Američki novinari i ovog proljeća putuju uzduž i poprijeko Hrvatske, posebice Istre i Dalmacije, u misiji upoznavanja zemlje i informiranja svoje čitateljske publike. Becky Sue Epstein, urednica za jela i pića časopisa Intermezzo, upravo se vratila iz Hrvatske i s nama dijeli neke svoje utiske ….
Intermezzo, luksuzno opremljeni dvomjesečnik, počeo je izlaziti u Lexingtonu, u Massachusettsu, prije pet godina; namijenjen je nešto mlađoj skupini četrdesetogodišnjaka-profesionalaca koji “nemaju vremena čitati 6-7 različitih časopisa svakog mjeseca, već žele u jednom časopisu naći sve što ih zanima – dobra hrana, dobra vina i pića, uređenje doma, zanimljive, nove destinacije, putovanja…” Prodaje se u 23 zemlje, ima 280.000 pretplatnika.
Becky Sue Epstein sa časopisom je od prvih dana, kao urednica za jela i pića, ali ima već dugogodišnje iskustvo i s nizom američkih i britanskih specijaliziranih časopisa. Njena specijalnost su povijest gastronomije te aperitivi i desertna vina. Svaka putopisna priča za Intermezzo, ističe ona, uvijek sadrži komponente kulture i enogastronomije lokaliteta.
Za svog boravka u Hrvatskoj, imala je prilike vidjeti Zagreb i okolicu, Varaždin; taj dio puta, s još troje američkih novinara, bio je u organizaciji i na poziv Ureda Hrvatske turističke zajednice u New Yorku. Potom se uputila u Istru i Dalmaciju, u vlastitom aranžmanu.
“Moj je fokus bio na vinima i hrani, za one koji žele putovanja temeljena na enogastronomiji, ne toliko na povijesti, arhitekturi… iako, naravno, kad ste jednom tamo, ne možete zanemariti te aspekte, oni su tako prisutni i očiti. Ono o čemu kanim za Intermezzo pisati bit će duga vinogradarsko-vinarska tradicija Hrvatske, ali ono što je još važnije, to je činjenica da je Hrvatska tek u zadnjih 10 godina dobila priliku i uvjete za razvijanje suvremene proizvodnje vina.”
Istarska Malvazija ju je posebno impresionirala… posjetila je vinarije Kozlović, Poletti, Matosević, Radovan… “Ti ljudi kreiraju identitet za Malvaziju, pridonose modernoj evoluciji te stare sorte, i to čine na najsuvremenije načine. Njihove su vinarije male, ali moderne – najsuvremenija oprema, vinifikacija… jedina je prepreka za širu afirmaciju tih vina, čini se, količina, ograničena proizvodnja, nedovoljno vina za tržište.”
Uz Malvaziju, za koju smatra da bi, kao lako bijelo vino, bila, na američkom tržištu, dočekana vro dobro, ugodno su je iznenadila i neka istarska crna vina, “sjajna su, naročito ona od više sorata – istarski vinari, očito je, prolaze kroz razdoblje eksperimentiranja, koliko koje sorte, barikirana, nebarikirana, koliko dugo odležavanje u bačvama od hrasta, kojeg hrasta…vrlo uzbudljiva vremena!”
Još nešto što je zamijetila u Istri i smatra pozitivnim i hvale vrijednim – svi spomenuti vinari ne promiču samo vina nego dok to rade, promiču i Istru, njenu povijest i kulturu. A njeguju i profesionalnu vezu i plodnu suradnju s vinarima u Friuliju.
Isti problem, međutim, koji je uočila u Istri, pratio ju je i u Dalmaciji. Brzo je, kaže, naučila izraz “drugi put” koji je, nažalost, čula na više mjesta, od više vinara, jer određenog vina, određene berbe, nisu više imali. “Nevjerojatno i ludo, sve se odmah proda!”
U Srednjoj Dalmaciji, Becky Sue Epstein posjetila je vinariju Bibich. “Vrlo zanimljiva vina,” rekla je, “nekoliko reservi, rosé od sorte syrah, Debit i zanimljiva priča o porijeklu naziva te sorte grožđa.” Nezaboravna, međutim, ostaju jela, obiteljski za nju pripremljena od svježih sastojaka i “prezentirana na način najboljih svjetskih restorana,” kao i njihovi vrhunski proizvodi, dodala je - maslinovo ulje, med, suhe smokve te bademi kakve još nigdje nije probala. Šteta je velika, međutim, naglasila je, da put do takvog mjesta mora još uvijek biti pun znakova koji upozoravaju na opasnost od protupješačkih mina.
U Korčuli, osim što ju je osvojila ljepota mjesta, osvojilo ju je i rukatac, Maraština. “Vrlo lijepo vino, ali, začudo, svi su mišljenja da nije vrijedno izvoza.”
Onda je na red došao Pelješac i plavac mali i posjet vinarijama Dingač, Matuško, Grgić i Bura…
“Plavac mali mi je, zapravo, poznat, a da nisam ni znala…donijela sam natrag bocu Bura Dingača, otvorila ga i kušala zajedno s bocom Ravenswood Zinfandela, dva potpuno identična vina! Bila sam šokirana. Različite godine, ali grožđe, njegov karakter, suvremena vinifikacija, identična količina hrasta …nevjerojatno, ista vina!!”
Becky ne krije da je oduševljena ljepotom svih mjesta koje je posjetila, toplinom svih ljudi koje je srela, jelima i kvalitetom, svježinom sastojaka… ali ako treba izdvojiti jedan restoran, onda je Zigante, u Livadama, toga vrijedan, jer “i hrani i vinima, kao i njihovom sljubljivanju, pristupaju vrlo ozbiljno,” a od hotela, definitivno hotel San Rocco, u Brtonigli, “ima karaktera, nije kao neka druga bezlična mjesta, mali je i intiman, osjećala sam se kao kod kuće, a odlične su im i hrana i vinska lista.” Takva mjesta, rekla je, bit će od velikog interesa njenim čitateljima.
Na kraju, Becky Sue Epstein izrazila je želju i potrebu da u Americi postoji više informacija, da je na raspolaganju više brošura o raznim područjima, njihovim vinarijama, proizvođačima maslinovog ulja, s detaljnim kartama i drugim zanimljivostima. Također, kad je na Internetu tražila neke podatke o hrvatskim vinarijama, nije puno našla, mnoge vinarije nemaju svojih web siteova ili, pak, na njima nemaju dovoljno informacija.
“Lokalni turistički uredi bili su, istina, od velike pomoći, ali Hrvatska je nepoznata nama, doslovno nam je strana zemlja, ne znamo ni što da pitamo ni što da očekujemo dok tamo ne stignemo i nešto slučajno ne otkrijemo. Otprilike, kao Toskana prije 40 i više godina. Poželjno bi ovdje bilo više sadržajnog reklamnog materijala. Zato je i dobro da američki novinari i dalje dolaze i pišu o Hrvatskoj, o njenoj kulturi, njenim jelima i vinima, jer mi to kao da moramo čuti više puta prije nego shvatimo, u potpunosti. Ja sada mogu pisati o nekim vinima, o hrani, reći svojim čitateljima kamo da idu, što da traže, ali da nije bilo nekih prijatelja i kontakata i savjeta i ja sama bih puno toga propustila.”
Prva stvar koju će svojim čitateljima i savjetovati bit će malo više fleksibilnosti – idite, ali nećete znati što vas čeka dok tamo ne stignete. Druga stvar – na autocestama, dok vozite, dobro pazite na sve oko sebe, morate biti superoprezni! Također, Hrvatska, smatra Becky, više pažnje pridaje evropskim turistima, smještaj u mnogim hotelima neće ispuniti američka očekivanja. Neki hoteli u Zagrebu, primjerice, koji nose pet zvijezdica, u Londonu, recimo, ne bi dobili više od 3-4, zbog nedostatka određenog komfora i usluga.
Sve drugo, dodala je Becky Sue Epstein, dovoljno je, ipak, da se ona osobno u Hrvatsku želi vraćati više puta.
