Washingtonska muzejska ustanova Smithsonian, u cijem sastavu se nalazi vec 16 muzeja (zadnji, Muzej americkih Indijanaca, otvoren je 2004), objavila je nedavno svoj plan za izgradnju jos jednog – onog posvecenog povijesti i kulturi Amerikanaca africkog porijekla. Muzej ce se izgraditi na Nacionalnom Mallu gdje se nalazi i vecina drugih muzeja. Predvidja se da ce njegova izgradnja trajati oko 10 godina. Vise u prilogu Adama Phillipsa...
Prije nego sto otpocne izgradnja muzeja, treba obaviti jos puno drugih poslova – odabrati arhitekta, osmisliti i prikupiti zbirku predmeta i, od privatnih donatora, dobiti polovicu od predvidjene cijene kostanja, a ona iznosi negdje izmedju 300 i 500 milijuna dolara. Za odusevljenog Lonnieja Buncha, direktora novog muzeja, prva stvar na dnevnom redu je – kako prestati sa sirokim, sretnim osmjesima....
"Nasa je zelja da otvorimo mogucnost milijunima Amerikanaca da uzivaju i da bolje razumiju povijest Amerikanaca africkog podrijetla, da bolje razumiju ono bolno razdoblje ropstva, da nogom tupkaju uz glazbu Louisa Armstronga, da razumiju hrabrost onih koji su bili angazirani u pokretu za ljudska prava, ali da istodobno shvate kako je i nasa prica istinski americka. Za onoga koji zeli malo vise razmisljati na temu jednakosti i kako su se nasa shvacanja o jednakosti mijenjala, boljeg iskustva od afroamerickog nema. Ako zelite proniknuti u bitne vrijednosti otpornosti i optimizma i spiritualnosti, gdje cete ih naci nego u iskustvu Afro-Amerikanaca."
Lonnie Bunch takodjer izrazava uvjerenje da ce novi muzej predstaviti i realnosti crnackog iskustva, sa svim svojim slozenostima. Sadasnji priljev africkih imigranata i onih s karipskog otocja jasno pokazuje u kakvim je previranjima afroamericka scena, ali ona je to uvijek i bila. "Pogledajte samo na kolonijalno razdoblje u Americi kad su ovdje bili razni Afrikanci, govorili raznim jezicima, nisu poznavali jedan drugoga, cesto bili tradicionalni neprijatelji i onda se odjednom nasli u situaciji gdje su zajedno pokusavali stvoriti zajednicku, novu afroamericku kulturu. I danas, iako se ovo vrijeme razlikuje od 18. i 19. stoljeca, postoje velike paralele."
Za Kinshashu Holman Conwill, zamjenicu direktora novog muzeja, afro-americka povijest ne sastoji se samo od golih cinjenica, vec od zivota dozivljenog, prozivljenog i dijeljenog s drugima. Za nju, to je prava prica. "Prica koja zapocinje dolaskom prvog Afrikanca u Novi svijet i traje do danasnjeg dana. Prica o trijumfu i tragediji, prica o glazbi, znanosti, povijesti i umjetnosti."
Prica za koju ona zeli da je cuje narocito mladji narastaj Afro-Amerikanaca. "Neki mladi, o afro-americkoj povijesti, ne znaju onoliko koliko bi mogli...Cesto je to samo prica o ropstvu, ali ona govori i o otporu ropstvu. Ona govori i o junastvu, o ljudima poput Harriet Tubman, Sojourner Truth, Fredericku Douglasu...koji su, unatoc ropstvu, postigli tako puno. I u danasnjem svijetu, mladi se nose s mnogim izazovima. Nisu, istina, u okovima, ali pomanjkanje obrazovanja isto je jedna vrsta ropstva. Ako je njima poslo za rukom, u onim nemogucim uvjetima, onda moze i danasnjim mladima."
China Finney, osamnaestogodisnja Afro-Amerikanka iz Brooklyna, pozdravlja ideju Nacionalnog muzeja crnacke povijesti. "Vjerujem da su Amerikanci africkog porijekla, opcenito govoreci, udarili temelj Americi i stoga je potrebno da i mi imamo svoj muzej. Mene zanima prava povijest, ne ona iz udzbenika, nego povijest koja je realisticna i koja doista moze obrazovati ljude."
Nacionalni muzej afro-americke povijesti i kulture bit ce, kaze Lonnie Bunch, vrsta zrcala. "Zrcalo koje ce, s jedne strane, pokazivati gdje smo ostvarili svoje ideale, s druge – gdje nismo. No, vise od svega, pomoci ce nam svima da shvatimo kako je ova kultura, bez obzira sto o raznim pitanjima inace mislimo, kultura koja duboko djeluje na svakoga."
Ocekuje se da ce novi muzej otvoriti vrata do 2016. godine.
