija, kada to u političkom smislu, na američkoj, domaćoj sceni, nije bilo baš popularno. Tom Lantos je smatrao da je važno da se te zatvorene zemlje otvore, da se diktatori svrgnu s vlasti. Smatrao je da će se to najbrže dogoditi ako ih on i osobno kontaktira. Zbog toga, on se susreo i s Gadafijem i sa sjevernokorejskim čelnicima, te s mnogim drugim tiranima."
Charles Gati, predavač na Sveučilištu Johns Hopkins u Washingtonu, bio je dugogodišnji prijatelj Toma Lantoša, i pratio ga je na nizu njegovih putovanja. Gati kaže da je Lantoševo zanimanje za ljudska prava rezultat njegove životne priče: "Kod njega je posebno izražena netrpeljivost prema svakom totalitarizmu. On strasno mrzi diktatore, mrzi političare koji diskriminiraju ljude na temelju njihove rase, nacionalnosti ili vjere."
Tom Lantoš je rođen u Mađarskoj 1928. godine i jedini je član američkog Kongresa koji je preživio nacistički holokaust. U Sjedinjene je Države stigao kao izbjeglica 1947. godine. Marc Palmer, bivši američki veleposlanik u Mađarskoj kaže da jeTom Lantoš upravo zbog toga smatrao svojim najvećim životnim postignućem – vlastoručno rezanje bodljikave žice na granici Austrije i njegove rodne Mađarske, krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. "Najviše se spominje pad Berlinskog zida, međutim mnogi zaboravljaju da je prije Berlinskog zida pala bodljikava žica na austrijsko-mađarskoj granici" - kaže Marc Palmer.
Neki Lantoševi kritičari tvrde da je njegovo zalaganje za slobodu malih nacija često narušavalo geopolitičku stabilnost. Lantoš je primjerice početkom devedesetih bio snažan pristaša jugoslavenskih republika koje su željele postati nezavisne države. Charles Gati podsjeća međutim da pokreti za nezavisnost nisu nastali zahvaljujući političarima poput Lantoša. On je jedino podržavao želju tamošnjih naroda da budu slobodni – kaže Charles Gati: "Jugoslavija se raspala zato što su to željeli tamošnji narodi. Sumnjam da je angažman vanjskih čimbenika - primjerice njemačko priznanje Hrvatske ili neka Lantoševa izjava – bio odlučujući. Tom Lantoš je jedino ohrabrivao narode koji su se borili za slobodu, primjerice kosovske Albance."
Marc Palmer kaže da je ovaj demokrat iz Kalifornije bio jedan od prvih američkih političara koji je shvatio da je globalno širenje slobode – interes Sjedinjenih Država. 'On zaista smatra da je u našem geostrateškom interesu da zemlje poput Rusije, Kine, arapskih država, postanu demokratske zemlje' – kaže ovaj američki diplomat.
Osamdesetgodišnji Tom Lantos je odlazak u mirovinu najavio nakon što mu je dijagnosticiran rak jednjaka prošli mjesec, no namjeravao je i dalje biti angažiran u borbi za poštivanje ljudskih prava.
