Današnju rubriku “U žarištu pozornosti” posvećujemo bivšoj državnoj tajnici SAD Madeline Albright, točnije - njezinim razmišljanjima o aktualnoj američkoj i svjetskoj politici.
Madeline Albright nedavno je promovirala drugo izdanje svog best sellera “Madam Secretary” i tom je prilom govorila o mnogim aktualnim pitanjima, a ponajviše o Iraku i Iranu. "Mislim da s Iranom imamo vrlo komplicirane i teške odnose. Tijekom 1970-tih godina Iran i Shah bili su naši glavni prijatelji i važna karika u našem sigurnosnom sustavu. Nakon krize s taocima 1979.godine naši su se odnosi dramatično promijenili i mi smo zapravo zamrznuli bilo kakve odnose s Iranom.”
Madeleine Albright: Ono što me sada brine jeste činjenica da se Iran i dalje želi domoći nuklearne tehnologije…Mislim, isto tako, da ljudi ne razumiju kako se brzo može prijeći s mirnodopske nuklearne politike, odnosno korištenja nuklearne energije za dobijanje električne energije, na program prozvodnje nuklearnog oružja. Iran, naravnom ima sva prava da koristi nuklearnu energiju u mirnodopske svrhe, ali do problema je došlo jer iranska vlada sve to radi u velikoj tajnosti. Ono što bih ja sada uradila jeste to da bih rekla Europljanima, koji pregovaraju s Iranom, što je dobro, da budu oštriji prema Iranu, a da Sjedinjene Države trebaju ponuditi neki oblik angažmana. Mislim da Iran može imati nuklearnu energiju ako ga mi snabdijemo s obogaćenim uranom, te ako gorivo nakon uporabe vratimo odakle je došlo…Uglavnom, ja bih pokušala postići neki dogovor s Iranom i ne bih se držala po strani po tom pitanju.”
Što se tiče Iraka gospodja Albright kaže da su teroristički napadi od 11.rujna doista promijenili mnoge stvari i da je predsjednik Bush dobro reagirao kada se odlučio napasti talibane u Afganistanu. Naglašava, da su u isto vrijeme u američkoj vladi bili ljudi koji su smatrali da je Irak trebalo napasti mnogo ranije:”
Madeleine Albright: “Naprimjer, Paul Wolfowitz je došao kod nas, u vrijeme Clintonove administracije. 1998.godine, kada je Saddam istjerao UN-ove inspektore za kontorlu naoružanja iz Iraka i rekao nam “…zašto ne bismo napravili invaziju na Irak i pripremili teren za Ahmeda Chalabija…?” Mi smo smatrali da to nije bila dobra ideja.”
Madeleine Albright koja dodaje:”… Kada je predsjednik Bush rekao da u Iraqu ima oružja za masovno uništavanje, ja sam pomislila da ga je doista nešto i preostalo.”
Madeleine Albright: “Medjutim, nisam mislila da je postojala bilo kakva veza izmedju al-Qaide, Saddama Husseina i Osame bin Ladena, niti sam mislila da spomenuto oružje u to vrijeme predstavlja opasnost po Sjedinjene Države. Smatrala sam da prilično dobro držimo Saddama Husseina vezanih ruku tako da mislim da je ovaj rat bio izbor, a ne neophodnost. Mislim da, kako pokazuju mnogobrojna izvješća dau Iraku nema oružja za masovno uništavanje, mislim da bi našem kredibilitetu pomoglo ako naš predsjednik kaže “…tamo nema oružja za masovno uništavanje i mi smo u Iraku iz drugog razloga…na primjer, da bi demokratzizirali tu zemlju…”
Madeline Albright kaže da je brine to što, po njenom mišljenju, nismo vidjeli vezu izmedju al-Qaide prije napada na Irak, a da je sada Irak postao centar za regrutiranje svakog onog tko mrzi Ameriku. “Situacija je iznimno narušila kredibilitet naše zemlje, zatvor Abu Ghraib je naša mrlja, a Sjedinjene Države su pod kritikama organizacija za zaštitu ljudskih prava zbog Abu Ghraiba i Guantanama…Kao posljedicu svega navedenog, a osobito zbog neuspjeha naše obavještajne zajednice, imamo situaciju da ako kažemo da Iran ima nuklearno oružje, većina ljudi nam jednostavno neće vjerovati. ..Ako kažemo da se nešto dogadja u Sjevernoj Koreji, ljudi nam neće više vjerovati… Uvjerena sam da bi Al Gore, da je postao predsjednik, sve to vidio drugačijim očima”- rekla je bivša američka državna tajnica Madeleine Albright.
