Ovogodišnja Nacionalna konvencija Američke slavističke udruge, nedavno okončana ovdje u Washingtonu, pružila je priliku američkim slavistima da još jednom izmjene iskustva i utvrde gdje se u ovom trenutku nalazi američka znanost o jezicima, književnosti, politici i kulturi slavenskih naroda. Uz brojne panele o hrvatskim temama, ove je godine iz Zagreba stigla i izložba novoobjavljenih knjiga popraćena prikladnim katalogom.
Nacionalna konvencija počela je u četvrtak i na samom početku već je bilo nekoliko zanimljivih tema vezanih uz Hrvatsku, od kojih je možda najupečatljivija je bila ona o učenju hrvatskog kao drugog stranog jezika na sveučilišnoj razini u Sjedinjenim Državama. Lidija Cvikić koja predaje hrvatski od prošle godine na Sveučilištu Indiane dala je kratki uvid u stanje nastave hrvatskog jezika na sjevernoameričkom kontinentu.
Lidija Cvikić: Na američkim sveučilištima još uvijek se poučava hrvatski jezik kao jedan od tri jezika. Postoji nekoliko sveučilišta koja poučavaju samo srpski ili samo hrvatski, a na žalost, negdje se još uvijek uči srpsko-hrvatski. Poučavanje hrvatskog u Sjedinjenim Američkim Državama vrlo je specifično, ponajprije zbog toga što je studentska populacija sasvim različita od studentske populacije u nekim europskim zemljema. U europskim zemljama hrvatski jezik uče najviše slavisti, a u Americi to nije slučaj. Ovdje hrvatski jezik uče i studenti političkih znanosti, ekonomija, psihologije i samozaljubljenici u jezik.
Isti dan održan je i panel o liberalizmu u Sloveniji i Hrvatskoj između dva rata kojem je predsjedao Petar Vodopivec iz Centra za suvremenu povijest. Ivan Ante Runac sa Sveučilišta Michigan predsjedao je panelom pod naslovom Država i crkva u socijalizmu. Na tom je skupu iznio izlaganje profesor s njemačkog Sveučilišta Kiel Ludwig Steindorff pod naslovom Komisija za vjerska pitanja u Narodnoj Republici Hrvatskoj od 1945-1954. godine, a Jure Krišto iz Hrvatskog instituta za povijest održao je izlaganje pod naslovom Komunistički tretman predstavnika katoličke crkve nakon Drugog svjetskog rata. Jedan od panela bavio se odnosom popularne glazbe i politike u bivšoj Jugoslaviji. Na njemu je Catherine Baker iz Londona održala predavanje pod naslovom Kad Seve sretne Bregovića: folklor, turbofolk i granice hrvatskog glazbenog identiteta.
U petak je Ellen Elias Bursac predsjedala panelom pod naslovom Podučavanje sva tri jezika: bosanski, hrvatski i srpski koji se također bavi problematikom nastave ovih jezika na visokoškolskoj razini. Ellen Bursac održala je i izlaganje o Augustu Šenoi i povijesnom romanu na panelu o povijesnim romanima u Austro-Ugarskoj. U subotu je održan panel o srpskim, slovenskim i hrvatskim povijesnim udžbenicima nakon raspada Jugoslavije. U nedjelju održan je i skup o Marinu Držiću kojem je predsjedala Nataša Milas sa Sveučilišta Yale. Dodajmo tome da su održana još dva za Hrvatsku posebno zanimljiva panela – jedan o kulturi jugonostalgije na kojem je Dragana Obradović iz Londona održala izlaganje pod naslovom Raseljenost umjetnosti i tijela Dubravke Ugrešić, a drugi o pitanjima vojnih invalida u Hrvatskoj nakon raspada Austro-Ugarske.
Hrvatsku zastupljenost na ovom skupu američkih slavista svakako zaokružuje i izložba hrvatskih knjiga objavljenih u posljednje dvije godine koja je bila popraćena i prikladnim katalogom na engleskom. Predgovor katalogu napisao je Ante Stamać, a njegovi su autori Srečko Lipovčan i Anita Šikić. Ona kaže da se izložba naslanja na osnovnu tezu kako hrvatski jezik i književnost unutar slavističkih studija zapravo znači nešto drugo.
Anita Šikić: Naime, izložba knjiga priređena ovim povodom obuhvatila je 34 hrvatska nakladnika i 284 naslova. To su žanrovski vrlo raznolike knjige od gramatika, rječnika do znanstveno-stručne literature.
Recimo i to da su kroatisti među američkim slavistima iskoristili ovaj skup i održali godišnji sastanak svoje udruge koja djeluje u sklopu američke slavističke udruge, osnovana je 1988. godine, ima četrdesetak članova, a na čelu joj se nalazi profesor Ante Čuvalo sa sveučilišta Joliet u Chicagu.
