Desetgodišnjica operacije "Oluja" prošla je relativno neopaženo u europskim medijima. Tema nije atraktivna, čak ni u ove ljetnje dane, pogotovo ne u konkurenciji s terorizmom, 60. obljetnicom Hirošime ili problemima s Iranom.
Agencijski izvještaji uglavnom se osvrću na dva elementa, prvi da je akcija postavila temelje mirovnom rješenju u regiji, a drugi da su nesankcionirane posljedice vala nasilja nakon vojno - redarstvene operacije skupa s još neriješenim pitanjem izbjeglica ponovno nategnule hrvatsko – srpske odnose, s tim da se žešći tonovi čuju na srpskoj strani.
"Oluja" se doživljava različito, Hrvati je s razlogom slave, Srbi je obilježavaju s gorčinom, ističe se u malobrojnim člancima na temu operacije. Ova dvojnost u tumačenju jednog događaja provlači se kroz sve medije. Izvještaji iz Beograda pokrivaju sudbinu izbjeglica i daju velik prostor pozivima srpskih čelnika da se osudi etničko čišćenje. U ovom se kontekstu, ali isključivo kao kuriozitet, spominje i uskrsla vlada RSK sa obećanjima o dizanju sudskih tužbi.
Agencije pak citiraju izjave hrvatskog vrha sa svečanosti u Kninu ističući pomirljive tonove i pozive na špiru regionalnu suradnju (i, naravno, ne zabiravljajući upozoriti na ispade umirovljenih generala i žviduke predsjedniku) . Agencije različito čitaju "Oluju", zapadnim je ona vojna akcija oslobađanja okupiranog dijela Hrvatske, ruskima istjerivanje Srba.
Članak Markusa Tannera, izvjestitelja The Independenta i svjedoka balkanske drame, bavi se, kako je autor opisao, "tragičnim slučajem izmišljanja srpske države". "Nečasna je tvorevina protjerala časne ljude", zaključuje Tanner prisjećanje. U dvojbama oko "Oluje" ističe se potreba suđenja odgovornima za zločine kako bi legitimna operacija bila oslobođena od tereta teških kršenja ljudskih prava i dobila svoje zasluženo mjesto u povijesti. Hrvatska je na putu prema Europi zaustavljena radi manjkave suradnje s kaznenim sudom i generala – bjegunca optuženoga da je odgovoran za kampanju nasilja, podsjećaju izvještaji.
