U Washingtonu se još uvijek osjećaju posljedice gotovo tektonske promjene koja je nastupila u utorak navečer, porazom Republikanske stranke na izborima za Kongres. Posljedice su se počele osjećati već sljedećeg jutra: predsjednik Bush zamijenio je ministra obrane, Donalda Rumsfelda, vjerojatno najkontroverznijeg člana njegova kabineta.
Demokratska stranka je osvojila većinu u oba doma Kongresa - i u Zastupničkom domu i Senatu. Demokrati su bili u manjini dugih 12 godina, od 1994. Čelnica demokrata u Zastupničkom domu, Nancy Pelosi izjavila je da će - kada je u pitanju američki angažman u Iraku - njezina stranka u sljedećih nekoliko mjeseci ponuditi 'svjež pristup'. "Ne smijemo nastaviti starim putem, koji je se pokazao katastrofalnim. Nadam se da ćemo s predsjednikom moći surađivati, tako da odredimo novi smjer, koji će voditi k rješavanju problema u Iraku."
Predsjednik George Bush složio se da postoji potreba za svježim pristupom, kada je u pitanju budućnost američke misije u Iraku. Da tako misli bilo je vidljivo već dan nakon izbora – predsjednik je zamijenio ministra obrane Donalda Rumsfelda, kojeg su – kada je Irak u pitanju - demokrati najčešće kritizirali. Donalda Rumsfelda će na čelu Pentagona zamijeniti Robert Gates, bivši direktor Središnje obavještajne agencije CIA-e.
Međutim, predsjednik George Bush je naglasio da vlada ne namjerava radikalno promijeniti politiku prema Iraku. 'Otvoreni smo za suradnju s demokratima, kako bis e situacija u Iraku popravila. Međutim, surađivat ćemo jedino ako nam je konačni cilj zajednički' – rekao je predsjednik Bush. "Negdje sam pročitao da je netko rekao – 'ako želimo uspjeti u Iraku, potreban nam je drugačiji pristup rješavanju tamošnjih problema'. Slažem se s tim – ako se tako postave stvari, onda imamo dosta zajedničkog. Međutim, ako je demokratima cilj da se što brže povučemo iz Iraka, bez obzira na ishod naše misije, onda će suradnja biti jako teška."
Obje se stranke slažu da su demokrati pobijedili na izborima za Kongres zbog toga što su njihove kritike sadašnjeg američkog angažmana u Iraku odražavale osjećaje većine građana. Larry Sabato, direktor je Centra za politička istraživanja na Sveučilištu Virginije. "Riječ je o vrlo važnoj izbornoj pobjedi Demokratske stranke. Pobjeda je zaslužena jer su se demokrati dobro pomučili da je na kraju i ostvare. Međutim, treba reći da im je administracija predsjednika Busha na izvjestan način olakšala posao – naime, predsjednik je prilično nepopularan, kao što je i nepopularan rat u Iraku."
Washingtonski analitičari prilično su skeptični kada su u pitanju najave političara o budućoj suradnji demokrata i Bijele kuće, u vezi iračkog problema. Evo što o posti-izbornoj atmosferi u Washingtonu misli John Fortier, analitičar američke političke scene koji radi u American Enterprise Institute. "Osjetna je promjena u atmosferi. Demokrati i neki neovisni stručnjaci – poput Radne grupe za Irak koju vodi bivši državni tajnik James Baker – predlagat će alternativne pristupe ovom problemu. To će biti priličan pritisak na predsjednika, da mijenja politiku. Međutim, na kraju, predsjednik je vrhovni zapovjednik i prema ustavu – kada je u pitanju vanjska politika – on ima mnogo veće ovlasti nego Kongres ili takvi neovisni akteri. On će saslušati savjete sa strane, i treba vidjeti hoće li ih poslušati i koliko će biti voljan promijeniti politiku."
Bez obzira na to, posljednje dvije godine predsjedničkog mandata Georgea Busha bit će mnogo drugačije od prethodnih šest – kada je u Kongresu većinu imala njegova, Republikanska stranka. Događaji koji slijede – ne samo rasprava o Iraku – bit će svojevrsni test za predsjednika Busha, koji će pokazati je li voljan ulaziti u kompromise s demokratima. Larry Sabato objašnjava nastalu situaciju. "Dominacija predsjednika Busha američkom političkom scenom ovim je izborima službeno okončana. Kako njegova stranka više nema većinu u Kongresu, predsjednik pri imenovanju visokih vladinih dužnosnika mora čekati da Senat – koji sada drže demokrati - potvrdi nominaciju. Predsjednik više ne kontrolira niti raspodjelu proračunskog novca, jer tu glavnu riječ vodi Zastupnički dom, gdje su također sada demokrati u većini. Zbog toga, predsjednik će morati tražiti kompromis – što nije njegova jaka strana."
I demokrate očekuju ozbiljni izazovi. Primjerice, demokrati moraju uvjeriti američku javnost da je njihova stranka sposobna zaštiti naciju, kada je u pitanju terorizam i izazovi u inozemstvu. Demokrate još od vijetnamskog rata prati glas da su slabiji kada su u pitanju geopolitički interesi Amerike te obrana njezinih interesa na svjetskoj sceni. Osim toga, moguće je da će u Demokratskoj stranci doći do podjela – između liberalnijeg krila koje će se na različite načine pokušati 'osvetiti' republikancima te umjerenije struje koja će, možda, predlagati da se s republikancima uđe u kompromis, kada je u pitanju usvajanje novih zakona.
Tim Curran, glavni urednik časopisa Roll Call – publikacije koja prati rad Kongresa – kaže da će se s ovim problemom posebno morati uhvatiti u koštac Nancy pelosi, demokratska zastupnica iz Kalifornije koja će najvjerojatnije postati predsjedateljica Zastupničkog doma Kongresa. "Nancy Pelosi će vrlo oprezno voditi demokrate, pazeći da ne ode previše ulijevo. I ona i neki drugi demokratski čelnici na Capitol Hillu već su dali na znanje da će u vezi s tim, biti vrlo oprezni."
Tim Curran, a i ostali analitičari, objašnjavaju ovu opreznost demokrata činjenicom da je njihova izborna pobjeda izvojevana zahvaljujući glasovima umjerenih, često neovisnih glasača – kojima je najvažnije rješavanje životnih problema, a ne političko prepucavanje demokrata i republikanaca. Ta je činjenica očita i u sastavu Kongresa, gdje među demokratskim zastupnicima ima mnogo takozvanih 'umjerenih' ili 'konzervativnih demokrata' koji ne dolaze u Washington da bi se 'osvećivali' predsjedniku Bushu, već žele zakonodavnim putem rješavati probleme građana – primjerice poboljšati školstvo i zdravstvo, reformirati imigracijski sustav ili ojačati ekonomiju.