U Sjedinjenim Državama trenutno se vodi debata oko predsjedničkih ovlasti zbog bojazni da su nekim potezima Bushove administracije u ratu protiv terorizma možda ugrožene građanske slobode nekih Amerikanaca. Kako javlja Peter Fedynsky, određivanje granica predsjedničkih ovlasti konstantan je proces koji uključuje sve tri grane američke vlasti.
Demokratski senator Russ Feingold iz Wisconsina nedavno je u Kongresu osjetio potrebu da podsjeti Georgea Busha kako je predsjednik, a ne kralj. "Ako pogledate poteze Bushove administracije nakon terorističkih napada na Sjedinjene Države 2001. godine onda vidite da se stalno radilo o uzimanju dodatnih ovlasti".
No, na konferenciji za novinare u Bijeloj kući predsjednik Bush je oštro odgovorio na novinsko pitanje o sugestijama da predsjednik možda preuzima neke ovlasti koje druge grane vlasti ne mogu nadzirati. "Kad se kaže ovlasti bez nadzora onda se predsjedniku pripisuju neki diktatorski elementi, a takve sugestije snažno odbacujem".
Administracija ustraje da se radi samo o ponovnom uzimanju predsjedničkih ovlasti koje je Kongres oduzeo nakon skandala Watergate koji je doveo do ostavke Richarda Nixona. Dopredsjednik Dick Cheney obnašao je dužnost predstojnika Ureda predsjednika Geralda Forda, koji je naslijedio gospodna Nixona. "Danas smo slabiji kao institucija zato što smo učinili nerazborite kompromise u posljednjih 30 do 35 godina".
Danas su u pitanju predsjednikove ovlasti u doba rata. Prema nekim izvješćima, u sklopu rata protiv terorizma predsjednik je autorizirao prisluškivanje Amerikanaca. Aktivisti za obranu građanskih sloboda tvrde da to predstavlja kršenje četvrtog amandmana američkog Ustava. Taj amandman zabranjuje američkoj vladi da pretražuje građane bez sudskog naloga ili opravdane sumnje. Unatoč tome predsjednik tvrdi da je djelovao u okvirima zakona. "Imam ustavne obveze i ustavne ovlasti da zaštitim našu zemlju. Drugi članak Ustava daje mi takvu odgovornost i ovlasti potrebne kako bi je ispunio".
Konkretno, članak dva Ustava određuje da je predsjednik vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Predsjednik Bush nije prvi ratni čelnik koji je svoje ovlasti široko interpretirao, ili bio prozvan da traži sigurnost na štetu slobode. Abraham Lincoln je, na primjer, onemogućio sudske rasprave Amerikancima optuženima za nelojalnost tijekom Građanskog rata, te je trošio državna sredstva bez odobrenja Kongresa. Tijekom Drugog svjetskog rata predsjednik Franklin Roosevelt naložio je internaciju svih Amerikanaca japanskog podrijetla. Oni su naknadno pušteni uz novčano obeštećenje.
Danas Sjedinjene Države vode rat protiv terorizma koji bi mogao trajati znatno duže nego prijašnji ratovi, kaže profesor povijesti Stephen Hess, sa Sveučilišta George Washingtona. "To je ono što zabrinjava. Nameće se pitanje – želite li predati neke građanske slobode za nešto što je vremenski neograničeno i neodređeno. To je veoma teško pitanje".
Članovi pravosuđa već su dali neke svoje odgovore. Sudac James Robertson, član tajnog suda koji izdaje privremene naloge za prisluškivanje u slučajevima koji uključuju strane teroriste, James Robertson, dao je ostavku. Drugi sud ukorio je administraciju zato što je uporabila jednu argumentaciju za držanje osumnjičenog teroriste Josea Padille u zatvoru, a drugu argumentaciju za podizanje optužnice protiv tog američkog državljanina. Kongres je, pak, odbio predsjednikov zahtjev da se takozvani Patriotski zakon produži na neograničeno vrijeme.
Profesor Stephen Hess sa Sveučilišta George Washington kaže da i mediji igraju značajnu ulogu u kontroliranju vladinih akcija kao što su nedavna izvješća o navodnom postojanju CIA-inim tajnih zatvora u nekim zemljama Istočne Europe u kojima su ispitivani osumnjičenici za terorizam. “Tajna je otkrivena, a administracija i predsjednik su morali na to odgovoriti. Sustav tako funkcionira.“
Profesor Hess dodaje da su birokracija, nevladine organizacije, razne privatne skupine i glasači također važne karike u sustavu kontrole i nadzora vladinih ovlasti.
