Posljednjih tjedana u Americi se dosta govorilo o mreži javne televizije odnosno radija, koja se djelomično financira novcem poreznih obveznika. Republikanci su u Kongresu zaprijetili 'rezanjem' četvrtine te svote – jer su navodno neki programi javne televizije 'politički obojeni', pristrani – ili kraće rečeno, 'odveć liberalni. Iako do oduzimanja novca nije na kraju došlo, ovo je pitanje načelo nekoliko važnih tema. Prva je - novinarska neutralnost u mediju koji se dijelom financira 'državnim novcem'. Druga tema je – način financiranja javne radio-televizije koja djeluje u izrazito komercijalnom okružju, kakvo je američka medijska scena.
Dokumentarni filmovi o prirodi, većina dječjih emisija ili recimo opera… Na komercijalnoj televiziji ovakvi programi imaju male šanse. Jednostavno - nisu profitabilni. Zato je Kongres Sjedinjenih Država 1967. godine odvojio određen broj javnih frekvencija za – kako je tada rečeno – obrazovne programe. Osnovana je Korporacija za javnu radio-televiziju, s ciljem financiranja takvih programa.
Louise Benjamin, povjesničarka medija s fakulteta za novinarstvo Sveučilišta Georgia, o nastanku američke javne televizije kaže: "Moralo se početi od najjednostavnijih, temeljnih stvari. Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća javna radio-televizija nije imala ništa. Nije postojao niti Nacionalni javni radio, kao distributivni i producentski centar danas vrlo raširene mreže lokalnih radio postaja."
Korporacija za javnu radio-televiziju pomaže u razvoju javne radio-televizijske infrastrukture te financira pojedine programe. To čini novcem koji odobrava Kongres, koji svake godine odlučuje koliko novca javnoj radio-televiziji treba dati. Ove je godine Kongres najavio da će dati 400 milijuna dolara; potom je donijeta odluka o 'rezanju' četvrtine tog novca – zbog navodno politički pristranih programa, koji se nisu svidjeli nekim članovima Kongresa. No, na kraju, Kongres je odlučio da će ipak odobriti svih 400 milijuna dolara – kako je prvo biti najavljeno.
Javna medijska mreža podmiruje tim 'državnim' novcem tek oko 15 posto svojih potreba. Ostatak dobija ili kroz dobrovoljne donacije gledatelja odnosno slušatelja ili pak putem sponzorstva privatnog sektora. Steve Beherns, urednik časopisa Current koji se bavi medijima, kaže da je način financiranja javne televizije odnosno radija – konstantni izvor sporova. "Vodstvo javne radio-televizije svake godine mora ići u Kongres, a da ne zna koliko će novca te godine dobiti. Ovakva neizvjesnost naravno može dovesti i do miješanja u programska pitanja. Ako se Kongresu ne sviđa neki program, neka emisija, mogu otezati s odobravanjem novca ili mogu čak smanjiti iznos novca koji javna mreža dobija."
Neki misle da je upravo to i bio uzrok nedavnom prijedlogu da se smanji iznos koji ove godine prima javna televizija. Nekoliko prominentnih konzervativaca na Capitol Hillu kritiziralo je neke programe kao - politički pristrane, odnosno liberalne. S druge strane, peticiju da se vrati obećana četvrtina novca za javnu televiziju i radio potpisalo je oko milijun građana – poručivši Kongresu da mediji moraju biti izvan dosega političkog pritiska.
No, u uvjetima kaki vladaju danas – to je nemoguće, tvrdi Jerry Starr, čelnik ne-vladine organizacije Građani za neovisnu javnu radio-televiziju. "Kad pogledate tko sjedi u Upravnom odboru Korporacije za javnu radio-televiziju, to su uglavnom ljudi koji imaju određene političke interese. Prije svega, tu je lojalnost prema stranci…Dok recimo u upravnim odborima nema ljudi s iskustvom koje bi trebalo javnoj televiziji ili radiju – pedagoga, novinara, ili ljudi iz umjetničkih krugova."
Jerry Starr kao primjer navodi imenovanje Patricie Harrison za izvršnu direktoricu Korporacije za javnu radio-televiziju. Patricia Harrison je bivša čelnica Nacionalnog odbora Republikanske stranke. Jerry Starr smatra da će javna televizija biti predmet spora sve dok je ovisna o novcu koji odobrava Kongres. On se zalaže za uvođenje televizijske pretplate, onakve kakva postoji u većini europskih zemalja.
Međutim, Steve Behrens iz časopisa Current, smatra da je za takvu ideju jednostavno – prekasno. "Amerikanci medije sve više i više doživljavaju kao nešto što je besplatno. Javnost smatra da ima pravo na slobodan pristup svemu što se emitira. Takav svojevrsni 'porez na televizor' bio bi strahovito nepopularna ideja. Mislim da se niti jedan političar ne bi usudio predložiti tako nešto."
Niti republikanci ne smatraju da je sadašnji model financiranja javne radio-televizije dobar. Mnogi od njih smatraju da država uopće ne bi trebala davati novce nekoj televizijskoj ili radio mreži. 'Ljubitelji opere u pravilu su obrazovani ljudi s dosta novca. Zbog čega bi država novcem poreznih obveznika trebala subvencionriati televizijsko emitiranje opernih predstava, a ne recimo koncerata country glazbe?' – ovako se mišljenje već godinama često čuje u republikanskom taboru.
Članica Zastupničkog doma, republikanka Ginny Brown-Waite izjavila je da je javna televizija 'financijski iznimno uspješna', te da joj zapravo uopće ne treba novac iz savezne blagajne: "Riječ je o vrhuncu apsurda. Ogromna korporacija skriva svoj profit, kako bi nastavila svoj život na državnim jaslama. Nije mi jasno zašto se demokrati ne bune zbog toga?"
Demokrate s druge strane najviše šokira činjenica što republikanci, koji sada drže sve poluge vlasti na saveznoj razini, u upravna tijela javne radio-televizije imenuju ljude s jasnim političkim pedigreom. 'To stvara uvjete za otvoren politički pritisak na program' – rekao je nedavno demokrat John Dingell.
Međutim, direktor Korporacije za javnu radio-televiziju, Kenneth Tomlinson – koji je član Republikanske stranke - napominje da javni mediji trebaju zajamčiti ravnotežu u svojim programima, te da se po izboru tema moraju početi obraćati i konzervativnijem dijelu populacije. "Ako želimo da javna podrška programima javne televizije bude i dalje velika, da postoji uzduž političkog spektra, onda mi moramo pokazati da svoje zakonske obveze shvaćamo vrlo ozbiljno. A zakonska je obveza javne televizije ponuditi uravnotežen pristup kontroverznim temama, predstavljanjem obje strane" - izjavio je Tomlinson.
Uz svoj rad u Korporaciji za javnu radio-televiziju, Kenneth Tomlinson je i predsjedatelj Upravnog odbora guvernera, koji nadgleda državno financirane medijske programe namijenjene inozemstvu, čiji je dio i Glas Amerike. Mnogi demokrati u posljednje vrijeme Tomlinsona pozivaju na ostavku. U ovoj debati čule su se kritike prema kojima je bilo političkih pritisaka i na programsku koncepciju Glasa Amerike, s ciljem da programi trebaju više odražavati stajališta vlade predsjednika Busha. Uprava Glasa Amerike odbacila je tvrdnje da je takvih pritisaka uopće bilo. Bijela kuća je priopćila da podržava ostanak Kennetha Tomlinsona na obje njegove funkcije.
