Tijekom drugog svjetskog rata, američka vlada izgradila je u brdima savezne države New Mexico na američkom jugozapadu cijeli tajni grad – Los Alamos. U Los Alamosu se nalazio super-tajni nuklearni laboratorij, u kojem je prije 60 godina, proizvedena prva atomska bomba. Prilog Debore Block.
16. srpnja 1945. američka je vlada na zabačenom poligonu u New Meksiku izvela prvu nuklearnu probu. No, pripreme za taj trenutak počele su tri godine ranije u Nacionalnom laboratoriju u Los Alamosu. Ekipa znanstvenika, od kojih su mnogi bili izbjeglice iz Europe, radila je u Los Alamosu i u još dva znanstvena objekta u Sjedinjenim Državama na razvoju atomske bombe. Sjedinjene Države su kroz "Projekt Manhattan" pokušavale razviti atomsku bombu prije nacističke Njemačke.
Jay Weschler testirao je eksplozive za Projekt Manhattan u Los Alamosu. Kako kaže, u početku uopće nije znao na čemu radu. "Kasnije je naš cilj postao očitiji zahvaljujući opremi koju smo skupljali i koristili".
Osam tisuća ljudi, koji su 1945. živjeli u Los Alamosu, kao da je nestalo s lica zemlje – živjeli su u potpuno izoliranoj zajednici. Da bi ušli u Los Alamos, ili izišli iz njega, trebale su im posebne propusnice. Onima izvan Los Alamosa nisu uopće smjeli reći gdje žive. Znanstvenici, predvođeni istaknutim fizičarom Robertom Oppenheimerom, često su radili bez prestanka. Njihov rad rezultirao je sastavljanjem tri atomske bombe - jedna je upotrijebljena u prvom nuklearnom testu u New Mexicu, a druge dvije bačene su na Hirošimu i Nagasaki, što je ubrzalo kraj Drugog svjetskog rata.
Jay Weschler kaže da se nije protivio korištenju nuklearnih bombi protiv japanske vlade. "Rat u Japanu vodio bi se još dugo, uz gubitak velikog broja života na obje strane. Zato se korištenje bombi da bi se rat okončao činilo kao vrlo razumno rješenje, pogotovo u to doba".
Peter Kuznick, profesor povijesti i stručnjak za nuklearne studije na Sveučilištu American ovdje u Washingtonu, smatra da Amerikanci u tome nisu bili u pravu. " Američki narod vjerovao je da se samo nuklearnim bombama rat može okončati brzo i da se samo tako može izbjeći invazija, u kojoj bi bile ubijene stotine tisuća njihovih sunarodnjaka. S te točke gledišta, bacanje atomskih bombi na Hirošimu i Nagasaki bilo je opravdano".
Ipak, profesor Kuznick vjeruje da je američka vlada preuveličavala situaciju, te da je pogotovo preuveličavala broj mogućih američkih žrtava u invaziji Japana. "Za Hirošimu i Nagasaki nije bilo vojnog opravdanja. Japanci su se pokušavali predati".
U to vrijeme bilo je i onih, uključujući neke vojne čelnike, koji su vjerovali da je korištenje atomske bombe nemoralno. Nakon rata, laboratorij u Los Alamosu nastavio je raditi na nuklearnim bombama, proizvevši još jaču hidrogensku bombu. Jay Weschler ostao je u laboratoriju i nakon kraja Drugog svjetskog rata, u razdoblju Hladnog rata. "Tijekom Hladnog rata predano sam radio na nuklearnom oružju. Ne bih bio tako predan da nisam vjerovao da, ako budemo dovoljno snažni, nuklearno oružje neće upotrijebiti nitko".
U to su vrijeme pristaše nuklearnog oružja tvrdile da se niti Sjedinjene Države niti Sovjetski Savez ne bi usudili započeti nuklearni rat. Peter Kuznick smatra da je to uvjerenje bilo pogrešno. "Ne vjerujem da se prava sigurnost može temeljiti na takvom odvraćanju. Problem s odvraćanjem je da, ako zakaže, svijeta više neće biti. Kada se radi o nečemu tako važnom, ne treba se uzdati u odvraćanje".
Jay Weschler vjeruje da je nakon Hladnog rata trebalo uništiti sve nuklearno oružje. "Nakon raspada Sovjetskog saveza, mislio sam da nuklearno oružje više ne bi trebalo postojati. Mislim da nema načina da se ono upotrijebi na koristan način, kao rješenje za neku političku situaciju. Nažalost, mi baš ne predstavljamo dobar uzor, jer govorimo o proizvodnji novog nuklearnog oružja, a čuvamo i postojeće zalihe".
Kathleen McGinnis radi na nuklearnim pitanjima za privatnu znanstvenu organizaciju Centar za strateške i međunarodne studije u Washingtonu. Gospođa McGinnis smatra da Sjedinjene Države trebaju očuvati svoj nuklearni arsenal. "Nuklearno oružje nam treba, jer ga imaju i druge zemlje. I ne samo to, već se i mnogi naši saveznici i prijatelji oslanjaju na našu nuklearnu moć kao sredstvo odvraćanja mogućih napada. Mi ih štitimo od sukoba".
Danas laboratorij u Los Alamosu ne proizvodi nove nuklearne bombe, ali je zadužen za očuvanje postojećih zaliha, te provodi istraživanja o drugim tehnologijama, od kojih su neka i danas najčuvanija državna tajna.
