Grančice crnogorice i zimzelena s ukrasima i lampicama, pokloni u živopisnim omotima – te i druge božićne tradicije prenose se s generacije na generaciju desetljećima, neke i pokoje stoljeće, i opisuju u nebrojenim knjigama, filmovima i televizijskim emisijama. Za mnoge Amerikance, upravo gledanje omiljenih filmova i televizijskih emisija s božićnom tematikom postalo je dio tradicionalnog svetkovanja.
Većina američkih domaćinstava povezana je na kablovsku ili satelitsku televizijsku mrežu sa 150 kanala; dakle, emisija s blagdanskom tematikom nudi se na pretek. No, prema Diane Werts, autorici nedavno obljavljene knjige, "Božić na televiziji", tri obiteljska klasika – sva tri crtana! – uvjerljivo su na čelu blagdanskih tradicija vezanih uz televizor: "Kada ljudi kažu 'Čekam na božićni Special', obično govore o emisiji "Charlie Brown Christmas", prvi puta emitiranoj 1965. Od 1964. godine, emitira se "Rudolf, crvenonosi jelen", a od 1966. "Kako je Grinč ukrao Božić", po knjizi Dr. Seussa.
Ova tri crtana klasika, omiljena kod više od tri generacije Amerikanaca, imaju jednaku temu. Upravo ta tema, kaže Diane Werts, gledatelje pogađa pravo u srce.
"Rudolph je izopćenik među jelenima jer ima crveni nos. Niti jedan drugi jelen nema crveni nos; dakle, nitko ga ne voli i on je usamljen samotnjak. Susreće se s nekim drugim istim takvim usamljenicima i udruženi upravo oni spašavaju Božić kada saonice Djeda Božičnjaka ne mogu proći kroz mećavu. Crveni Rudolfov nos osvjetljuje put i on postaje junak. Svi bismo željeli da se tako nešto dogodi i nama, da nas ljudi prigrle i zamijete kako smo specijalni. Ista se priča zbiva i u 'Božiću Charlieja Browna'" - objašnjava Diane Werts.
Kao i u dugogodišnjem stripu sa Snoopyjem, Peanuts, na kojemu se temelji ovaj crtani film, likovi su svi djeca. Ona ne oklijevaju s ruganjem Charlieju Brownu kada on odabere malenu, beživotnu smrekicu za natjecanje za najljepše božićno drvce. Kada drvce bude ukrašeno, i Charlie Brown se iskupljuje za ovu 'grešku'.
Iskupljenje se događa i Grinču u crtanoj verziji klasika Dr. Seussa, 'Kako je Grinč ukrao Božić'.
U priči se pojavljuje djevojčica koja 'hvata' Grinča kako krade poklone. Ona mu kaže: 'OK, ako baš trebaš poklone, onda je to u redu.' No, Grinč polako shvaća da 'Božić nisu samo pokloni', da je Božić puno više – i ljubav, i zajedništvo, i zajednica.
Optimističan i pun nade je i – kako podsjeća Diane Werts – najpopularniji božićni igrani film, koji se emitira u ove blagdanske dane: klasik redatelja Franka Capre, iz 1946, "It's a Wonderful Life", 'Divan život'. Glavni lik – koga tumači James Stewart – smatra da mu je život promašaj.
U filmu 'Divan život', lik Jamesa Stewarta namjerava se ubiti jer misli da mu je život promašen. Anđeo mu pokazuje kakav bi život bio drugima da njega nije bilo, odnosno koliko je on - za njegove bližnje - važna osoba. Mislim - kaže naša sugovornica - da taj film dotiče neke od naših najdubljih osjećaja duše: 'kakvo je značenje mog života? koja je vrijednost mog života?' "Ja se svaki puta rasplačem kada gledam taj film" - priznaje Diane Werts.
