U Washingtonu, u Senatu Sjedinjenih Država protekli je tjedan označio postupak potvrde Samuela Alita, suca saveznog apelacionog suda kojeg je predsjednik Bush jesenas nominirao za upražnjeno mjesto u Vrhovnom sudu Sjedinjenih Država. Već nekoliko dana, na Capitol Hillu, senatori iz obje stranke kandidatu za ovu najvišu sudsku instancu postavljaju vrlo teška pitanja, o često vrlo kontroverznim temama.
Pobačaj, prava rasnih manjina, zaštita okoliša… Sve su ovo prijeporne teme o kojima odlučuje Vrhovni sud Sjedinjenih Država. Američka javnost želi znati što o njima misli kandidat koji će – ako bude potvrđen – postati jedan od devet članova te najviše sudske instance u zemlji. Kao najakutnije posljednjih se nekoliko mjeseci nametalo pitanje opsega predsjedničkih ovlasti u okružju rata protiv terorizma.
Ovo je pitanje pogotovo zaokupiralo javnost nakon što je dnevnika New York Times nedavno izvjestio da je predsjednik George Bush, nakon terorističkih napada od 11. rujna 2001. godine, dopustio jednoj američkoj obavještajnoj službi da – bez sudskog naloga - prisluškuje telefonske razgovore nekih građana za koje se sumnjalo da su povezani s teroristima u inozemstvu. Prema američkom zakonu, za elektronsko praćenje komunikacija od strane vlasti potreban je nalog posebnog suda. No, Bijela je kuća u jesen 2001. godine očito smatrala da joj u novim uvjetima rata protiv terorizma, takav nalog nije uvijek potreban.
Evo kako je predsjednik George Bush nedavno prokomentirao ovu problematiku: "Imam li ja pravne ovlasti da tako postupam? Imam, apsolutno. Moje ovlasti proističu iz Ustava a i iz posebnih ovlasti koje je Kongres izglasao nakon terorističkih napada, a odnose se na korištenje sile."
Razmjeri predsjednikovih ovlasti na području nacionalne sigurnosti jedna su od najdugovječnijih tema američkog ustavnog prava. Pitanje posebno postaje akutno u vrijeme rata i značajnije nacionalne krize. Ustav predsjedniku – koji je također i vrhovni vojni zapovjednik - jamči izvršne ovlasti, ali ih podrobnije ne specificira. S druge strane, Ustav Sjedinjenih Država vrlo podrobno određuje ovlasti Kongresa. Posljedica toga su česti sukobi između zakonodavne i izvršne vlasti, u svezi s predsjednikovim ovlastima.
Predsjednik George Bush je u posljednjih nekoliko godina rat protiv globalnog terora često uspoređivao s klasičnim ratovima, koji su se tradicionalno vodili između država. Predsjednik Bush je tvrdio da ima pravo na ovlasti koje su imali i njegovi prethodnici kada je Amerika bila u ratu. Primjerice – da ima pravo narediti pritvaranje osumnjičenih za terorizam te njihovo neograničeno držanje u zatočeništvu, bez podizanja optužnice. Ili pak da – po njegovoj zapovjedi, a bez inače obaveznog sudskog naloga – obavještajne službe mogu provoditi elektronsko praćenje komunikacija, ako se sumnja da se veza održava s teroristima.
Nedavna anketa dnevnika Washington Post i televizijske mreže ABC pokazala da većinu Amerikanaca ne brinu ovakve proširene ovlasti predsjednika države – ukoliko je to dio obrane od terorizma. No, političari iz oporbene Demokratske stranke upozoravaju da su u opasnost stavljene građanske slobode. Senator Patrick Leahy je tijekom ispitivanja Samuela Alita, u postupku potvrde ovog kandidata za Vrhovni sud, rekao: "U vrijeme kada ova adminsitracija ima očitu namjeru da ojača svoje ovlasti i spriječi nadzor izvana, stajališta Samuela Alita vrlo su važna. Nama je vrlo važno da ustanovimo hoće li on biti sudac koji je neovisan od vlasti ili će pak biti tek surogat predsjednika koji ga je imenovao."
Mandat sudaca Vrhovnog suda je neograničen. Kako se američki sudski sustav temelji na načelu sudskog presedana, članovi Vrhovnog suda utječu na američku pravosudnu i političku scenu i desetljećima nakon što se okonča njihov mandat.
Samuel Alito izjavio je pred senatskim Odborom za pravosuđe da se on kao sudac ne ravna po političkoj ideologiji već odlučuje u skladu sa zakonom. On je također dodao da 'predsjednik nije iznad zakona' te da njegove ovlasti – bez obzira bio rat ili mir – nisu neograničene. "Naš je ustav na snazi i u doba mira i u doba rata. On štiti prava američkih građana u svim situacijama" - izjavio je Samuel Alito.
On međutim nije želio konkretno komentirati činjenicu da su posljednjih godina u Sjedinjenim Državama bili prisluškivani telefonski razgovori, odnosno čitana elektronska pošta, ljudi za koje se sumnjalo da su povezani s teroristima u inozemstvu…
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća Kongres je usvojio nekoliko zakona koji su ograničili ovlasti izvršne vlasti na obavještajnom planu i na planu nacionalne sigurnost. Jedna od tih mjera bio je zakon War Powers Act, koji je suzio predsjednikove ovlasti u svezi vođenja ratnih operacija, bez dopuštenja Kongresa. Takvo ograničavanje moći Bijele kuće i državnog aparata uopće bilo je posljedica Afere Watergate, rata u Vijetnamu te činjenice da su obavještajne službe nadgledale aktivnosti nekih američkih građana koji su bili posebno aktivni u protivljenju tadašnjoj službenoj politici.
Međutim neki stručnjaci tvrde da ovi zakoni u praksi nisu bili baš previše uspješni, te da je izvršna vlast - pogotovo predsjednici koji su slijedili nakon Richarda Nixona – vrlo brzo povratili svoju moć. Evo što o tome kaže David Adler, profesor povijesti na Sveučilištu Idaho State: "Kongres je nakon rata u Vijetnamu pokušao ojačati svoje ovlasti. Nažalost nije bio uspješan. Primjerice, iako Ustav vođenje rata smatra uvelike ovlašću Kongresa, predsjednik države danas ima na tom području ipak najveće prerogative, što Ustav nije predvidio."
Benjamin Kleinerman, profesor povijesti na Vojnom institutu Virginije, kaže da se Kongres posljednjih godina ustručavao da obnovi svoje prerogative na području nacionalne sigurnosti te tako suzi predsjednikove. Kongres se nadao – kaže ovaj stručnjak – da će to umjesto njega učiniti sudovi, posebice Vrhovni sud, odnosno da će upravo oni 'zauzdati' predsjednikove ovlasti na području javne sigurnosti na američkom teritoriju: "U prošlosti je to bilo najbolje riješeno: Kongres je promicao vlastite ovlasti, vis-a-vis predsjednika, i obratno. Danas, Kongres očekuje od Vrhovnog suda da nadgleda predsjednikove ovlasti i da ih sužava, umjesto da to sam čini. Drugim riječima, Kongres se nada da će to umjesto njega učiniti netko drugi - Vrhovni sud."
Ranije u svojoj karijeri - kao sudac saveznog suda, te kao odvjetnik u Ministarstvu pravosuđa - Samuel Alito je često bio prilično tolerantan prema izvršnoj vlasti, pogotovo kada je riječ o njezinom posezanju za novih ovlastima na obavještajnom planu odnosno na području državne sigurnosti. Međutim tijekom posljednjih nekoliko dana - za vrijeme ispitivanja u Senatu kojima je cilj donijeti odluku u njegovoj kandidaturi za Vrhovni sud – Samuel Alito je u više navrata rekao da je kao sudac uvijek presuđivao po zakonu, a ne u skladu s nekom političkom ideologijom. S tim u vezi ostaje upamćena njegova izjava da 'u Americi nitko nije iznad zakona, pa niti predsjednik države.'
