Bostonski "Christian Science Monitor" posvecuje veliku pažnju problemima celnika republikanske vecine u Zastupnickom domu Kongresa, Tomu DeLayu, iz Teksasa. Rijec je o sve brojnijim navodima o etickim propustima DeLaya. Republikanci kažu da kritike DeLaya imaju korijene u politici, a ne etici, dok demokrati troše milijune dolara u kampanji da izbace najmocnijeg republikanca u Kongresu. No, prava meta napada je, piše "Monitor", republikanska vecina, a dokazi se mogu naci i u paralelama iz ne tako davne prošlosti.
Sadašnja kampanja protiv DeLaya – piše bostonski list – gotovo je zrcalna slika onoga što su republikanci – tada u manjini u Kongresu – na celu s Newtom Gingrichem napravili celniku demokratske vecine i predsjedatelju Zastupnickog doma, Jimu Wrightu, 1989. godine. I Gingrich se znatno kasnije, 1998, našao suceljen s etickim kontroverzama, ali je, zakljucivši da sam šteti svojoj stranci, dao ostavku. "Christian Science Monitor" piše da mnogi u Republikanskoj stranci sada privatno sve cešce spominju primjer Gingricha kao poželjnog uzora DeLayu.
U "New York Timesu" jedna lokalna tema, ali sa širim implikacijama. Rijec je tisucu i 800 osoba uhicenih prošlog ljeta, za vrijeme održavanja Republikanske konvencije u New Yorku. Od onda, pa prakticki do sada, traju sudski postupci uhicenicima, ali, kako piše njujorški list, s iznenadujucim rezultatima. Zahvaljujuci video snimkama prolaznika, koje su u velikoj mjeri bile kontradiktorne policijskim prijavama, 91 posto slucajeva pred sudom je završio bilo odbacivanjem optužbi ili presudom 'nije kriv'. Osim što su snimke amatera dokazale da uhicenici nisu bili nasilni, one su, isto tako, pokazale da niti policija nije primjenjivala nasilne postupke, za što su je optuživale brojne organizacije i skupine.
"Washington Post" posljednja tri dana objavljuje seriju clanaka o lijecnicima na širem podrucju metropole, obuhvacajuci pitanja od profesionalnih grešaka, preko kažnjivosti njihovih djela, pa do dozvola za obavljanje lijecnickog rada, tocnije njihovog opoziva. U današnjem, posljednjem nastavku, govori se kako lijecnici lako uspijevaju uteci od kazni i problema sa svojom praksom tako da odu u neku drugu saveznu državu i pocnu iznova. Kazna i oduzimanje dozvole u prethodnoj državi toliko cesto se ne prijavi saveznim bazama podataka, da se nove dozvole izdaju bez ikakvih poteškoca. Prema istrazi koju su proveli novinari washingtonskog lista, u zadnjih pet godina, više od 20 lijecnika na podrucju glavnog grada imalo je problema sa zakonom u jednom podrucju da bi se bez problema prebacilo u drugo od tri jurisdikcije koje su na snazi na širem podrucju metropole. U citavoj zemlji, gotovo tisucu je lijecnika, nakon kazne u jednoj saveznoj državi, dobilo dozvolu za rad u nekoj drugoj da bi se i tamo našli pod zakonskim ili disciplinskim postupkom. Bolnice o tome u više od pola slucajeva uopce ne izvještavaju, niti žele raspravljati javno o svojim kadrovskim problemima.
