Ovotjednu godišnju Nacionalnu konvenciju američke slavističke udruge iskoristili smo i za razgovor s Vinkom Grubišećm, predstojnikom prve i jedine katedre za hrvatski jezik i kulturu na nekom sveučilištu na sjevernoameričkom kontinentu.
Otkako je osnovana katedra za hrvatski jezik i kulturu na Sveučilištu Waterloo u Kanadi 1988. godine kroz nju je prošlo oko tisuću studenata. Profesor Grubišić govori o izazovima s kojima je bio sučeljen ovaj jedinstveni poduhvat prije skoro dvadeset godina.
Vinko Grubišić: Kad smo počeli nije bilo nikakve više-manje priručne literature, tako da sam sam morao pripremiti dvije knjige Elementary Croatian. Već smo od početka imali redovite tečajeve i dopisne tečajeve, što je korisno u ovakvim državama gdje su udaljenosti ogromne. Međutim, kasnije su se ti dopisni tečajevi pokazali malo prekomplicirani zbog pošte. Međutim, danas imamo tečajeve hrvatskoga na Internetu.
Vinko Grubišić kaže da njegova katedra nije iskusila neke veće promjene nakon raspada bivše jugoslavenske države, jer je od svog osnutka bila usredotočena isključivo na hrvatski jezik i književnost. Međutim, na mnogim američkim sveučilištima gdje se predavao tzv. hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski, još godinama nisu bile napravljene prilagodbe.
VG: Danas se više-manje hrvatski jezik srećom proučava odvojeno i kao jezik i kao književnost, posebice suvremena književnost. Mi na Sveučilištu Waterloo imamo deset tečajeva hrvatskog jezika, književnosti i kulture. Naravno najviše je tečajeva iz jezika, ali imamo i predmet suvremena književnost te dva predmeta iz kulture: prvi je od početaka do 1835. godine, a drugi od tada pa do danas.
Profesor Grubišić kaže da među njegovih pedesetak kanadskih i američkih studenata godišnje većina korijene vuče iz Hrvatske.
VG: Većinom su to djeca hrvatskih iseljenika, ali ima i onih drugih koji nemaju nikakve veze s Hrvatima i koji žele naučiti hrvatski iz kojekakvih motiva, komercijalnih, turističkih rodbinskih itd.
Vinko Grubišić profesor je na katedri za hrvatski jezik i kulturu pri kanadskom Sveučilištu Waterloo od njena osnivanja 1988. godine. Sljedeće godine – rekao nam je – odlazi u mirovinu, a potraga za njegovom zamjenom već je u tijeku.
