Pred Europskom unijom je razdoblje politicke i ekonomske neizvjesnosti, nakon odlucnog odbijanja ustava od strane francuskih i nizozemskih glasaca. Suocena s ovim politickim debaklom, Unija treba riješiti probleme koji se pred njom do sada nisu pojavljivali.
Zabrinuti visokom neuposlenošcu i postupnim nestajanjem "mreže državnih beneficija" - koje njihova zemlja više ne može priuštiti – Francuzi su ustavu Unije zadali smrtni udarac. Referendum je bio izravan okršaj izmedu nadanja politicke elite, koja je podržala ustav, te s druge strane – straha od buducnosti koji postoji u velikom dijelu francuske javnosti.
Dnevnik New York Times navodi rezultate jedne francuske ankete koja pokazuje tko je kako glasao. Iako je francusko selo jedna od najvecih primatelja izdašnih Unijih subvencija, 70 posto seoskog stanovništva glasalo je protiv ustava. Protiv ustava glasali su – i do 80 posto – djelatnici javnih službi, radništvo te neuposleni, kojih je oko deset posto od ukupno radno sposobnog stanovništva. Zanimljivo je da je protiv ustava glasalo i 55 posto glasaca iz dobne skupine od 18 do 25 godina.
Odmah nakon odbijanja ustava u Francuskoj, celnici Unije napomenuli su da se proces ratifikacije nastavlja, kako bi se o dokumentu izjasnila svaka od 25 clanica. Devet je zemalja ustav vec ratificiralo, no samo jedna – Španjolska - na nacionalnog referendumu, dok su ga druge ratificirale u parlamentima. Medutim, neimenovani diplomati u Briselu rekli su za Glas Amerike neposredno prije referenduma u Nizozemskoj, da "nema smisla nastaviti s postupkom ratifikacije, ako ustav odbiju Francuska i Nizozemska, dvije od šest zemalja osnivaca Unije."
Tehnicki gledano, ustav Europske unije stupa na snagu jedino ako ga prihvate sve clanice. Medutim, bez obzira što Francuzi mislili o tome, kaže trgovinski predstavnik Unije Peter Mandelson, ustav još nije mrtav: "Iako važna clanica, Francuska nema pravo veta na odluke drugih zemalja. Prema tome, iako ce francuska vlada morati dobro razmisliti o rezultatu referenduma, kod drugih clanica i dalje postoji želja da prouce ustav i da se o njemu izjasne."
Jean Claude Juncker, premijer Luxembourga – zemlje koja u ovom trenutku predsjedava Unijom – kaže da ne dolazi u obzir bilo kakvo dodatno pregovaranje o sadržaju ustava, kako bi se zadovoljili kriticari. Medu protivnicima ustava – rekao je Juncker – bilo je onih koji žele u potpunosti blokirati europske integracije, ali i onih koji te integracije žele ubrzati. Kako se uhvatiti u koštac s takvom kontradikcijom? Kako pregovarati s protivnicima ustava – upitao se luksemburški premijer.
Jedno od glavnih pitanja koja se sada namecu je hoce li Unija biti spremna za pregovore o clanstvu Turske, koji su najavljeni za listopad. Ako na jesenskim izborima u Njemackoj pobijede konzervativci, Njemacka ce se pridružiti Francuskoj i Nizozemskoj, kada je u pitanju skepsa prema mogucnosti turskog clanstva. Jedan od razloga za odbacivanje ustava u Francuskoj je i cinjenica da vlada nije pitala gradane da se izravno izjasne žele li da Unija primi deset novih clanica iz istocne i središnje Europe.
Dnevnik New York Times naveo je u vezi s tim i mišljenje ceškog predsjednika Vaclava Klausa, koji je skeptican prema europskim integracijskim tokovima - onako kako se odvijaju u ovom trenutku. "Referendum u Francuskoj, odnosno njegov rezultat, ukazuje na dubok jaz koji dijeli politicku elitu od gradana" - rekao je Vaclav Klaus.
Margot Wallstrom, zamjenica celnika europske komisije, priznaje da Unija cesto nije uzimala ozbiljno strahove obicnih gradana: "Mislim da smo potcijenili cinjenicu da gradani žele da ih se pita što bi vlada trebala ciniti; gradani žele biti ukljuceni u proces. Mi koji radimo u Uniji moramo shvatiti da Unija ne smije i dalje biti projekt uske politicke elite. Unija mora imati mnogo šire temelje."
Primjer raširene srdžbe na politicku elitu, pogotovo na Bruxelles – koji navodno sve više "komandira kako Europa treba živjeti" - je Nizozemska. Iako je ova zemlja bila tradicionalno jedan od glavnih promotora zajednickog europskog projekta, gradanima se ocito ne svida smjer u kojem Unija ide.
Kako za Glas Amerike izvještava Roger Wilkison, javnost se posebno opire cinjenici da Unija rijetko pita gradane za mišljenje – kao recimo u slucaju uvodenja eura, zajednicke europske valute. Mnogi Nizozemci smatraju da su nakon uvodenja eura porasle cijene. Takoder je rašireno mišljenje da Holandija daje previše novca u zajednicki europski proracun, a da malo iz njega prima. Postoji i snažno protivljenje useljavanju ljudi iz islamskih zemalja - što je, navodno takoder posljedica manjka kontrole u zajednickoj imigracionoj politici.
Nizozemski ministar vanjskih poslova Bernard Bot priznaje da su on i njegovi kolege ocito predugo ignorirali javno mnijenje: "Ljudi smatraju da se njima vlada iz Brusela, da nisu imali utjecaja na odluke koje se ticu primanja novih clanica, uvodenja eura… To je zanimljiv paradoks, jer po mom mišljenju sve su ove odluke pridonijele prosperitetu našeg kontinenta, pogotovo prosperitetu Nizozemske. No, ocito dojam u javnosti je suprotan. Ljudi misle da njima, kao privatnim gradanima, Unija šteti. Mislim da smo trebali na prikladniji, efikasniji nacin objasniti dobre strane clanstva u Uniji."
Jedan od najcešcih razloga za glasanje protiv ustava u Francuskoj je bio strah od konkurencije slabije placenih radnika iz istocne Europe, koji bi – navodno – preplavili zemlju. "Mitski 'poljski vodoinstalater' blokirao Uniju" - ovim naslovom francusko odbijanje ustava komentirao je jedan varšavski dnevnik.
Britanski premijer Tony Blair zato najavljuje da ce se njegova vlada više koncentrirati na otvaranje novih radnih mjesta, a ne toliko na detalje iz ustava: "Ispod površine nalazimo temeljna pitanja vezana uz buducnost kontinenta. Kako se uhvatiti u koštac s modernim ekonomskim trendovima, globalizacijom i tehnološkim napretkom. Kako osigurati da Europa, suocena s tim promjenama, i dalje ostane jaka i bogata?"
Problem je u tome što Britanija, skandinavske zemlje, Nizozemska i dobar dio nekdašnje istocne Europe žele da se europska tržišta potpuno otvore, dok se Francuska, Njemacka i Italija zalažu za više protekcionisticku politiku, s izdašnim socijalnim beneficijama – koje je doduše sve teže priuštiti.
Ciji ce ekonomski model prevladati? Dominique Moisi, znanstvenica koja radi u francuskom Institutu za medunarodne odnose, smatra da ce u buducnosti svaka država slijediti vlastiti model: "Takozvana Nova Europa – na istoku kontinenta – najdinamicniji je dio kontinenta, puna energije. Po tome su recimo Poljska i balticke zemlje vrlo slicne azijskom ekonomskom modelu. Slicna je situacija možda i u Britaniji. U starim clanicama Unije – Francuskoj, Njemackoj, Italiji – žele pak održati društveni model koji zapravo više nije moguc, više niti ne postoji."
Diplomati u Briselu upozoravaju da ce zbog odbijanja ustava u Francuskoj možda trpiti i vanjskopoliticke inicijative Unije – poput pregovora s Iranom, o njegovom nuklearnom programu, te odnosi s Kinom, koja želi da se ukine embargo na uvoz europskog naoružanja. No, to se ne bi smjelo dogoditi – rekao nam je jedan diplomat, prisjecajuci se raspada Jugoslavije, prije petnaestak godina. Tada je Unija bila zabavljena definiranjem monetarne unije, te je dugo ignorirala krvoprolice na Balkanu – rekao je ovaj diplomat.
Kako je na neuspjeh europskog ustava reagirala Amerika? Državno je tajništvo u kratkom priopcenju nakon referenduma u Francuskoj naglasak stavilo na važnost nastavka bliske transatlantske suradnje. "Sjedinjene Države pozdravljaju snažnu, integriranu Europu, koja je efikasan partner pri hvatanju u koštac s izazovima pred kojima se nalazimo" - izjavio je glasnogovornik americke diplomacije. "Bez obzira na modalitete evolucije Unije" - nastavio je glasnogovornik Državnog tajništva –"Sjedinjene Države imaju jak partnerski odnos s Europskom unijom i ocekuju da ce se takav odnos nadogradivati."
Na kraju nekoliko komentara iz americkog tiska. Uvodnicar New York Timesa smatra da je vrlo važno da "nove clanice, zemlje Središnje i Istocne Europe ne dobiju dojam da su one neka vrst tereta za Uniju." Ovo je pogotovo važno u svjetlu cinjenice da ce pregovori o uclanjenju s Turskom, Bugarskom i Rumunjskom možda biti odgodeni – piše newyorški dnevnik.
Dnevnik Boston Globe smatra da je francuski predsjednik, prije referenduma, postupio izrazito "glupo" - pozvavši gradane da glasaju za ustav jer ce u protivnom "naškoditi ugledu i interesima nacije." Gradani Francuske su Chiracu na referendumu porucili – "a što je s našim interesima? Kao predsjedniku, mi vam ne vjerujemo!" - piše Boston Globe.
Komentator Washington Posta George Will, cije mišljenje prenose i mnogi drugi americki listovi, razlog za odbijanje ustava nalazi u cinjenici što se "gradanima ukazala rijetka prilika da se izravno izjasne o nekom pitanju vezanom za proces europske integracije." "Europski projekt do sada je prolazio upravo zbog toga što se demokracija uvelike zaobilazila" - tvrdi ovaj konzervativni komentator.
Uvodnicar liberalnog San Francisco Chroniclea smatra pak da americka vlada treba svojim europskim saveznicima "poželjeti sve najbolje u njihovoj potrazi za najboljim modalitetom zajednickog života i prosperiteta."
