U Beču danas počinje sastanak država potpisnica Sporazuma o konvencionalnim snaga u Europi, koji su 1990. godine zaključili NATO savez i tadašnji Varšavski ugovor. Ovogodišnji je sastanak sazvan zbog toga što je Rusija najavila da više neće poštivati ovaj međunarodni sporazum. O razlikama između Zapada i Rusije na ovom području – u prilogu Andrea de Nesnere.
Sporazum o konvencionalnim snagama u Europi ograničava broj vojnih zrakoplova i helikoptera, teškog topništva, tenkova i kopnenih divizija na cijelom kontinentu – od Atlantika do Urala.
Bivši američki ambasador pri NATO savezu Robert Hunter kaže da je glavni cilj bio smanjiti ogromnu superiornost Varšavskog ugovora kada su u pitanju konvencionalne vojne snage: "Sporazum spada u nasljeđe hladnog rata. Prvotno je stvoren kako bi se postigla transparentnija ravnoteža između dva vojna bloka. Konačni je cilj bio smanjiti mogućnost da dođe do sukoba. Također, cilj je bio – smanjiti trošenje na vojsku, za sukob koji se zaista činio sve nevjerojatnijim. Sporazum je također ograničio broj ciljevi teškog topništva ili tenkovskih brigada. Također, kada se snage premještaju s jedne lokacije na drugu, mora se obavijestiti druga strana."
No, manje od godinu dana nakon što je sporazum potpisan, Varšavski se ugovor raspao, a u studenom 1991. prestao je postojati i Sovjetski savez. Sporazum o konvencionalnim snaga u Europe odjednom je zastario – kaže Wade Boese iz privatne znanstvene firme Arms Control Association: "Države potpisnice su 1999. godine zaključile da je sporazum i dalje važan, ali da se trebaju unijeti neke promjene, kako bi se prilagodio stvarnosti. Na početku je sporazum uspostavljao ravnotežu između dva vojna bloka, sada on postavlja ograničenje kada je u pitanju vojska svake od zemalja potpisnica. U tome se sastoji revidirana verzija ovog sporazuma."
Sporazum ne stupa na snagu sve dok ga ne ratificira svih 30 potpisnica. Do sada su ga međutim ratificirale tek četiri – Ukrajina, Bjelorus, Kazahstan i Rusija.
Članice NATO saveza ne žele ga ratificirati sve dok se ruska vojska nalazi u dvije neovisne zemlje, Gruziji i Moldovi. Iz Gruzije su povučene neke ruske postrojbe, no situacija u Moldovi je najkritičnija – kaže Wade Boese.
Robert Legvold, vojni stručnjak koji predaje na sveučilištu Columbia u New Yorku, objašnjava rusku poziciju: "Rusi tvrde da ono što se događa u Gruziji i Moldovi nema veze sa Sporazumom o konvencionalnim snagama u Europi. Prema njihovom mišljenju, ruska vojna nazočnost o separatističkoj pokrajini Transdnestria u Moldovi, kao i u Gruziji, nije razlog da se sporazum ne ratificira."
Ruski predsjednik Vladimir Putin je u travnju najavio mogućnost moratorija na provođenje ovog sporazuma – u znak neslaganja s činjenicom da njegova promijenjene verzija nije ratificirana niti u jednoj državi NATO saveza.
Upravo je na Putinov zahtjev sazvan ovotjedni sastanak u Beču.
Ova prijetnja ruskog predsjednika dolazi u trenutku ionako povećanih napetosti između Rusije i NATO saveza – zbog najavljenog postavljanja američkog protu-raketnog štita u Poljskoj i Češkoj, te zbog NATO-vog korištenja baza u Rumunjskoj i Bugarskoj.
Rusi ovakve poteze smatraju ulaskom Zapada na 'njihov' teritorij – kaže Robert Hunter: "Moram reći da Rusi nisu potpuno u krivu. Prije deset godina sklopljen je sporazum između NATO saveza i Rusije u kojem je NATO savez postavio sam sebi određena ograničenja. Jedno od njih odnosilo se na postavljanje većih borbenih snaga u Središnjoj Europi. Rusi mogu reći da najavljeno slanje snaga NATO saveza u Bugarsku i Rumunjsku krši ovaj sporazum. Naravno, postoje i drugačija mišljenja. No, Putin nam očito poručuje: 'Rusija se vraća, mi smo opet jaki, ne možete nas više ignorirati.'"
Američko-ruske razlike dominirale su nedavno okončanim summitom skupine G8. Stručnjaci ne očekuju na strateškom planu neke skore dramatične promjene. Smatraju da je dobar znak što će se američki i ruski predsjednik početkom srpnja ponovno sastati, ovaj put u Sjedinjenim Državama.
