Dok se borbe u Iraku nastavljaju, Sjedinjene Države upućuju u tu zemlju sve više pripadnika Nacionalne garde. To su građani koji imaju civilne poslove koji jedan vikend mjesečno služe vojsci. Nacionalna garda obično se aktivira pri gašenju šumskih požara ili za održavanje reda u slučaju katastrofa ili nekih drugih važnih događaja od lokalnog značaja. Sada, kada pripadnici Nacionalne garde pogibaju u Iraku, okrutna stvarnost rata pogađa sve više zajednica diljem Sjedinjenih Država.
U saveznoj državi Georgiji 11 gardista poginulo je u tri bombaška napada što su prve žrtve u Nacionalnoj gardi Georgije od II svjetskog rata. Naš novinar posjetio je obitelj jednog poginulog vojnika.
Daphanie Kinlow sjedi na krevetu s rukama obavijenim oko velike kartonske kutije."Ovo je kutija Jamesa Kinlowa. Ovo je moja vremenska kapsula".
U kutiji se nalaze isječci novinskih izvješća o pogibiji njenog supruga te više desetaka karata u kojima joj ljudi diljem zemlje izražavaju sućut. Velik broj njih ona uopće ne poznaje. "Dirnuta sam time kako su mi izrazili zahvalnost za žrtvu koju je moj suprug podnio. Jednog dana to ću podijeliti s mojim unucima".
35-godišnji James Kinlow i trojica njegovih kolega poginuuli su kad je njihovo vozilo naletjelo na eksplozivnu napravu tijekom ophodnje u Bagdadu. Njegova supruga kaže da je znala da nešto nije u redu čim joj se nije javio. Tog dana ostala je duže na poslu u školi, nedaleko od njenog doma u mjestu Thompson u saveznoj državi Georgiji. Prisjetila se kako joj je njen suprug rekao da će u slučaju njegove smrti doći dvojica vojnih dužnosnika da joj priopće vijest. "Podigla sam pogled i vidjela kako mi se niz hodnik približavaju dva muškarca u odijelima.Rekla sam: O moj bože".
Ušli su u jednu prostoriju gdje joj je jedan priopćio da joj je suprug poginuo. Jedan od njih bio je kapelan i dobro se držao no drugi, koji je čitao telegram, nije ga mogao dovršiti. Kako kaže gospođa Kinlow, jecao je zajedno s njom. General bojnik David Poythress zapovjednik je Nacionalne garde Georgije. Kako kaže, pogibija svih tih vojnika u kratkom vremenu nanijela je udarac vojnoj zajednici Georgije. "To je kao smrt u obitelji. Bolno je za svakoga tko je uključe. Naravno, najteže je obiteljima poginulih, ali i njihovoj široj obitelji u Gardi".
Većina od devet tisuća pripadnika Nacionalne garde Georgije služila je u Iraku u protekle dvije godine no ovo su prve žrtve u šest desetljeća. General Poythress dodaje: Morali smo naučiti kako se održavaju pogrebi s vojnim počastima. Sin Jamesa i Daphanie Kinlow, 15-godišnji Chauncey kaže da nikada neće ići u vojsku. Daphnie dodaje da je njen suprug govorio o odlasku u Irak kao o uzvišenoj misiji kojom će njihov sin i 10-godišnja kćerka Chelsea biti sigurniji u budućnosti. Ona je izražavala bojazan da pripadnici Nacionalne garde nisu jednako pripremljeni kao redovni vojnici, ali ju je njen suprug pokušavao uvjeriti da jesu. Na kraju, kaže ona, nikavi vježbe i pripreme ne bi ga spasile. "Tko može znati da je u mrtvoj životinji pokraj ceste postavljena bomba. Nitko vas za to ne može pripremiti".
Gospođa Kinlow nije se slagala sa svojim suprugom oko situacije u Iraku. ali mu to nikada nije rekla. "On je bio vojnik, moj vojnik, i neovisno o tome što sam ja mislila o ratu, našoj vladi, predsjedniku Bushu i bilo kome drugome, on je bio moj vojnik, a ja mom vojniku dajem podršku".
James Kinlow je sahranjen nakon posljednjeg ispraćaja u crkvi i Lincoltonu, crkvi u koju je išao od ranog djetinstva.
